Jesse vražji Lingard

Nekako, nitko ne zna kako, preporodio se u West Hamu. I trpa

Zadnja izmjena: 19. travnja 2021. AFP

Počelo je još tamo 3. veljače. Jesse Lingard, nogometaš već neko duže vrijeme lišen svakog smisla, ukazao se u West Hamovu dresu te utrpao dva komada Aston Villi.

Koji k…., vjerojatno je bila instinktivna reakcija njegova prosječnog hejtera. Jest, da, zaboljelo je, štrecnulo je, jer ako uopće postoji igrač prema kojemu osjećate svojevrsno gađenje ili pokazujete tipično birtijaško nerazumijevanje, onda je to taj nes(p)retni Jesse Lingard.

Ne znam, u tom mojem zacijelo birtijaškom poimanju stvari Lingard je već odavno trebao biti marginaliziran u Manchester Unitedu; trebalo mu je, recimo, objasniti kako bi najbolje bilo da odradi koju smjenu u klupskom fan shopu: “Gledaj, dečko, ajde budi tu iza pulta, nauči zbrajati i oduzimati i bit će sve u redu…”. Jer kao što je to dobro primijetio jedan kolega, kad je u svojem najgorem izdanju, a nije da ih je nedostajalo, Lingardu lopta stoji kao i tek rođenoj žirafi, a često djeluje i poput kokoši koja bezglavo jurca terenom. Mislim, čak i kad nije u tom za sebe ponižavajućem izdanju, nije baš jasno čime se on to točno bavi i zašto je uopće tamo dolje…

Bilo kako bilo, otprilike dva mjeseca nakon tog ukazanja — a zapravo dva gola za koja je kriv Villin vratar Emiliano Martínez — ležim beživotno na kauču, možemo reći i trenutačno lišen ikakvog smisla, baš poput tog Lingarda. Mamuran sam, i to dobro mamuran, a dok po tko zna koji put proklinjem sve svece, na televizoru gori West Ham protiv Leicestera.

Nije ga bilo nigdje skoro pa dvije godine, a taman kad ste se ponadali da je konačno dobio posao u klupskom fan shopu, ukaže se u West Hamu

Sad je već negdje 30. minuta, taman sam se malo povratio među žive, kad Vladimir Coufal s one desne bočne crte šesnaesterca odigrava povratnu loptu. Odigrava je, blago rečeno, loše; poluvisoka je i brza, ‘preživa’ za povratnu loptu. Svakako preživa za udarac iz prve; svejedno, umjesto da je primiri i odgodi udarac, kao što bi to napravilo 99,9 posto igrača, prepotentni Lingard s ruba šesnaesterca, tamo gdje počinje onaj polukrug, unutarnjim dijelom stopala puca iz prve; zapravo kupi loptu taman prije nego što će dotaknuti tlo, a ona u jedinoj mogućoj putanji, zaobilazeći koga treba, ulazi u nebranjeni dio vrata. Ne izgleda spektakularno, ali je nemoguće replicirati. Sedmi prvenstveni gol, pa onaj infantilni ples, a nekoliko minuta kasnije i osmi gol.

I tu smo, gdje jesmo: pišemo tekst o vražjem Lingardu…

Prilagodio se da bi opstao

“Kad sam bio u prvoj ekipi, zapravo nisam zabijao golove ili imao nekog utjecaja”, rekao je jednom, referirajući se ponajprije na sezonu 2016./2017., kad je po njezinu kraju dobio unosni četverogodišnji ugovor. “S time dolazi i negativnost, ali morate to izbaciti iz glave. Naučio sam da me nije briga što drugi misle — dokle god mi ide dobro na terenu i trener je zadovoljan, to je jedino bitno”, bio je možda i pomalo kontradiktoran.

Lingard je zapravo vrlo rano shvatio da nije bitno što budale poput mene misle, ali je shvatio i koji su neki njegovi nedostaci, a onda i kako ih može sakriti i kompenzirati.

 

U United je došao sa sedam godina i već je tada bio manji i fizički slabiji od drugih dječaka, što će s godinama samo još više dolaziti do izražaja.

“Neke utakmice nije igrao iz jednostavnog razloga što se nije mogao nositi s fizičkim zahtjevima igre”, prepričao je Tony Whelan, bivši Unitedov igrač i jedan od glavnih ljudi u akademiji. Lingard je pored, recimo, Paula Pogbe, ali zapravo i manje-više svih drugih, još i u juniorima izgledao kao mlađi brat koji je, eto, navukao bratov dres poslije utakmice. “Trebat će ti neko vrijeme”, rekao mu je na jednom sastanku Alex Ferguson. “Mi vjerujemo u tebe, ali morat ćeš biti strpljiv. Nećeš biti spreman za prvu ekipu prije nego što navršiš 22 ili 23”, prognozirao je Sir Alex.

I pogodio je. Bio je Lingard u tri navrata na posudbama u Championshipu prije nego što je s 21 debitirao protiv Swanseaja, u sezoni 2014./2015., samo da bi se nakon 24 minute ozlijedio, ispostavit će se, na nekoliko mjeseci. Poslali su ga potom ponovno na posudbu, sad u Derby County, a konačno je nešto češće zaigrao sljedeće sezone.

