Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Joele, povedi nas

All-Star Embiid napokon pokazuje svu raskoš svog talenta i razbuktava maštu navijača Sixersa

Zadnja izmjena: 24. siječnja 2018. Profimedia

Centri koji imaju iznadprosječno visok košarkaški IQ i čvrste defenzivne osnove već su pravo bogatstvo na koje se isplati potrošiti pick na draftu. Kada na to dodate odlične fizičke predispozicije, ofenzivno razumijevanje igre s razigravačkog aspekta, šut koji bolno kažnjava ako igrača ostavljate samoga, a još i čitavu paletu školovanih i haklerskih poteza u reketu… E onda se radi o igračima koji se rijetko pojavljuju na košarkaškoj mapi.

NBA liga oduvijek se oslanjala na kopiranje pobjedničke taktike i strategije. Ako prolazi uptempo igra s viškom tehničkih grešaka i šutiranje trica kao da ne postoji sutra, većina će se prikloniti tom trendu i selektirati igrače koji mogu odgovoriti takvom načinu igru. Malo je momčadi koje se drugačijom filozofijom se mogu suprotstaviti i odgovoriti na dominantni trend te usput isplivati na vrh. No, svako malo se pojavi centar koji svojom obolom na terenu može mijenjati takav trend i natjerati suparnike da moraju misliti prvenstveno o njemu.

Joel Embiid upravo je takav igrač.

U eri kada ugovori glavnih igrača dosežu nezamislive cifre čak i ljudima koji strogo analitički gledaju stvari kroz postotne udjele u ukupnom cap spaceu pojedine momčadi, dati ugovor vrijedan blizu 150 milijuna dolara i ključeve svlačionice idućih pet godina u ruke momku koji je u prve tri sezone prožete ozljedama odigrao tek 31 NBA utakmicu, poprilično je neobično.

No nije to jedina neobična stvar u vezi Joela Embiida, predvodnika na parketu nove generacije Sixersa, koja nakon 35 godina suše budi navijačke nade u (puno) bolju budućnost. Baš kao što je to prije njega učinila legenda na centarskoj poziciji, Moses Malone.

Karakter na izvoz

Neobično je to što je Embiid ozbiljnu i donekle organiziranu košarku počeo je igrati tek s 15 godina, kada je njegov talent u rodnom Kamerunu zapazio sunarodnjak Luc Mbah a Moute i odmah ga odveo preko bare, znajući da će u jednom od profesionalnih razvojnih programa srednjih škola imati najbolje uvjete za daljnje razvijanje svog talenta.

Osim talenta, već od najranijih dana loptanja pod obručima imao je Joel Embiid i karaktera na izvoz. Pokazalo se to kada došavši u Ameriku nije odmah dobio željenu minutažu u akademiji Montverde na Floridi, pa se spustio par okruga južnije do nove srednje škole, gdje je dobio traženu priliku i u svojoj zadnjoj godini igranja zablistao punim sjajem.

Za mladića koji je dotad više staža imao s odbojkaškom loptom u rukama nego s onom košarkaškom počeli su se otimati svi bitni sveučilišni programi u Americi. Kako se i ne bi, kada je ispred očiju provjerenih skauta nicao relikt nekih prošlih vremena, igrač koji se s centarske pozicije savršeno uklapao u sve provjerene taktičke varijante košarkaške igre.

Za razliku od Barkleya i Iversona, Embiid ima s kim krenuti u konačnu bitku

Logika stvari govorila je kako će Joel odabrati sveučilište Florida i popularne Gatore, koje je s klupe predvodio današnji trener Oklahoma City Thundera Billy Donovan, ali samo Bog – i možda Google, ako se baš potrudite iskopati neki insajderski info – zna zašto je odabrao baš Kansas. Možda je jedan od razloga bio taj što se za Kansas opredijelio i tada budući Lebron James u nastajanju, Andrew Wiggins. Momak kojemu je prognozirana sigurna prva pozicija na budućem draftu prije nego što je uopće i zaigrao košarku na sveučilišnoj razini. Možda je Joel Embiid motivaciju za daljnjim dokazivanjem i košarkaškim razvojem našao upravo u izazovu da pokaže javnosti kako bi se karte na kraju sezone i konačni poredak na draftu mogali malko drugačije slagati nego što su to analitičari prognozirali. Mentalitet alfa-mužjaka i potreba za dokazivanjem uvijek mu je bio jak drive.

