Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ja sam budućnost

Pobijedio je u Belgiji, pa u Monzi. Je li Charles Leclerc idući kralj Formule 1?

Zadnja izmjena: 13. rujna 2019.

Može biti da je slučajno, ali svejedno me oduševilo.

Jutro nakon utrke u Monzi, autobusom sam krenuo na posao. Na susjednom sjedalu, dvojica su tinejdžera pričala o sportskim događajima proteklog vikenda. Očekivano, bio je to red nogometa, red tenisa; ono prvo nisam zapamtio, za drugo znam da je i opet jedan od one trojice koji uvijek pobjeđuju uzeo nekakav Grand Slam turnir… No, najveći dio njihovog razgovora se, posve neočekivano, odnosio na utrku u Monzi. Uzbuđeno su pričali i nazvali je sjajnom.

Uistinu ne pamtim kada sam posljednji puta slučajno, usput, naletio na razgovor o Formuli 1. Pogotovo ne otkako je nema na javnoj televiziji. Moj je, i ne samo moj, dojam da je već neko vrijeme izvan područja interesa prosječnog ljubitelja sporta, ili barem na marginama. A za mlađe generacije se plašim da imaju još manje afiniteta i da se po pitanju gledanosti spremaju još crnji dani.

Ali nekako, kako nerijetko biva s tim ključnim trenucima, izgleda da su jučer svi, ili barem mnogo više ljudi nego inače, ulovili vremena pogledati utrku, ili barem neki sažetak, kako i priliči. Jer ono što se dogodilo u Monzi, pa i u poveznici s prethodnom nedjeljom u Spa-Francorchampsu, moglo bi se pokazati vrlo važnim, gotovo epskih proporcija, i ući u legendu Formule 1.

Ono što je Hamilton vidio u Monzi jest isto ono što je Senna vidio prvi puta izgubivši duel od Schumachera, Schumi od Alonsa, a Fernando od Lewisa. Budućnost

Odavno nije nikakva tajna da je Charles Leclerc budućnost Formule 1.

Međutim, ove dvije utrke to su to i potvrdile i otkrile ga širokoj publici, pa i onima koji tek površno prate ovaj sport. U Italiji je već danas ovaj mladić iz Monaka vjerojatno katapultiran do statusa superzvijezde. Za to je bilo dovoljno osvojiti pobjedu u Monzi, vozeći za Ferrari, te nakon utrke pobjedničku izjavu umjesto na engleskom dati na talijanskom. Član sam nekoliko talijanskih Facebook grupa s područja koja nisu vezana s utrkama — nema niti jedne na kojoj netko nije postavio priču o tome, to im znači gotovo kao i osvajanje svjetskog prvenstva u nogometu.

Vožnja na nož

Nije toliko bitno što je Leclerc osvojio ove dvije utrke. Unaprijed se znalo da ove staze odgovaraju Ferrariju i vrlo vjerojatno će se već u Singapuru poredak vratiti na staro.

Bitan je način, pogotovo ovo što se dogodilo u Monzi.

Kada dolazi novi, budući prvak, u ma kojem sportu, mora ostaviti trag šamaranjem dotadašnjeg prvaka. U ovom slučaju, čak dvojice prvaka: momčadskog kolege Sebastiana Vettela i stvarnog, aktualnog vladara Formule 1, Lewisa Hamiltona. Leclerc je to obavio temeljito, onom arogancijom i samopouzdanjem kakve smo viđali samo kod najvećih: Ayrtona Senne, Michaela Schumachera, Fernanda Alonsa, samog Hamiltona…

Kada ljudi govore kako je neka utrka bila uzbudljiva, obično pritom misle da je bilo puno pretjecanja, promjena u vodstvu, sudara, izlijetanja, pa možda i težih ozljeda ili čak smrti. U Monzi zapravo nismo vidjeli ništa od toga, pa ipak su svi opravdano ostali oduševljeni. Neke od najboljih nogometnih utakmica koje sam ikada gledao bile su bez pogodaka, a u njima sam uživao u promatranju fantastično odigranih obrana. U skladu s time, ova je utrka bila promatranje Leclercove obrane od napada Mercedesovih vozača — a koliko je to vrhunski izvedeno najbolje pokazuju komentari ljudi koji nisu fanatični obožavatelji i pratitelji utrka, a uživali su u ovoj predstavi.