Činjenica da je bio fizički slabašan u tim je formativnim godinama Lingarda natjerala da igra drugačiji nogomet nego što bi ga igrao u ‘normalnim’ okolnostima. Nije toliko driblao ili mrcvario loptu jer je to bilo kontraproduktivno, pa i opasno; izbjegavao je gužvu i igru na malom prostoru, tumarajući okolo poput kokoši, samo naizgled bezglavo. Zapravo je tražio svoj komad prostora, onaj na kojemu bi do izražaja mogla doći njegova brzina. Prilagodio se da bi opstao, a na tu se prilagodbu nadovezalo i ono da, ako već nije imao ekstra kvalitetu u individualnom smislu, mogao je biti jedan od onih radišnih i poslušnih igrača, spremnih izvršiti svaki trenerov taktički zadatak. U doba kad su pojedini igrači postali gotovo pa veći od trenera, nekima je to imponiralo.

Točka na “i”

“On je jedan od onih šaljivaca koji ne ometaju nastavu i ne ljute učitelja”, kaže José Mourinho, za čijeg je stolovanja potpisao onaj ugovor. “Razumije igru bolje od drugih, različite prostore, različite pozicije”, dodao je još. Lingard je inače baš kod Mourinha odigrao svoju najbolju sezonu, onu 2017./2018., a potom postao i standradni član prve postave na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. “Fantastičan je u prepoznavanju prostora i igri bez lopte, a onda i u povezivanju veznog reda i napada”, reći će Gareth Southgate.

Lingard uistinu puno radi za druge, žrtvuje se za ekipu i zahvalan je igrač, ali za United to naprosto nije bilo dovoljno. Možda bi bilo drugačije kod Sir Alexa, možda kod nekog drugog trenera, ali ovako je ispalo da ne donosi dovoljno individualne kvalitete. Uostalom, u posljednjih šest sezona u ligi je samo jednom dosegao brojku od 20 nastupa kao član prvih 11, nije da se baš i nazabijao, a to što je puno radio za druge ne može nadomjestiti činjenicu da je skupio svega 10 asistencija u ligi.

Radi se i o tome da naprosto nije mogao pronaći komad prostora za sebe; kontekst igre u Unitedu često je takav da momčad kroz posjed i kreaciju mora lomiti suparnike koji su u niskom bloku, sužavaju prostor u svojoj trećini, a onda i otežavaju stvari igraču koji voli napadati dubinu. A Lingard nije ni vrsni dribler, ni vrsni dodavač pa da na taj način radi razliku. Jest, da, navijači će zapamtiti da je zabijao i u finalu FA Cupa, i u finalu Liga kupa, i u Community Shieldu, ali zbog toga je na neki način i simbol Uniteda koji osvaja takve, ipak sporedne trofeje, a u prvenstvu zaostaje 15 i više bodova za prvakom.

Točku na “i” njegova boravka na Old Traffordu je, barem zasad, stavio dolazak Brune Fernandesa, a još je nešto ranije, po vlastitom priznanju, zbog majčine borbe s depresijom neko vrijeme psihički bio potpuno odsutan.

Treba reći da Lingard nikad nije bio jedan od onih igrača-uhljeba; čekao je svoju priliku u Unitedu isključivo zato jer je vjerovao da će se izboriti za nju, ali kad je shvatio da se to neće dogoditi, s 28 godina je napravio najbolji potez u karijeri.

Trpa dok ide

U West Hamu ga je zatekao bitno drugačiji kontekst. Onaj u kojem ekipa Davida Moyesa igra brzi, okomiti i tranzicijski nogomet. West Ham se većinu vremena brani na svojoj polovici, samo WBA i Newcastle imaju manji posjed lopte, a samo tri ekipe šalju manje dodavanja prema naprijed po utakmici. Drugi su Čekićari po broju golova postignutih iz kontre; od njih pet, čak tri ih je dao Lingard — od toga ona dva krumpira s početka teksta — dok je u Unitedu u šest sezona zabio svega četiri.

Naravno, možemo pričati i o tome da je svježiji u odnosu na druge, ali i da je pod manjim pritiskom, pa i da nije okružen sjajnim individualcima kojima po prirodi stvari pripadaju veće ovlasti; puca više nego u Unitedu, puca više iz šesnaesterca, više iz kontri, više i dribla, a jučerašnjim golom iz penala protiv Newcastlea već je sada premašio najbolji ligaški učinak iz Uniteda — one 2018. stao je na osam golova, a sad je u 10 utakmica utrpao već devet. Jest, da, kada gledate te zgoditke i asistencije bilo je tu i sreće, pa treba imati na umu i da je po xG-u ‘trebao’ zabiti četiri gola manje, ali dobro, neka mu je — nek trpa dok ide…

Kako god da okrenete, i kako god da se ta njegova priča dovrši, neke bi stvari sada trebale biti jasne i idiotima poput mene: Lingard nikada nije bio nekoordinirana žirafa ili bezglava kokoš, ali se zato cijelu karijeru morao boriti s onima koji su ga takvim smatrali. Morao je osluškivati kako ga s guštom omalovažavaju; pa koliko ga je god to ponekad kočilo, znalo ga je hraniti i motivirati. Morao je naravno živjeti i s tim svojim fizičkim ‘nedostacima’ zbog kojih je puno sporije sazrijevao kao igrač.

I što se na kraju dogodi s takvim likom? Ništa, nije ga bilo nigdje skoro pa dvije godine, a taman kad ste se ponadali da je konačno dobio posao u klupskom fan shopu, ukaže se u West Hamu. Zabije jedan, zabije drugi… uđe mu nekako i treći. Pa četvrti i peti, a onda i ovaj dolje, ubij-bože šesti… I što god sad mi mislili o tome, čovjek je u ova dva i pol mjeseca postao ponajbolji igrač Premier lige.

Jesse fucking Lingard.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.