Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Je li ovaj 19-godišnji Kubanac prvi čovjek koji će preskočiti magičnu granicu od 9 m?

Juan Miguel Echevarria, zvijezda u usponu

Nakon lanjskog umirovljenja Usaina Bolta, atletika vapi za svježom krvi. Treba joj novo lice preko kojeg će moći privući milijune gledatelja pred TV ekrane, jer nazire se velik pad zanimanja, k tome smo još ušli u ljeto bez najvećih svjetskih smotri. Mitinzi Dijamantne lige zanimaju samo velike atletske fanatike, kojih realno i nema baš previše. No, oni mogu biti odskočna daska za zvijezde u usponu.

Bolt je proslavio Jamajku, a čini se da bi uskoro svoje dane atletske slave mogao dobiti još jedan karipski otok. Na polovici sezone već su iskočila neka imena, ali jedno se baš izdvaja – Juan Miguel Echevarria. Na mitingu u Stockholmu 19-godišnji Kubanac skočio je u dalj 8,83 metara. Nažalost, vjetar u leđa bio je minimalno veći od dopuštenoga (2,1 m/s), stoga ovaj rezultat neće biti uknjižen na vječnu ljestvicu. Da je vjetar puhao samo 0,1 m/s slabije, Echevarria bi za 12 centimetara skinuo nacionalni rekord kojeg drži veliki Ivan Pedroso, olimpijski pobjednik iz Sydneya i četverostruki svjetski prvak. Ne samo to, mladi Kubanac ostvario bi peti najduži skok svih vremena — ispred bi ostali samo Mike Powell, Bob Beamon, Carl Lewis i Robert Emijan.

Svejedno, ovo je bio najduži u skok u posljednje 23 godine, neovisno o jačinama vjetra.

“Krajem svibnja u Rimu skočio sam 8,53, sada sam samo htio ostati na toj razini, prebaciti osam i pol metara. Nisam očekivao da mogu skočiti toliko daleko. Međutim, natjecanje protiv vrhunskih suparnika izvuklo je najbolje iz mene”, skroman je ostao ovaj dečko, iako je pomeo konkurenciju.

Premda još nije navršio dvadesetu, Echevarria je u atletici čitavo desetljeće. Počeo je trenirati u osnovnoj školi u rodnom gradu Camagueyu, gdje su ga razvijali treneri Tomas Hernandez i Ivan Izaguirre, čiji utjecaj i danas ističe. Nakon što se pokazao izuzetno talentiranim, pozvan je u program kubanske omladinske reprezentacije, gdje je došao pod pasku Juana Gualberta Napolesa.

Rješen problem u glavi

Već s 16 godina ostvario je prvi skok preko osam metara na natjecanju u Havani, ali to je ljeto je ipak završilo razočaravajuće nakon što mu je izmakla medalja na Svjetskom U18 prvenstvu u Kolumbiji. K tome je ostao u sjeni sunarodnjaka Maykela Massa, koji je s 8,05 m uzeo zlato. Echevarria se utješio pobjedom na Panameričkom omladinskom prvenstvu u Kanadi.

Sljedećeg je ljeta sanjao nastup na Igrama u Rio de Janeiru, ali je san naprasno bio rasplinut kada je u najgorem trenutku sezone ozlijedio nogu. U takvom stanju, bez pravih treninga, uspio je stići tek do petog mjesta na Svjetskom U20 prvenstvu u Poljskoj te nije ostvario normu za Igre. Zato je Masso bez problema ponovo pokupio zlato i čekirao vizu za Brazil.

Tada se činilo da će skok u dalj dočekati novog velikog Kubanca, ali da to neće biti Juan Miguel. U tom je smjeru sve išlo i prošlog ljeta, kada se Masso pokazao na velikoj sceni osvojivši peto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Londonu, dok je Echevarria opet podbacio i zapeo u kvalifikacijama, skočivši 40-ak centimetara manje nego ranije u sezoni u više navrata. Očito je problem bio i psihološke naravi.

