Damian Lillard pokušao je sve kako bi se riješio dosadne napasti. Iz svoje vreće izvukao je sve trikove koje je imao, ali nije bilo sreće. Ma kakvi, ni veliki Houdini ne bi imao šanse pobjeći iz Njegova defenzivnog stiska. Napadao je Dame lijevo, desno, mijenjao pravce, uzaludno sve jer Napast je bila poput sjene. Pokušali su Blazersi s visokim pick and rollom i najtvrđim blokovima Jusufa Nurkića barem kratkotrajno Lillardu omogućiti da dođe do zraka, pa opet ni to nije upalilo. Išao je Lillard hrabro i kroz izolacije, jedan dribling, drugi, ubrzaj, uspori, na granici dopuštenog letjeli su udarci laktom ili ramenom za doći do malo separacije… Paf! Blokada.
Defenzivna demonstracija sile.
Šesti u regularnom dijelu sezone Pelicansi su s 4:0 u prvoj rundi prošlosezonskog doigravanja pomeli trećeplasirane i favorizirane Blazerse. Bila je to spektakularna timska predstava Pelikana u oba smjera, s jednim čovjekom u pozadini kao majstorom ceremonije: Jrueom Holidayom.
“Elitni strijelci su posebna vrsta”, objašnjava Holiday. “Njima nikad na početku ne smiješ dati da dođu do nekog laganog poena. Dođu li, gotovo je, obruč postaje velik kao ocean.”
Odakle je to došlo, pitali su se svi oni koji su prognozirali prolazak Blazersa, uključujući i mene. Lillard je u regularnoj sezoni ubacivao 27 poena, uz 44 posto šuta iz igre i 36 posto za tricu. Pelicansi su ga na čelu s Holidayom u četiri utakmice playoffa limitirali na 18,5 poena, 35 posto realizacije iz igre i 30 posto s perimetra. Jrue je Lillarda — na papiru daleko talentiranijeg i boljeg igrača — neutralizirao, spakirao i otpremio prije vremena u glazbeni studio na snimanje novog rap albuma, a Pelicansi su otišli na megdan Warriorsima.
Zapravo, sve ono što smo vidjeli od Jruea u toj seriji protiv Blazersa, a vidjeli smo 28 poena po susretu i 58 posto realizacije iz igre, nije došlo niotkud. Oduvijek je bilo tu, samo što nije bilo prepoznato zbog različitih razloga. Od mene prvog; u Holidayu sam dugo vremena vidio razigravača tek malo boljeg od prosjeka. Kakva zabluda.
Dobri duh
Gledalo ga se kroz razne prizme: ‘nategnuti’ All-Star nastup 2013. kojeg se vjerojatno nitko ni ne sjeća, gomile problema s ozljedama i masni petogodišnji ugovor od 126 milijuna dolara koji je s Pelicansima potpisao 2017. Tek su ga rijetki gledali kroz pravu prizmu, onu vrhunskog a podcijenjenog two-way igrača čiji se učinak na parketu često ne da izraziti brojkama. Jrue je igrač iz sjene, onaj tip za kojeg skužiš koliko je zapravo dobar kada ga nema na parketu i kada umjesto njega nemaš nikog drugog da obavlja sve zadatke koje je on revnosno odrađivao. Pogledajte samo Pelicanse kako su prošli na početku sezone 2016./17. bez Holidaya: od prvih 12 utakmica izgubili su 10, kasnije tijekom sezone još četiri.
“Igrati vrhunski u oba smjera je teško — da nije, bilo bi više bekova koji to mogu”
Za njegovu percepciju u javnosti ‘krivi’ su ponešto kontekst i igrač sam.
