Joković, hrvatski velikan

Najtrofejniji vaterpolist povukao se iz reprezentacije. Jedna generacija silazi sa scene

Zadnja izmjena: 21. listopada 2021.

Istini za volju, kada je jučer objavljena vijest da se iz vaterpolske reprezentacije povlače njeni kultni heroji, kapetan Andro Bušlje, dokapetan Maro Joković i centar Luka Lončar, osjećaj je bio kao da zapravo nije rečeno ništa novo. Znalo se da je gotovo praktički onog trenutka kada je ljetos baš Joković, nakon onog blijedog poraza od Mađara u četvrtfinalu Olimpijskih igara, potvrdio da je vrijeme za predaju kapica.

“Nismo držali ritam koji smo imali na početku utakmice, dosta smo fizički pali”, utučen je bio tada. “Imamo odigrati još dvije besmislene utakmice za plasman, pa ćemo onda pričati o eventualnim oproštajima”.

Nije ni ovog ljeta bilo neko iznenađenje da su hrvatski reprezentativci fizički vidno okopnjeli i s tim imali jako velikih problema na olimpijskom turniru. Problem je nastao već na samom početku, kada su ih Elvis Fatović, Dean Kontić i njihova senzacionalno pripremljena australska selekcija posramili presingom na centre. Hrvatska je na turnir stigla kao najstarija momčad turnira, s prosjekom godina koji je na dan otvaranja stajao na 31 godinu i 77 dana. Bušlje i Joković su, zajedno s ‘povratnikom’ Paulom Obradovićem, bili posebno istaknuti; ne samo kao kapetan i dokapetan, već i kao dvojica najtrofejnijih hrvatskih vaterpolista ikad i onih koji su sa sobom donijeli iskustvo osvajanja svega što se u vaterpolu može osvojiti.

I kada je Joković rekao za neku utakmicu da je “besmislena”, makar je bilo jasno da priča o tehnikalijama više nego o pristupu, onda znate da je kraj došao već tada. Maro, taj dobri i samozatajni div s ubojitom ljevicom, u nedavnom je intervjuu za FINA-u napomenuo da je “unatoč svim titulama koje je osvojio zadovoljan jer i dalje ima volju i želju za novim pobjedama”. Želje možda čak još i ima, ali snage za pobjedama u okolini koja, pogotovo kada su u pitanju sportovi poput vaterpola, vrednuje samo vrednuje njih i malo toga drugog više baš i nema. Barem ne za najveće bitke na dva kolosjeka, jer Joković, koji je prvog dana listopada navršio 34, i dalje ostaje aktivni igrač svog Juga.

“Mi svi možemo biti sjajni individualci, ali cijeli se svijet bazira na kolektivnom trudu”

Joković je rano izrastao u visokog, mršavog klinca iz Mlinima, naselju u Župi dubrovačkoj. U jednoj od brojnih predivnih uvalica koje okružuju mjesto, ravno ispred njegove kuće, bilo je ‘divlje’ igralište za vaterpolo, jedno od onih po kojima su Dubrovnik i okolica poznati. Isprva je poželio posvetiti se košarci, ali na kraju je ipak odabrao ‘domaći’ sport — i dobro da je bilo tako. Joković je čak razmjerno kasno ušao u vaterpolo, ali je njegova kombinacija visine, plivačkih sposobnosti i lijeve ruke kao glavne pucačke vrlo je brzo privukla pozornost dok je kretao u svom lokalnom klubu Gusaru.

S 14 godina ga je put odveo u Jug, u kojem je za seniore zaigrao s nepunih 16. Tri godine kasnije, 2006., već je bio član hrvatske seniorske reprezentacije na Europskom prvenstvu u Beogradu.

Preobražaj u bazenu

Još godinu kasnije doživio je svoj prvi veliki trenutak, prvi od mnogih. Finale Svjetskog prvenstva protiv Mađarske, i jedva 20-godišnji Joković koji gađa u zadnjim trenucima za izjednačenje i produžetke. A onda i za zlato, ali i prvu od ukupno čak 20 medalja koje je osvojio s reprezentacijom, po čemu je tik iza Bušlje, koji je od svog debija na Svjetskom prvenstvu u Montrealu 2005. pa do jučerašnjeg oproštaja skupio 22 odličja. Joković, pak, odlazi kao najtrofejniji hrvatski vaterpolist u povijesti, jer je u klupskoj i reprezentativnoj karijeri osvojio čak 58 različitih medalja.

Pritom je stvorio percepciju o sebi kao ubojitom pucaču, ali Joković se kroz čitavu karijeru zapravo trudio radije pronalaziti opciju za dodavanje suigračima.

