Je li Kovačić lider?

Sjajan je igrač, ali ne treba ga gurati u ulogu koja mu ne stoji

Zadnja izmjena: 30. ožujka 2023.

Nakon što je Hrvatska neokrznuta odradila neugodno gostovanje u Bursi, Zlatko Dalić je zadovoljan stao pred kamere. Naravno, jedno od glavnih pitanja bilo je o najboljem pojedincu utakmice Mateu Kovačiću, koji je s dva pogotka trasirao put prema pobjedi nad Turcima.

Izbornik je inače često lakmus-papir za teme o kojima igrači nevoljko razgovaraju javno — one koje su od javnog interesa, ali iza kojih ne stoji baš očit i direktan odgovor. Tako se, primjerice, Dalić prometnuo u ‘glasnogovornika’ Luke Modrića kad se intenzivirala priča oko kapetanova potencijalnog povlačenja iz reprezentacije nakon ovog posljednjeg Svjetskog prvenstva, poručivši da “ne trebamo brinuti, jer Luka će ostati”.

“Kovačić kad zabije, uvijek zabije dva gola”, našalio se malo Dalić sinoć s Kovinom trivijom i činjenicom da je u 93 nastupa postigao pet golova, od kojih je dvaput zabijao po dva komada: posljednji put kad je uopće bio strijelac zabio je također dva Portugalu u Ligi nacija, u studenom 2020. “Bio je sjajan danas, bilo ga je svugdje. Ovo je bio pravi Kovačić”.

No, pitanja nisu bila formulirana u smjeru hvaljenja Kovačićeve sjajne partije, već oko toga je li spreman preuzeti lidersku ulogu u reprezentaciji jednom kad Modrić ode. I baš kao što je Dalić nedvosmisleno odgovarao na pitanja o Lukinoj budućnosti, barem onoj kratkoročnoj, ovdje je reducirao pitanje striktno na komentar Kovačićeve partije, što se također može shvatiti kao određeni komentar bez komentara. Isto je tako i sam Kovačić blago zaspinao na pitanje o tome “je li spreman jednog dana biti Modrićev nasljednik” korektnim naglaskom na kolektivnu igru, ali koristeći i samog Modrića kao sredstvo izbjegavanja naizgled neugodnog odgovora. “Ima još Luka za igrati”, istaknuo je. “Još može sigurno odigrati jedan Euro i jedno Svjetsko”.

Nakon svake dobre partije u reprezentaciji Kova odjednom mora postati novi Modrić; nakon prve loše je vodonoša

Naravno, nije lako odgovarati na takvo pitanje kraj i dalje aktivnog kapetana; osjećaj je to kao da pitate čovjeka što ćete napraviti kad i ako postanete nasljednik luksuznog penthousea čiji je vlasnik vaš vremešni djed, iako se on i dalje, godinama unatoč, sjajno drži na stolici do vas. Ali, na stranu pokapanje živih i aktivnih ikona, kao i činjenica da su sve priče o strukturi reprezentacije, na terenu i u svlačionici, i dalje vezane uz pitanje Modrićeva ostanka. Nemojmo se lagati, postoji razlog zašto se prešutno izbjegava odgovor na to usiljeno pitanje.

Kovačić je sjajan, elitni igrač, ali nije prirodni lider. I to je u redu.

Vodonoša

Mateo je za seniorsku reprezentaciju debitirao prije skoro točno 10 godina; bilo je to u onoj čuvenoj kvalifikacijskoj pobjedi protiv Srbije u ožujku 2013. Od tada je u te 93 utakmice kao kapetan počeo samo jednom: u onom neslavnom lanjskom porazu od Austrije u Gradskom vrtu, kad Dalić na dispoziciji nije imao niz ovih očekivanih mišica na koje može vezati vrpcu. Jasno, opet se tu vraćamo na pitanje Modrićeve nevjerojatne izdržljivosti s obzirom na godine; od SP-a u Rusiji on je propustio svega sedam (!) utakmica s reprezentacijom. I iako je bilo jasno da, primjerice, Domagoj Vida polagano gubi svoje mjesto, pogotovo nakon posljednjeg Eura, vrpca se i dalje dalje davala njemu, kao i Ivanu Perišiću.