Najvećim dijelom utrke gledali smo vožnju ‘na nož’ dvojice velemajstora (napad Valtterija Bottasa na kraju ipak nije bio toliko uzbudljiv kao borba Leclerca i Hamiltona) u kojoj gotovo da nije bilo prostora za pogreške. Pogrešaka je ipak bilo, plaćenih izletima izvan staze i presijecanjima zavoja, ali one su samo naglasile to koliko su obojica čitavo vrijeme bila na rubu. Bila je to igra živaca, nešto poput žongliranja na žici razapetoj između dvaju nebodera, bez zaštitne mreže. Dijelom zbog naravi staze u Monzi, dijelom zbog napokon dobrih sudačkih odluka, mogli smo jasno vidjeti i razumjeti koliko je sjajno to što gledamo.

Od ovog vikenda superzvijezda

Prije samo desetak dana Leclerc je bio mlada nada, ali i vozač bez F1 pobjede koji bodovno zaostaje za momčadskim kolegom. Danas, on je bodovno ispred, kontinuirano brži i — mada je to još daleko od službenog — vođa momčadi, kojem kolega, inače četverostruki svjetski prvak, pomaže na utrkama i kvalifikacijama te se miče u stranu kada ga obilazi za krug. Kako će to utjecati na već neko vrijeme psihički vrlo ranjivog Vettela, vidjet ćemo, ali bezobzirnost mladosti udružena s iznimnim talentom kombinacija su protiv koje se teško boriti. Ma koliko sjajan nekada bio, današnji Seb ne izgleda kao netko sposoban za povratak, barem ne u Ferrariju.

Ako se dvorski puč u Maranellu već neko vrijeme kuhao i bilo je samo pitanje kada će biti formaliziran, pokazivanje zuba Lewisu bilo je, dugoročno gledano, mnogo važnije.

Tijekom čitave povijesti utrka, najave smjena na vrhu radile su se upravo na način kako se to odvilo u Monzi: na rubu, do samih granica korektnosti i mrvicu preko njih. Hamilton je nakon utrke zajamrao kako se mladim vozačima dopušta agresivnija vožnja, tek toliko da nas sjeti stihova Zabranjenog pušenja “Al’ dobre pjesme dobiv’o je sve rjeđe, prestigli ga neki pastuvi brzi, što im je nekad zvao ture, što ih je pušto da vire kada guzi…”

Nije to nešto što se događa preko noći, dakako. Hamilton će gotovo sigurno uzeti ovogodišnju titulu, a glavni je favorit i za sljedeću sezonu. No, ono što je vidio u Monzi jest isto ono što je Senna vidio prvi puta izgubivši duel od Schumachera, Schumi od Alonsa, a Fernando od Lewisa.

Budućnost.

Vozača sposobnog za izvedbu na svom, najvišem nivou, ali mlađeg, drskijeg i odlučnijeg da to i ostvari. Ako je do početka rujna postojala neka, makar i mala doza dvojbe je li Charles taj, sada je izbrisana.

Kada je Max Verstappen u Austriji tri kruga prije kraja agresivnim napadom izgurao Leclerca sa staze i oteo mu prvu pobjedu, stigao je signal što je zapravo i u kolikoj mjeri dopušteno u današnjoj Formuli 1. Lekcija je naučena i Charles se otada neusporedivo agresivnije brani, što je i Lewis imao prilike osjetiti u Monzi. Bit će, sigurno, još pogrešaka i učenja, ali dečko je sada definitivno na putu prema ulozi novog vladara ovog sporta. A od ovog vikenda je i superzvijezda, ne samo još jedan od ljudi na gridu.

U iščekivanju dogovora oko pravila za 2021. — sezonu koja bi trebala donijeti velike promjene, a nitko još ne zna konkretne detalje premda je deadline za nešto više od mjesec dana — ima elemenata i za pozitivna i negativna razmišljanja o budućnosti sporta. Vlada velika neizvjesnost oko toga tko će otići iz Formule 1, a tko ući u sport; ima prostora i za crni scenarij u kojem dolazi do potpune propasti natjecanja, kao i za ružičasti u kojem se priključuje niz novih proizvođača motora i momčadi. A klinci u autobusima počinju redovno komentirati događaje na stazi proteklog vikenda…

Kakva god bila ta budućnost, jedno je sigurno: Leclerc će u njoj igrati ključnu ulogu.

Ne propusti top članke