Pamtimo, naravno, njegov fenomenalni hat-trick vrijedan zlata u finalu Olimpijskih igara u Londonu protiv Italije, kao i nevjerojatno masakriranje Mađara u borbi za broncu u južnokorejskom Gwangjuu 2019., kada je od ukupno 10 hrvatskih golova on zabio šest, i to iz ukupno sedam upućenih udaraca. Tada je izbornik Ivica Tucak izjavio kako je to bila vjerojatno “najdominatnija utakmica nekog pojedinca” koju je dotad vidio, a da priča bude bolja Joković je dio utakmice morao provesti uz bazen, gdje su mu liječnici šivali slomljenu arkadu.

Postoji još jedna anegdota, dosta recentnija i dosta manje poznata, kada je u finalu prošlosezonske Serie A1 u Brescijinoj kapici Joković mimo očekivanja jurišao na prvi scudetto kluba nakon 2003.; onaj koji bi ujedno prekinuo i 14-godišnji niz dominacije još jednog njegova bivšeg kluba, Pro Recca. Priča kaže da je u direktnom finalnom ogledu tih suparnika Brescijin trener Alessandro Bovo uzeo minutu odmora kako bi obavijestio ekipu da je plan samo da Joković uzme loptu i odluči što će s njom, a da ga ostali naprosto slijede. I slijedili su ga, u pobjedu.

Joković uvijek izgara do posljednjeg trenutka, u jurnjavi na pobjedu pri kojoj se u bazenu redovito preobražava iz onog velikog, ali povučenog tipa izvan njega — tipa koji čita knjige i sluša rock i metal — u monstruma koji će vas i sa slomljenim rebrima i razbijenom arkadom izbombardirati svojim projektilima dok god u sebi ima snage. Kada je 2013. u Pro Recco prešao iz Juga, s kojim je već 2006. osvojio svoj prvi naslov europskog prvaka, Dubrovčani su upali u crnu rupu po pitanju osvajanja trofeja. Tek kada se 2015. vratio, okićen još jednom europskom titulom, Jug je nastavio s pobjedama, osvojivši s njim 2016. sve što se moglo osvojiti na domaćoj i kontinentalnoj sceni.

Putokaz za one koji dolaze

To je, uostalom, zajedničko većini njegovih kolega iz ove trofejne Jugove generacije, koja je svih ovih godina činila velik dio kostura reprezentativne selekcije. U pitanju su nevjerojatno pitome i pristupačne ličnosti, koje se u žaru borbe u bazenu pretvore u strojeve spremne pregaziti sve kako bi došle do trijumfa.

Joković je možda mogao preteći Bušlju po reprezentativnim odličjima da 2009., uoči SP-a u Italiji, nije osjetio zatezanje u lijevoj, pucačkoj ruci. Inicijalno je mislio da je riječ o prenapornim treninzima nakon sezone i teških priprema, ali kada je bol postajala jača, a ruka počela oticati, jasno je bilo da nešto nije okej. Dodatne pretrage su pokazale kako je u pitanju bila tromboza, vjerojatno izazvana nekim udarcem kojeg je po običaju ‘odjahao’, a koja mu je poremetila dotok krvi u ruku. U jednom je trenutku bilo upitno hoće li moći nastaviti karijeru, ali se Joković unatoč više od pola godine izbivanja s treninga i utakmica vratio još bolji i nabrijaniji.

“Osnovna stvar koju mi je vaterpolo dao je snaga da se lakše nosim s porazima u životu. Utakmice gubiš, ali bitke ne, to su naprosto stvari koje se događaju”, pričao je u tom spomenutom intervjuu za FINA-inu stranicu. “Iduća velika stvar koju mi je sport dao je oslanjanje na timski rad; mi svi možemo biti sjajni individualci, ali cijeli se svijet bazira na kolektivnom trudu. To su neke vrijednosti koje ću se truditi prenijeti na svoju djecu.”

Prvenstveno će te vrijednosti biti i one koje ova sjajna generacija na oproštaju ostavlja svojim nasljednicima u reprezentaciji. Ovog se ljeta, baš u toj nesretnoj utakmici protiv Mađara, dosta dobro vidjelo koliko ovaj fantastični tim, koji se uvijek borio da bude više od skupa izvanserijskih individualaca, ipak nema više snage dati sve ono što je davao prethodnih godina. Biologija radi svoje, pogotovo u tako zahtjevnom sportu kao što je vaterpolo, i sada će oni uz bazen nadgledati da ta jedinstvena kombinacija skromnosti i sile bude temelj za neminovnu smjenu generacija.

Bit će neobično gledati reprezentaciju u kojoj više nema Lončara, Obradovića, Xaviera Garcije, Bušlje i Jokovića, ali ostavština koju ostavljaju u igračkom i ponajprije ljudskom smislu ogromni je putokaz za sve one koji dolaze.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.