Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Jedinstvo iz Atlante

Kako je grad CNN-a i Coca-Cole u samo dvije godine postao prijestolnica soccera

Zadnja izmjena: 15. prosinca 2018. Ilustracija: Vladimir Šagadin/Telesport

Za Atlantu je sport radost koliko i patnja, ali ona na koju se već naviknula. Sve do prošlog vikenda.

Baseball u gradu predstavljaju Bravesi, football Falconsi, u NBA-u se natječu Hawksi, a u dva navrata je grad imao i NHL momčad: Flamesi su 1980. preselili u Calgary, a Thrashersi 2011. u Winnipeg, gdje su postali nova inkarnacija Jetsa. Ipak, sve su te momčadi kroz sve sezone natjecanje iznjedrile samo jedan jedan jedini naslov: prije 23 godine su Bravesi uzeli World Series, da bi već iduće godine uspjeli prosuti dvije utakmice fore u finalu i ponovno vratili poznati osjećaj sportskog neuspjeha. Osjećaj koji su preklani potvrdili i Falconsi svojim raspadom u Super Bowlu. Atlanta možda ima vrlo dobru hip hop scenu, ali njene su momčadi u sportu već dugo poznate kao chokeri.

Sve do prošlog vikenda.

U jednom trenutku je na velikom ovalnom semaforu nove Mercedes-Benz Arene zasjala poruka na kojoj je stajala brojka 73.019. Ona označava brojku posjetitelja finalne playoff utakmice između Atlanta Uniteda i Portland Timbersa, utakmice koja je odlučivala o tituli prvaka američke Major League Soccer. United je to dobio i Atlanta je napokon postala najbolja u nekom sportu.

Atlanta je sada prijestolnica američkog soccera. Ali čini se da ono što je u samo dvije godine ostvario United izlazi iz isključivo sportskih okvira

Bio je to već osmi put ove sezone da je momčad privukla više od 70.000 gledatelja na stadion i tako pomicala gornju granicu rekordne posjećenosti ligaške nogometne utakmice u SAD-u. Nogomet je definitivno zaludio grad, ali i ne samo to — velik dio gledatelja je čitavu utakmicu proveli skačući, mašući zastavama i pjevajući, što nije uobičajena sklika na američkim sportskim borilištima. A sve to je utoliko fascinantnije što je Atlanti malo tko davao šanse za išta slično, toliko da je MLS dugo bio skeptičan i oko toga hoće li uopće gradu dati mjesto u ligi.

Atlanta je drugačija

Arthur Blank, suosnivač lanca trgovina kućnim potrepštinama Home Depot, naumio je 2014. po svaku cijenu u gradu oformiti nogometnu momčad. MLS-ovi čelnici nisu bili uvjereni da nogomet u Atlanti ima komercijalni potencijal kakav se tražio, ali Blank im je prezentirao plan po kojem će izgraditi dugoročni održiv projekt, zajedno s pripadajućom infrastrukturom i novim stadionom koji će koristiti i Falconsi, također u Blankovu vlasništvu.

Zasićenost lokalnog tržišta profesionalnim sportskim ekipama i nedostatak nogometne tradicije spominjani su kao potencijalni problemi, ali glavešine nisu računale na Atlantine specifičnosti u demografiji i mentalitetu zbog kojih će nogomet u toj sredini pasti na plodno tlo i iznenaditi sve masovnom podrškom.

O čemu se radi?

U knjizi The Numbers Game, autori Chris Anderson i David Sally opisali su razliku u poimanju “društvenih ekosistema” koja je dugo bila jedna od osnovnih problema pri udomaćivanju nogometa u SAD-u. Prema njima, dominantni model koji ide ruku pod ruku s individualističkom kulturom Amerikanaca je onaj “snažne karike” i odnosi se na fascinaciju zvijezdama, All-Starovima i općenito izuzetnim pojedincima koji vuku svoje momčadi naprijed, očaravajući publiku. Nogomet je, s druge strane, možda najizraženije timski sport, onaj kojemu je kolektivni identitet u samoj srži i on spada pod model “slabe karike” — uvelike ovisan o suradnji čitave momčadi, pri čemu se onda ona poslovica da je “tim jak koliko i njegova najslabija karika” čini primjerenijom nego u drugim sportovima. Takav doživljaj sporta stran je većini Amerikanaca.