Prekretnica se dogodila u rujnu, kada je počeo suradnju s Danielom Osoriom, jednim od najcjenjenijih kubanskih trenera. On je vrlo brzo shvatio da u 20 godina karijere nije radio s talentiranijim sportašem. Uvidio je da Echevarria nema prostora za napredak samo u tehnici, već i u koncentraciji, mentalnoj snazi. Zato su mnogo vremena provodili razgovarajući, simulirajući stresne uvjete prije velikih natjecanja.

Doista, problem se većinom nalazio u Juanovoj glavi i Osorio je to uspio riješiti u samo par mjeseci. Rezultat se vidio već na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Birminghamu početkom ožujka. U rijetko dramatičnom finalu Echevarria skokom od 8,46 m senzacionalno dolazi do naslova prvaka, nadmašivši zlatnog iz Londona Luva Manyongu za dva centimetra, dok se još dva ispod našao brončani Amerikanac Marquis Dendy. Masso je bio tek 13.

“Osjećam se vrlo moćno, jedva čekam vidjeti što nosi ostatak godine”, samopouzdano je izjavio nakon trijumfa.

Daljaši se vraćaju u prvi plan

Vidjeli smo da dvoransko zlato nije bilo tek splet povoljnih okolnosti, Juan je skakao sve dalje i dalje. Kada ga je Manyonga pobijedio u Rimu usprkos osobnom rekordu, to ga nije obeshrabrilo kao što bi se znalo dogoditi prethodnih godina, već mu je dalo dodatni poticaj. Sve je rezultiralo titanskim letom u Stockholmu, činilo se da će preskočiti čitavi pješčanik.

Taj skok bio je simbol nove budućnosti za atletiku i publika je to brzo prepoznala.

Samo tri dana kasnije Echevarria je u Ostravi upisao novu pobjedu, a njegova pojava izazivala je oduševljenje na tribinama. Rezultatom 8,66 m ušao je u top 10 skakača svih vremena, a to je samo početak.

Ovaj mladić tek izlazi iz tinejdžerskih godina, u kolovozu će napuniti 20. Ako je sada na ovolikim daljinama, kako će to izgledati kada bude u naponu snage? Carl Lewis svoj najbolji skok ostvario je s 30 na leđima, a Powell svjetski rekord od 8,95 m postavio u 28. godini života. Ako ne bude težih ozljeda, krakati Kubanac čini se kao sigurna oklada za rušenje magične granice od 9 metara.

“Ljudi me već pitaju kada ću oboriti svjetski rekord, ne mogu reći hoće li se to dogoditi, ali vjerujem da je ostvarivo”, rekao je na tu temu nakon trijumfa u Češkoj.

Mnogi atletičari pokušavaju uskočiti na Boltovo mjesto, plešući i kreveljeći se nakon izvedbi, imitirajući njegov imidž bezbrižnog šaljivdžije besprijekornog samopouzdanja. Echevarriji nije ni na kraj pameti da radi išta od toga; ipak je na revolucionarnoj Kubi potpuno drukčiji mentalitet nego na obližnjoj Jamajci. No, svejedno je postao hit, veći nego svi ostali. Sjajna je to vijest jer se pokazuje da moderna publika ipak još uvijek najviše vrednuje vrhunske sportske izvedbe, a ne samo popratne sadržaje, odnosno show na koji smo navikli u Boltovoj eri. Drugo bez prvog ne prolazi.

Tek trebamo vidjeti hoće li Echevarria uspostaviti neviđenu dominaciju ili ćemo gledati ponešto drukčiju priču. Svi bismo više voljeli pratiti velike dvoboje poput okršaja Powella i Lewisa na SP u Tokiju 1991. ili epskog nadjačavanja Jesseja Owensa, Luza Longa i Naota Tajime na Igrama u Berlinu 1936.

Echevarria ima vrlo zanimljive rivale i u bližoj budućnosti moglo bi biti zanimljivo. Južnoafrikanac Manyonga je u najboljim godinama te je pokazao da može pobijediti Kubanca i kada je vrlo raspoložen, a očekuje se da novi iskorak napravi Masso, koji je devet mjeseci mlađi od Echevarrije. Nakon dugo vremena, daljaši se na definitivno vraćaju u prvi plan.

Ne propusti top članke