Povijest nas uči kako su trendovi tu da dolaze i odlaze te se ciklički ponavljaju kroz razne periode, u jednom je trenutku doista izgledalo kako rasni košarkaški centri u novom dobu spadaju jedino u almanahe košarkaške igre. Dok su svi tražili nekog novog Stepha Curryja na bekovskoj poziciji ili hodajući šuterski mismatch kakav je Kevin Durant, Embiid se u Kansasu sa svojim ogromnim rasponom ruku potrudio skrenuti pozornost NBA skauta na sebe.

Novi Hakeem i The Process

Skauta i analitičari po već dobro poznatoj matrici stalno imaju potrebu uspoređivati nadolazeće igrače s nekim prošlim igračima kako bi upoznali javnost kakvu karijeru od istih mogu očekivati. I dok nema ništa loše u tome da se stekne okvirni dojam kakav bi igrač s drafta mogao izaći i kakvu će ulogu imati u nekim budućim vremenima, dojam je da se usporedbe prečesto rade na osnovu pozadine koja sa samom košarkom ima malo veze. Bijelci se u pravilu uspoređuju s bijelcima, istočni Europljani s istočnim Europljanima i slično.

No, u slučaju Joela Embiida doista se nije mogla izbjeći usporedba s još jednim NBA igračem iz Afrike i jednom od najvećih legendi koja je ikada kročila tamošnjim parketima, Hakeemom Olajuwonom.

Svima je odmah upao u oči njegov rad nogu. Prelagano i prejednostavno je rješavao situacije jedan-na-jedan u reketu, usput imajući apsolutnu kontrolu nad loptom i radeći fantastične finte tijelom za čovjeka visokog 213 centimetara. Kada je sve to spojio s obranom, gdje je mogao bez problema preuzimati vanjske pozicije nakon pick igre i lateralno ispratiti bilo kojeg brzog beka utjerujući strah u kosti blokadom u najavi, bio je to doista ‘novi Hakeem’.

I taman kada je u paru s Andrewom Wigginsom trebao napasti NCAA titulu, došla je ozljeda leđa zbog koje je morao propustiti March Madness. Ozljeda koja je zloslutno upućivala prema društvu ekstratalentiranih visokih igrača koje je tijelo spriječilo da ostave trag na NBA parketima. Kada je na ozljedu leđa došla i slomljena kost u desnom stopalu samo par dana prije drafta, sve su više tonule usporedbe s Olajuwonom, a počele one s Samom Bowiejem i Gregom Odenom.

Ali to nije obeshrabrilo Sama Hinkiea, tadašnjeg generalnog menadžera Philadelphia Sixersa, koji je čvrsto odlučio trećim pickom na draftu birati Embiida. Bila je to poprilična kocka, ali to je također rizik na koji pristajete i s kojim morate živjeti ako želite stvoriti pobjedničku momčad. Ekonomskom terminologijom – a i životnom – što je veći rizik odluke koju birate, obično je i veći prinos kojemu se nadate.

Sam Hinkie upakirao je sve to u tri riječi, a objeručke prihvatio i Joe Embiid kao svoj novi nadimak, odnosno frazu koja mnogima danas izlazi na nos i usta – Trust the Process.