Ali Atlanta je drugačija. Grad iz kojeg potječe Martin Luther King Jr. ima snažnu tradiciju borbe protiv rasne segregacije koja je vremenom prerasla u izrazito inkluzivnu društvenu klimu i je išla zajedno s povećanim priljevom stanovništva — kako imigrantskog, tako i onog iz drugih krajeva SAD-a — te ekonomskim boomom od početka ovog stoljeća. Sve to rezultiralo je nešto drugačijim društvenim ekosistemom nego u drugim velikim gradovima — otvorenijim prema novim stvarima i, pokazalo se, priklonjenijim kulturološkoj značajki zajedništva koja je temelj uspjeha u nogometu.

Blank je znao da u gradu leži taj potencijal i da se on može reflektirati u nogometu, o čemu svjedoči u odabir imena za momčad, ali razmjeri pobuđenog zanimanja vjerojatno su iznenadili i njega.

Nova soccer kultura

Na prvi susret protiv New York Red Bullsa je došlo više od 55.000 ljudi. Čak ni optimistični vlasnici kluba nisu mogli vjerovati koliko je grad bio željan profesionalne nogometne momčadi, toliko da su na Mercedes-Benz Areni, otvorenoj prošlog ljeta, na najgornjem katu postavili mogućnost zastora koji bi ‘maskirali’ manjak publike. Za tim još nije bilo potrebe — Atlanta ove sezone toliko uvjerljivo predvodi ligu po gledanosti da je i njena najslabije posjećena utakmica (44.696) imala više publike nego što je sezonski prosjek prve sljedeće ekipe po gledanosti, Seattle Soundersa. United gleda više od 53.000 ljudi u prosjeku, a pripadnost je vidljiva i po gomili dresova na ulici, televizijskih i radijskih emisija posvećenih momčadi itd.

Ekipa koju je do senzacionalne titule odmah u drugoj sezoni odveo bivši Barcelonin trener Gerardo ‘Tata’ Martino nema velikih zvijezda, ali je to sada postao venezuelanski napadač Josef Martínez, bivši Torinov igrač koji je ove sezone natrpao 35 golova i osvojio nagradu ne samo za najboljeg strijelca, nego i za MVP-ja čitave lige. On će se vratiti u Europu, a Martino je odlučio prihvatiti posao izbornika meksičke reprezentacije, ali u Atlanti neće zbog toga očajavati nego će provesti u djelu planove za nova pojačanja i priključivanje dodatnih mladića iz vlastite akademije.

Iz europske nogometne perspektive lako je diskreditirati američki soccer i prozivati ga zbog nedostatka autentičnosti, ali Atlantin primjer nas uči kako je i danas moguće na valu nekih društvenih i demografskih procesa stvoriti novu vrijednost i u nogometu, a onda je upotrijebiti da bi se povratno ojačale te veze.

Ulaganja u franšizu ne bi došla bez odgovarajuće društvene klime i podrške ‘odozdo’ i nogometna euforija nije stala samo na komercijalnoj razini, već je popularnost momčadi snažno utjecala i na procvat grassroots nogometa u gradu, na način koji ne viđamo u europskim gradovima. Primjerice, u gradu je pokrenuta i inicijativa Soccer in the Streets, koja kroz nogomet okuplja i educira mlade svih pozadina — kako ekonomskih, tako i rasnih. Takvim projektima želi se promijeniti činjenica da je nogomet u SAD-u i dalje primarno sport kojim se aktivno bave obrazovani bijelci srednjeklasne pozadine, kao i učvrstiti temelje nove soccer kulture u gradu, koja usto simbolizira i uspjeh u sredini koja je u sportu toliko dugo patila od kompleksa luzerskog mentaliteta i apatije, kao i promovira društveni ekosistem koji zajedništvu i brizi za najslabiju kariku pridaje posebnu pozornost.

Atlanta — grad Coca-cole, CNN-a i Martina Luthera Kinga Jr-a — sada je i prijestolnica američkog soccera. Ali čini se da ono što je u samo dvije godine ostvario United izlazi iz isključivo sportskih okvira.

Ne propusti top članke