Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Iz Rusije s ljubavlju

CSKA je rasturio Real Madrid, a Nikola Vlašić je najbolji igrač ruske lige

Zadnja izmjena: 14. prosinca 2018. Profimedia

Uz sve bizarne ishode grupne faze ovosezonske Lige prvaka, svoju posvetu svakako zaslužuje i sudbina moskovskog CSKA. Dvaput su Rusi svladali europskog prvaka Real Madrid, pritom ne primivši nijedan pogodak, a svejedno nisu uspjeli proći dalje, čak ni u utješnu Europsku ligu.

Posebno impresivna, iako ultimativno nevažna i Pirova, bila je sinoćnja gostujuća pobjeda. Tih 0-3 na Bernabeuu bilo je prvi Realov domaći poraz u grupnoj fazi još od 2009., kao i najteži domaći europski poraz u povijesti kraljevskog kluba. Jasno, trener Santiago Solari je ispremiješao sastav jer prolaz je već bio osiguran, ali na takav način se upisati u povijest samo mjesec i pol dana nakon što je preuzeo momčad nesumnjivo je težak udarac za njegovu tek započetu trenersku karijeru.

Nakon što su domaći igrači napustili teren praćeni zvižducima razočarane publike, Solari se pojavio pred novinarima s kiselim osmijehom, poručivši da mu to ne smeta jer “navijači se mogu izraziti”.

“Moram preuzeti odgovornost za momčad koju sam poslao na teren i za igru koju sam pripremio”, pričao je pomalo zbunjeno, lupetajući fraze o tome kako put do povratka forme “neće biti posut ružama”, ali da “osim toga i svaka ruža ima trnje” i činilo se da se pomalo gubi jer ovakav šamar sigurno nije očekivao, pa se nije niti mogao pripremiti da kaže nešto osobito smisleno.

S druge strane, gorko-slatka pobjeda momčadi trenera Viktora Gončarenka morala je, usprkos okolnostima, donijeti prevladavajuće optimističnu notu. CSKA je skupo koštao domaći poraz od Viktorije iz Plzenja, ali bez obzira na konačni rasplet njena europskog puta zaslužuje naklon. Smjena generacija nakon što su ekipu napustila legendarna braća Berezuckij i Sergej Ignaševič zasad teče vrlo dobro. Iako sinoć nije bio u nekoj od glavnih uloga, jedna od fokalnih točaka tog procesa je Nikola Vlašić.

Odmah se nametnuo

Vlašićeva karijera u Evertonu od početka je bila pod znakom upitnika. Ne samo da ga je prilikom odlaska u Englesku pogodila slična boljka kao i Nikolu Kalinića — nesigurnost oko njegove prave uloge na terenu — Niksi nije ni imao značajnu prigodu ostaviti pravi dojam i dopustiti da mu se sudi na temelju rezultata. Ronald Koeman je lanjski loš start sezone u Evertonu pokušao spašavati davajući prednost skupo plaćenim pojačanjima i to je bilo sasvim očekivano. Kada su kola krenula nizbrdo, a Nizozemac postao bivši, tada je isto tako bilo očekivano i da za njegova pojačanja iz sjene neće više biti mjesta na Goodison Parku.

Nikola je autoritet na terenu morao zadobiti sam, a kada su neke stvari kliknule za sam CSKA, onda mu se nije bilo teško nametnuti igrom

Spor start je ove sezone imao i Gončarenko, ali za razliku od neke druge dimenzije zahtjeva i očekivanja u Evertonu Vlašić je u Rusiju došao kao prva zamjena za Aleksandra Golovina. Ne računajući iskusnija lica poput vratara Igora Akinfejeva ili Kirila Nababkina, prosjek godina nositelja igre Gončarenkova tima stoji na otprilike 23, što je značajno spuštena dobna granica u odnosu na prethodne godine. U njoj nije bilo upitno hoće li se Niksi snaći svojim karakteristikama, jer je kombinaciju fizičke snage i tehnike demonstrirao i u puno zahtjevnijim okvirima Premier lige kad bi dobio pojedinačne prigode, već je ovdje bilo upitno hoće li dobiti pravu ulogu, pogotovo iz razloga što Gončarenko voli formacijski testirati ambiciozne postavke u kojima nema klasične ‘desetke’, Vlašićeve preferirane uloge.

No, bjeloruski trener nije išao napamet insistirajući na dovođenju Vlašića, već je imao viziju prilagoditi njegovu poziciju što je moguće bliže Niksijevim preferencijama, bez da previše ode u podređivanje njemu. Nikola je autoritet na terenu morao zadobiti sam, a kada su neke stvari kliknule za sam CSKA, onda mu se nije bilo teško nametnuti igrom.

Vlašić iskorištava visoka utrčavanja Marija Fernandesa na beku i kretnje napadača ispred sebe kako bi se postavljao u svom omiljenom prostoru desnog halfspacea, odakle može utrčati i tražiti prostor za plasiranje udarca, ili proigrati neku od opcija sa suigračem sa suparnikom na leđima. Nešto niži tempo igre u Rusiji daje mu dodatno vremena na lopti, makar su u pitanju neznatne nijanse na elitnoj razini, a to onda u kombinaciji iskorištava savršeno. Ne ogleda se to samo na golovima i asistencijama (4+2 u 14 prvenstvenih susreta), već i na brojevima koje bilda u svojim statističkim rubrikama. Prema WhoScoredu je Vlašić statistički najbolji igrač ruske Premier lige, što je apsolutno ogromna stvar za mladića koji je došao s bremenom regresa u razvoju i traženja druge prigode koju mnogi u takvoj poziciji ne dobiju.

Spreman dočekati ljeto

Ako su ljudi skeptični oko razine i konteksta u kojima bilda svoju statistiku u Rusiji, onda su brojke i igra u Ligi prvaka ultimativni argument, onaj koji je zapečatio njegov zasluženi poziv u seniorski reprezentativni kadar. Tri gola i dvije asistencije, od čega su gol i asistencija došli u utakmicama s Real Madridom, dokaz su da je Vlašić spreman demonstrirati svoje kvalitete i u ogledima s nekima od najelitnijih suparnika. Sve što mu treba je minutaža i on neće iznevjeriti očekivanja — nije zapravo ni u Engleskoj u rijetkim prigodama koje je dobivao.

Šteta je što je europska sezona već završila za ovu zanimljivu Gončarenkovu ekipu. Za Niksija bi nastavak natjecanja, pa makar i na razini Europske lige, značio produženi kontinuitet većih izazova, što bi mu svakako koristilo u ovoj fazi razvoja. Nakon što je postigao svoj prvi neposredni cilj u sezoni iskupljenja, stabilizirao minutažu, te se pritom profilirao i kao ključni igrač momčadi, sada treba dalje nastaviti brusiti svoje vještine kako bi spreman dočekao ljeto i u sljedećoj sezoni napravio još jedan korak naprijed.

Možda ne u Moskvi, možda ne ni u Liverpoolu, ali za igrača njegova kalibra mora se naći mjesta na visokoj razini.

Ne propusti top članke