Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Isus iz Manchestera

Samo 280 minuta za City bilo je dovoljno Gabrielu Jesusu da ga proglase spasiteljem

Zadnja izmjena: 7. veljače 2017. Profimedia

Realno je da stvari za Gabriela Jesusa danas nisu trebale izgledati onako kako izgledaju. Ne ako ih stavite na papir, podvučete crtu i logički razmislite.

Prije svega, ovome izuzetno talentiranom napadaču tek je 19 godina. U brazilskom prvenstvu već je profiliran, pokazao se izvrsnim i u reprezentaciji, ali korak prema Europi za tako mladog igrača ogromna je stvar. Pogotovo u njegovoj situaciji; stigao je u Manchester City koji je usred turbulentne sezone u kojoj Pep Guardiola pokušava iz temelja promijeniti klupsku filozofiju.

Usto je prošle sezone odigrao 51 službenu utakmicu za klub i zemlju, nakupio 29 golova, osvojio domaće prvenstvo i zlato na Olimpijskim igrama u Riju, ali je i na mlada pleća navukao ogromna očekivanja i neizbježni fizički umor. Ni konkurencija mu nije nimalo loša – ne kada ju predvodi legenda kluba Sergio Aguero. Na kraju krajeva, brazilski se igrači u Engleskoj obično teško snalaze, pogotovo na početku; potreban im je duži period prilagodbe načinu igre, ali i stilu života. Uostalom, s 19 godina nije lako Sao Paolo zamijeniti Manchesterom, pogotovo ako ne govorite ni riječ engleskog jezika.

Gabriel Jesus po svemu je barem veljaču trebao provesti zavaljen na klupu, s vunenom kapom nabijenom do očiju i zamotan u deku, skupljajući tu i tamo poneku minutu i navikavajući se na najveću promjenu koja mu se dogodila u životu.

Ali njegov plan bio je potpuno drugačiji.

U nedjelju je protiv Swanseaja istrčao na Etihad u svom prvom premijerligaškom startu pred domaćim navijačima i City ostavio u utrci za sami vrh. Doveo je momčad u vodstvo u 11. minuti, a onda nakon izjednačenja Gylfija Sigurðssona, kada je djelovalo da se brod nasukao i da će dva boda biti izgubljena, još pogodio u sudačkoj nadoknadi. Bio mu je to treći gol u četiri nastupa za City; za osam minuta protiv Tottenhama zabio je još jedan poništen zbog zaleđa, u FA kupu protiv Crystal Palacea imao je asistenciju, a prije Swanseaja je na gostovanju West Hamu zabio jednom i asistirao jednom.

Nogometnim navijačima, medijima također, dovoljno je i puno manje od toga za jedva 280 minuta nogometa da igrača proglase spasiteljem i budućom velikom zvijezdom. Pogotovo ako se zove Isus. Praktično je za one koji pišu naslove.

Preko noći kupio sve

Priča Gabriela Jesusa spada u manje-više tipične kada je u pitanju Brazil. Nogometno je odgojen na ulicama Sao Paola, a već sa 15 – kad je za amatersku Anhangueru na jednom lokalnom turniru zabio 29 golova – imao je agenta koji ga je ponudio Palmeirasu. U srpnju 2013. potpisao je prvi profesionalni ugovor, a već godinu kasnije #JogaGabriel je postala trend na Twitteru. Naime, Palmeiras je plesao po rubu i bio blizu ispadanja, pa su navijači pokrenuli online peticiju da Gabriel iz juniorske momčadi bude promoviran u startnih jedanaest u završnici prvenstva.

Medalja ima dvije strane. Postoji Jesusovo lice koje Cityjevi navijači još nisu vidjeli

Trener Dorival Junior je peticiju ignorirao, ali u ožujku 2015. Gabriel Jesus je konačno dobio priliku i brzo se prometnuo u jednog od najvažnijih igrača momčadi, koja će na kraju prošle godine proslaviti i titulu prvaka. Uspon je išao rapidno. Prvo je na Olimpijskim igrama osvojio zlato na Maracani, Palmeiras je doveo u borbu za prvaka, a izbornik Tite povjerio mu je i devetku u reprezentaciji. U debiju protiv Ekvadora zabio je dvaput, bio je strijelac i u još tri utakmice u kvalifikacijama te jedan od najzaslužnijih što se Brazil izvukao iz krize i vratio među gotovo pa sigurne putnike u Rusiju.