Definitivno nije lako doći do izražaja u momčadi koju predvodi Anthony Davis, možda i najbolji igrač lige koji je u stanju isporučivati 30+ poena, 15+ skokova i više od pet blokada na dnevnoj bazi. Logično je da će takav igrač pokupiti lovorike, a ne Holiday, na čije se igre teško napaliti. Jrue će odigrati sjajnu obranu, jest će parket energijom i napadačke će zadatke odraditi disciplinirano. Problem s percepcijom Holidaya je što to ne izgleda fancy, flashy, i estetski cool. Mislim, budite iskreni, jeste li ikad na Redditu preuzeli GIF s Jrueovim potezom i postali ga na društvenu mrežu s Caps lock opisom: “ŠTA URADI ČOVJEK?!?!?!?”
https://www.youtube.com/watch?v=bMoSP5GXhDQ
Koliko je Jrue zapravo malo cijenjen i prepoznat u široj javnosti najbolje je opisao njegov bivši suigrač Buddy Hield.
“Lagao bih kada bih rekao da sam ga gledao prije nego što sam došao u New Orleans. Dok nisam izabran na draftu stvarno nisam bio upoznat s njegovim igrama. Vjerojatno zato jer je uvijek bio u sjeni drugih sjajnih razigravača u ligi. Ali Jrue je sjajan timski igrač i lider svlačionice. Kada sam loše igrao i bio u lošoj poziciji, njemu sam se obraćao jer je smiren i drži sve stvari pod kontrolom.”
Holiday je s 28 godina jedan od najstarijih u svlačionici Pelicansa i dobri duh momčadi. Iza njega je sada već 10-godišnje NBA iskustvo, što je s njegovim karakternim osobinama čista premija za trenera, momčad i franšizu u globalu. Prošao je svašta u karijeri i životu, zna kako voditi primjerom.
Obiteljska drama
Odrastao je u okolici Los Angelesa u stabilnoj obitelji s roditeljima koji su nekada igrali košarku i braćom Justinom (Chicago) i Aaronom (Indiana) koji su također u NBA ligi. Nakon koledža UCLA na draftu ga 2009. 17. izborom prve runde odabiru 76ersi, nakon što ga je već veliki dio ekipa zaobišao sumnjajući u njegov potencijal dodatno naglašen slabim izvedbama na draft combineu, gdje je u bench pressu dizao manje nego, recimo, žgoljavci poput Stepha Curryja, Jeffa Teaguea i Darrena Collisona. Ni tada Holiday ničim posebnim nije imponirao — ni atleticizmom, ni fizikalijama.
U Phillyju je ostao četiri sezone da bi ga onda na početku famoznog The Processa razmijenili u Pelicanse i tu je počelo teško razdoblje za njega, začinjeno kombinacijom gadnih ozljeda i dramom na privatnom planu. Od 2013. do 2016. Holiday je od 246 mogućih utakmica odigrao tek 139. U interval od te tri godine stali su lom desne tibije (dvaput), ozljeda lijevog stopala i fraktura lica nakon što je naletio na lakat Kristapsa Porzingisa. Forma i konstanta nastupa u ovom periodu bili su teška nepoznanica.
Spomenuti početak sezone 20016./17. bio je još šokantniji kada se saznalo da njegova supruga Lauren boluje od tumora na mozgu. Benignog, ali koji joj je stvarao velike glavobolje i nalazio se iza desnog oka. Da stvar bude još teža, Lauren (djevojački Cheney), nekadašnja velika nogometna zvijezda i proslavljena reprezentativka SAD-a, bila je trudna. Da bi je operirali, doktori su morali izazvati prijevremeni porod, pa se mala Jrue Tyler rodila 5 i pol tjedana ranije. Lauren je uspješno operirana i danas živi normalnim životom kao i Jrue Tyler.
Dok je proživljavao dramu, Jrue se nije mogao koncentrirati na košarku.
“Došao nam je i rekao: ‘Razgovarat ću s Pelicansima i reći im da moram biti uz suprugu dok je bolesna’”, prisjeća se Holidayeva majka Toya. “‘Ako ne pokažu razumijevanje, vjerojatno nikada više neću igrati košarku’. I suprug i ja bili smo ponosni na njega jer nije bježao od problema. Još nam je rekao: ‘Koliko god volio košarku, svoju obitelj volim još i više’”.