Može se to postaviti na način da je imao ‘nesreću’ ući u period u kojem reprezentacija obiluje ne samo toliko kvalitetnim, a dugovječnim igračima, već i takvim karakterima. No, u Kovačićevu se kontekstu to prelijeva i na klupsku karijeru.

U Chelseaju je već petu godinu, a odlasci nekolicine starosjedioca i 134 nastupa postavili su ga na visoko treće mjesto po broju ligaških utakmica za klub u aktualnom kadru, iza nedodirljivog Césara Azpilicuete i N’Gola Kantéa. Za klub je u svim službenim natjecanjima odigrao dosad 211 utakmica, a traku je uzeo tek dvaput. Općenito je u karijeri odigrao 573 službene utakmice za pet različitih ekipa, a kapetan je bio triput. Za nekog tko za malo više od mjesec dana navršava 29 godina, ta ‘obećana’ budućnost nikako da dođe, i to govori priču koju pomalo izbjegavamo pričati.

Kovačić je istovremeno imao sreću da karijeru provodi u sjeni tako velikih igrača te nesreću da mu je to dijelom i oblikovalo karakter koji ionako ne odiše onim konvencionalnim liderstvom. Modrić je primjer ‘tihog’ kapetana, ali i onog koji neće samo dijeliti savjete, kao Dominiku Livakoviću u trenucima dvojbi, već će i autoritetom na terenu utjecati na sudačke odluke, što smo vidjeli i na SP-u kad je u više situacija ‘izbjegao’ karton. Kovačićeva karijerna putanja odvela ga je brzo do jednog od najboljih CV-jeva u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije, ali ga ujedno i odvela na to da se baš odgajao da bude najbolji onda kad je fokus na onima u čijoj sjeni djeluje.

Tako mu je i u reprezentaciji.

Kovačić po inerciji najviše dobiva onda kad mu se sistemski otvara prostor; kad njegova ekipa suparnika navuče na određeni dio terena, a onda njega otvori na širini. I kad kao ‘mamce’ imate pojedince poput Modrića — ali i Marcela Brozovića, pa i Marija Pašalića koji će, baš kao i sinoć kad je bio jedan od važnijih kotačića u odvlačenju fokusa suparnicima — onda Kova pokazuje najbolje od sebe. Malo je igrača koji u takvoj konfiguraciji mogu toliko povući; kad ga se kritiziralo, obično jer se teško izvlači iz situacija u kojima ga suparnik ‘pikira’, onda ga se posprdno naziva “vodonošom”. Pojedinci koji forsiraju takav narativ koriste i činjenicu da Kovačić ima čak četiri titule osvajača Lige prvaka, a da je u ta četiri finala odigrao ukupno 10 minuta.

Bez blještavila i swaggera

Kovačić tako ispada case study za hrvatsku šank-patologiju, onu koja narative uporno traži u ekstremima. Nakon svake dobre partije u reprezentaciji Kova odjednom mora postati novi Modrić; nakon prve loše je vodonoša kojeg se čitavu karijeru čeka da bude nešto što nije.

Ako išta, biti jedan od najelitnijih ‘vodonoša’ u današnjem nogometu također znači da je u pitanju vrhunski igrač, i sama ta činjenica govori ne samo o njemu kao pojedincu, već i o momčadima u kojima je nastupao. Dva sinoćnja gola na kojima danas opet počiva priča o njemu kao o vođi nisu tipična za njega; indikativnija je činjenica da su Modrić i Brozović odigrali jednu od lošijih zajedničkih partija, ali da je, kao i uvijek, veliki dio suparničkog fokusa bio na zatvaranju njih. Kovačić je tu bio na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Kod Kovačića njega nema blještavila ni swaggera, visokih tonova ni tenzija; onaj ‘ministrantski’ imidž mu donosi auru asketizma, odricanja u svrhu nekog višeg cilja. Nejasna je stoga potreba da mu se forsirano prišivaju liderske sposobnosti, kao da će biti išta lošiji igrač ili negativnije portretiran u povijesti reprezentacije ako se pomirimo da za nešto takvo naprosto nije. Svaka momčad ima svoje lidere, svoje kapetane, golgetere, prgavce i talismane. I ako je Kovačić taj mirni vodonoša, on svoj ulogu iznosi vrhunski i zbog toga je i zasluženo ušao u povijest ne samo hrvatskog, već i europskog nogometa.

Podvizi su to kakve mnoge veće njuške od njega nikad nisu dosanjale.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.