Onda je jednog dana došao poziv s nepoznatog broja; s druge strane bio je Pep Guardiola.

Bio je to poziv koji će, priznati će kasnije Gabriel, biti odlučujući. Ne želi otkrivati imena klubova, najozbiljnije se spominjala Barcelona, ali navodno su mnogi stajali u redu s ponudama i čekali svoju priliku. Guardiolin poziv gurnuo je Jesusa prema plavom dijelu Manchestera; Pep mu je predstavio projekt novog Cityja i obećao jedno od ključnih mjesta u njemu.

Katalonac je znao kakvog igrača dobiva, ali teško da je i sam mogao očekivati start kakav smo vidjeli ovog tjedna.

U međuvremenu je Gabriel Jesus s Palmeirasom, gdje je ostao do kraja sezone, osvojio i brazilsko prvenstvo, ali doza opreza među navijačima morala je postojati. Kod Guardiole je trebala biti još i veća, no Gabriel Jesus doslovno je preko noći kupio sve. Već onih osam minuta protiv Spursa bilo je dovoljno: brz, pokretan, agresivan i gladan igre. Čim je ušao, s lijeve je strane lansirao odličan centaršut, glavom je šutnuo malo preko gola, a poništen mu je i taj jedan pogodak. Respekt je zaradio odmah, izvedbe protiv West Hama i Swanseaja bile su samo potvrda njegove kvalitete.

Nitko još ne zna kakav je zapravo igrač

Međutim, svaka medalja ima dvije strane. Mi smo dosad u Cityjevu dresu vidjeli samo jedno Jesusovo lice.

Impresivni start u novom klubu po pravilu ne bi trebao biti loša stvar, ali on automatski za sobom povlači veća očekivanja i ogromni pritisak. Aktualni trenutak u Cityju daleko je od savršenog. Ne samo zbog činjenice da su performanse pod Guardiolinim vodstvom daleko od očekivanih. Ni sustav ne funkcionira onako kako su se svi nadali da hoće. Txiki Begiristain bio je prvi korak u stvaranju nove Cityjeve filozofije, ali njegove se kupovine nisu dosad pokazale previše uspješnima, uz izuzetak Kevina De Bruynea i Fernandinha. 200 milijuna funti je potrošeno na Johna Stonesa, Claudija Brava, Leroya Sanéa, Raheema Sterlinga, Fabiana Delpha i Nicolása Otamendija, a da oni nisu na zadatak odgovorili onako kako se očekivalo. Barem ne zasad.

Dakle, pritisak se gomila i dolazi s apsolutno svih strana.

Jasno, nije ni sam Gabriel Jesus bez mana. Ako ste ga gledali samo u prve dvije utakmice Olimpijskih igara, ili čak prvih sat vremena debija za Brazil protiv Ekvadora, lako biste zaključili da je potpuno neaktivan i neupotrebljiv kao klasična devetka. Više je vremena provodio u zaleđu nego dolazeći u šanse; uostalom, Brazil nije uspio dobiti Južnu Afriku i Irak. Stvar je u tome da je Jesus, kako bi Englezi rekli, moody igrač. Njegovo raspoloženje uvelike ovisi o njegovim izvedbama i drugim faktorima oko njega; ako stvari krenu dobro on uživa, no ako stvari krenu loše, lako se pusti niz vodu.

U prošlogodišnjoj je Copi Libertadores zaradio crveni karton u presudnom sudaru sa Rosarijom, a u brazilskom prvenstvu često je dolazio u konflikte sa sucima. Promašaji i slabe partije često na njega djeluju frustrirajuće i guraju ga u krizne periode. Preveliko samopouzdanje često mu više šteti nego koristi. To je lice koje Cityjevi navijači još uvijek nisu vidjeli i koje će možda s vremenom izblijedjeti, ali koje bi u stanju stvari koje vlada u engleskim medijima lako moglo dječaka gurnuti od heroja do predmeta ismijavanja.

“Nitko ne zna ustvari kakav je igrač Gabriel Jesus”, kazao je nakon Swanseaja Pep Guardiola i izgovorio jedinu pravu istinu. Vrhunski je to talent, ali 280 minuta nije dovoljno za valjani sud i dizanje u nebo. Pred Brazilcem je još mnogo dokazivanja.

Ne propusti top članke