Pelicansi su mu maksimalno izašli u susret i dogovorili s Jrueom da propusti kompletni kamp, predsezonu i koliko god treba utakmica sezone. Generalni menadžer Dell Demps i trener Alvin Gentry, kao i pokojni vlasnik Tom Benson, redovito su u bolnici posjećivali Jruea i Lauren, a par je potporu dobivao od brojnih NBA igrača.
Kada se konačno otarasio ozljeda i uvjerio se da mu je obitelj dobro, Holiday se mogao posvetiti parketu i košarci. Zato nemojte misliti da je partija protiv Blazersa došla slučajno. Ne, ona je samo najavila potpuno zdravog i na košarku fokusiranog Holidaya kojeg će NBA javnost napokon upoznati u pravom svjetlu.
“On je jako podcijenjen”, govorio je lani Jrueov suigrač Rajon Rondo. “Svijet napokon vidi Jruea Holidaya u pravom svjetlu, a ja volim svaku minutu toga.”
Rijetka two-way klasa
“Ljudi ga napokon počinju primjećivati”, dodao je Davis. No, je li zaista tako? Njegovi prosjeci ove sezone u rubrikama poeni, asistencije i skokovi su 20, 9, 4 — a svejedno se o njemu ne priča dovoljno. Pelicansi ne igraju dobro, što jest jedan od razloga, konkurencija u ligi na poziciji je izuzetno jaka, što je opet razlog zbog kojeg vjerojatno neće završiti ni na All-Staru iako ima brojke za to.
Iako je sada i suhi box-score fino popunjen, Holiday je ostao Holiday. Radilica. Kralj malih stvari i detalja. Jedan od najboljih blokera među bekovima, top 10 u ligi po ukradenim loptama i deflectionsima. U trenutku pisanja teksta Holiday je odigrao ukupno najviše minuta u ligi (1.098). On i Davis igraju prosječno najviše minuta (37 i 36,8), i sve to u jednom od najbržih napadačkih sistema u ligi kakav forsiraju Pelicansi. Njegov napadački učinak je skočio, ali The Jruth je ostao two-way igrač.
Priznanje za svoja defenzivna postignuća dobio je još lani kada je uvršten u najbolju defenzivnu petorku lige. Baš kao što napadački može igrati pozicije od 1 do 3, tako ih može i braniti. Trener Gentry koristit će ga da prvo brani Curryja, zatim će ga prebaciti na Klaya Thompsona, a u clutchu može čuvati i Kevina Duranta.
https://www.youtube.com/watch?v=RgVfhkA9jXM
S visinom od 193 cm, rasponom ruku od 200 cm i 92 kilograma, Holiday ima predispozicije da brani i napada sve tri pozicije. On je tri u jednom i najbolje što Gentry ima na trima vanjskim pozicijama. Malo je igrača u ligi koji to mogu, zato ga je trener lani, u izostanku Kawhija Leonarda, nazvao najboljim two-way igračem u ligi. Dobro, Gentry na rosteru ima još jednog takvog u Davisu, ali Holiday odrađuje možda i teži posao od Davisa jer je zadužen za kreaciju napada. Igrači koji završavaju u najboljoj defenzivnoj petorci NBA lige uglavnom su role playeri kojima je jedini zadatak igrati obranu i ne nose veliki napadački teret poput Holidaya.
Malo je bekova u ligi koji ove sezone imaju prosjek od 20 poena i devet asistencija. Tek su trojica uz Jruea: Russell Westbrook, James Harden i John Wall. Nijedan od njih ne igra ni približno dobru obranu kao Holiday.
“Znam da će biti dana kada me neće ići u napadu. Ali znam da ću to moći kontrolirati tako da igram obranu. Igrati vrhunski u oba smjera je teško — da nije, valjda bi bilo više bekova u ligi koji to mogu.”
Lani sam se kladio na Lillarda protiv Holidaya, danas to više ne bih ponovio. Nekada bih uzeo barem 15 bekova ispred Holidaya, danas bi ih barem 10 manje bilo ispred njega. Nekada sam palio Pelicanse da gledam Davisa, danas uživam u tihoj radilici Holidayu i njegovoj pobjedničkoj košarci. Jrue je postao praznik za oči.