Mantra i filozofija koju su uskoro prihvatili svi navijači Sixersa. Navijači koji prilično lako na zub uzimaju cijeli front office i igrače, ali također i navijači koji će izvan svake logike i zdrave pameti dogmatski vjerovati u neke stvari ako ih uvjerite da sve to radite zbog grada Philadelphie i njih samih.

Predvodnik generacije

Sixersi su ionako godinama bili loši, s povijesti franšize koja je donosila disfunkcionalne odluke desetljećima unatrag i bacala u očaj poprilično vjerne i lojalne navijače. Sam Hinkie zamolio je za strpljenje i rekao da će se kroz pickove na draftu pokušati izgraditi respektabilni roster s potentnim mladim talentima jer drugačije jednostavno ne ide, a osrednjost ne donosi previše toga u NBA-u.

Iako su prve prognoze govorile da bi se Joel mogao vratiti do početka NBA sezone, oporavak se odužio na cijelu godinu. Sam Hinkie je samo smireno govorio – Trust the Process. Došla je i druga operacija, jer oporavak nije išao kako je trebao prema planu, zbog čega je Embiid izgubio i drugu sezonu zaredom, ali – Trust the Process. Što im je donijelo na draftu još jedno čudo od igrača – Bena Simmonsa, koji je također propustio svoju prvu NBA sezonu zbog ozljede.

Joel ‘The Process’ Embiid napokon je izašao na parket s početkom sezone 2016./17., šest mjeseci nakon što je Hinkie već napustio Philadelphiju, i pokazao svu raskoš talenta o kojem se godinama pričalo. Apsolutno svaki aspekt igre koji je bio indikator da se radi o jedinstvenom igraču sada se dokazivao i u praksi. No, praksa je trajala samo 31 utakmicu prije nego što je otišao meniskus u lijevom koljenu, zbog kojeg je Embiid ponovo morao pod nož, propuštajući ostatak sezone, koji je odlično iskoristio naš Dario Šarić i pokazao zašto je u nadolazećim godinama također jak zalog Sixersa za budućnost.

Sixersi su Embiidu i Simmonsu kroz draft pridružili još jednog velikog talenta, Markellea Fultza, koji je po dobrom starom običaju također odmah otvorio svoj liječnički karton. Ali zato je Embiid sa stilom ušao u sezonu i ne misli stati. Statistika kaže kako je trenutno na 24 poena iz igre i 11 skokova, dok savršeno u paru klapa s Ben Simmonsom, vodeći Sixerse u playoff nakon pet godina suše. Uskoro ga očekuje i prvi nastup na All-Star utakmici, gdje će postati prvi starter izašao s Kansasa još od Wilta Chamberlaina. Usput je dodatno skrenuo pozornost medija na sebe, preventivno otkantavši Rihannu koja mu je navodno svojevremeno poručila da se “vrati kad postane All-Star”.

A da je pokojni Wilt živ, uopće ne sumnjam kako bi ga upozorio da window od opportunity u bilo kojem sportu jako kratko traje i da je nada i vjera u proces obilni doručak nakon kojeg se može preskočiti i ručak, ali navečer može zakruljiti želudac ako shvatite da se prilike za naslov dobivaju jako rijetko. Pogotovo u momčadi kojoj nedostaje veteranske prisutnosti u svlačionici i gdje su udarne mlade vedete prožete ozljedama ili trenutno prolaze kroz rookie psihološku krizu u kakvu je upao Markelle Fultz.

Prilika za titulu u idućim godinama je tu.

Uz još poneki kvalitetan potpis kakav je bio ovogodišnje dovođenje JJ-a Redicka, navijači Sixersa se doista imaju čemu nadati. No, u jednom trenutku će im Embiid, kao predvodnik generacije, morati položiti račune jer navijači Sixersa lako okrenu leđa. Nadu u bolje sutra polagali su i dok ih je predvodio Charles Barkley, a kasnije i Allen Iverson.

Ipak, za razliku od njih, Embiid ima s kim krenuti u konačnu bitku.

Ne propusti top članke