Nakon što je potpisao papire za razvod, Mauricio Pochettino je ušao u dječju sobu, sjeo na krevet i objasnio svojim ljubimcima da ljubav između dviju odraslih osoba ponekad dolazi s rokom trajanja. Nije želio da njihove mlade oči gledaju svađu i posuđe koje leti s jednog kraja prostorije na drugi. Suviše ih voli da bi im priuštio takvo što. Na odlasku je ostavio ceduljicu s porukom u kojoj je pisalo koliko mu znače; bacajući s vrata posljednji pogled na njihova snena tijela, zauvijek je napustio kuću u čiju je izgradnju uložio najbolje godine svoje karijere.
Već sutra ih je probudila zamjenska mama, kako je glava obitelji Daniel Levy predstavio zamamnu raspuštenicu koja je iza sebe imala par brakova sa mješovitim uspjehom. Nekada najljepšu djevojku u gradu pratila je reputacija teške žene kratkog fitilja. Njena gordost i prgava narav već ju je neko vrijeme držala izvan visokih društvenih krugova, ali je i dalje znala kako zavesti muškarca. Levy nije bio jedan od onih koji je uspio odoljeti njenim čarima. Možda zato što je odavno zaljubljen u nju, možda zato jer je mislio na svoju djecu koja su još uvijek mlada i trebaju nekoga tko će svakodnevno brinuti za njih i izvesti ih na pravi put. Zavoljet će je, bio je uvjeren Levy. Pobogu, nije ni prvi ni posljednji put da upali kompliment ovdje, slatkiš i zagrljaj ondje, a djeca onda u ekstazi ispale da maćehu vole više nego staru.
José Mourinho je ipak umjetnik u povlađivanju. Elokventan, šarmantan i prepun životnog iskustva, on je upravo ono što Tottenhamu treba. Za par godina će djeca odrasti i okrenuti se svojim životima, a ako se Mourinho nakon toga vrati starim navikama pa… Levy je još teži karakter. Tottenham s druge strane nudi dovoljno blještavila da Mourinha približi krugovima u kojima je nekad vodio glavnu riječ. Taj brak je u obostranom interesu.
Ole je trebao pobjedu mnogo više od Joséa. Kupio je njome tek nekoliko dana mira
Tip koji je prošle godine branio svoju veličinu držanjem lekcija iz filozofije i citiranjem Hegela uradit će sve da pokaže kako neuspjeh u Manchester Unitedu nije njegova krivica. Njegova PR služba naporno je radila u pauzi između dvaju poslova. Portugalac je ulogom analitičara u studiju Sky Sportsa ostao dovoljno blizu kamera da ne dopusti svojoj auri da izblijedi. Par rečenica u udarnim terminima bilo je dovoljno da javnost uoči razliku u načinu razmišljanja jednog od najuspješnijih trenera svih vremena i onih manje uspješnih u tom poslu koji su dotad bili na cijeni kao punditi.
Posljedice su vidljive. Mourinho je dobio posljednju priliku da spasi karijeru kakvu povezujemo s njegovim imenom.
Kada pričamo o njoj, na umu imamo godine izvrsnosti i borbe za priznanja na najvišem nivou, ne o osvajanju kupova koje je na svom vrhuncu prezirao i s podsmijehom gledao na njih. Govorimo o stvaranju prepoznatljivih momčadi koje će na sebi svojstven način odgovoriti onima Pepa Guardiole, Jürgena Kloppa ili Diega Simeonea.
Poniznost nakon guranja prsta u oko
Mourinho je u posljednjih par godina izgubio filigranski dodir koji razdvaja vrlo dobre od odličnih, pobjednike od ostalih. Kucnuo je čas kada ga mora pronaći ako želi ponovo sjesti za stol s pobjednicima. Ukoliko ne uspije, osuđen je na život u sjeni i tezgarenje do kraja karijere.
Pomoć u potrazi će imati u gladnoj momčadi punoj vrhunskih igrača kojoj je dotužilo da bude simpatična i umjesto trofeja dobiva tapšanja po ramenu. Susreo se s njom u čudnom trenutku, u vrijeme kada su četvorica nositelja igre koja su od Tottenhama napravila europski relevantnu ekipu na izlaznim vratima kluba. Na Mourinhu je da takvu situaciju okrene u svoju korist. One u kojima vidi još neiskorištenog potencijala svojom slatkorječivošću nagovori na ostanak.
Počeo je usporedbom Ryana Sessegnona s Ashleyem Coleom. Portugalac se nada da će od 19-godišnjeg lijevog krila već u idućoj sezoni dobiti ofenzivnog beka koji će nadomjestiti odlazak Dannyja Rosea. Biranim riječima je prokomentirao Tottenhamovu poziciju na tržištu, dokinuvši višemjesečnu sagu o dovođenju Sportingova Bruna Fernandesa. Profil igrača i njegova cijena ne odgovaraju projektu na čijem je čelu. Na sličan način je isključio mogućnost dovođenja Zlatana Ibrahimovića, iskoristivši priliku da udijeli par komplimenata svom kapetanu Harryju Kaneu.
Čini se da bi u Deleu Alliju mogao naći svoju savršenu desetku.
“Osam i pol kada se branimo, devet i pol kada napadamo.”, objasnio je njene karakteristike. Komplimenti pršte na sve strane, zauzvrat Alli divlja na medenom mjesecu. Englezu je zbog loše forme visio nastup na Euru sljedećeg ljeta, a trenutno ga je nemoguće izbaciti iz jednadžbe.
Mourinho koristi sav potencijal propagandne mašinerije koju ima na raspolaganju, uključujući i snimanje Amazonova dokumentarca, da se prikaže u drugačijem svjetlu. Uspio je snimiti čak i epizodu Netflixova serijala koji je u pripremi, a govori o osam različitih trenera iz osam različitih sportova. Poniznost je riječ koju gura u prvi plan nakon što je skoro dva desetljeća proveo gurajući protivnicima prst u oko, doslovno i figurativno. Koliko dugo će mu polaziti za rukom potiskivanje vlastite prirode?
Utjeha u Hegelu
Svog nasljednika na Unitedovoj klupi i sinoćnjeg suparnika pecnuo je još dok je sjedio u TV studiju: “Pokušat ću dobiti posao poput Oleova i cijelo vrijeme pričati o budućnosti. Mislim da je to sjajna situacija, ugovor na tri godine — budućnost, mladi igrači. Sjajan posao za raditi u takvom gigantu”. Portugalac je suviše tašt da bi propustio priliku osvetiti se dojučerašnjem poslodavcu, bez obzira na to koliko pričao o ljubavi i međusobnom poštovanju.
Stvar s Oleom Gunnarom Solskjærom je postala osobna nakon što je ovaj između redova kritizirao njegov stil igre: “Manchester United je stvoren na direktnom napadačkom nogometu, ne na glupim dodavanjima unatrag. Radi se o napadanju kombiniranjem snage i brzine”, izjavio je Norvežanin u siječnju ove godine, ne znajući da će mu se riječi uskoro obiti o glavu. S negledljivim nogometom koji generira tek 27 posto pobjeda i najmanje stvorenih šansi iz igre u ligi, tjedan u kojem se susreće s Mourinhom i Guardiolom postao je ključan za njegovu budućnost.
Jedino što ga još uvijek drži na poslu je priroda prvog operativca kluba Eda Woodwarda, koji nije poznat po donošenju hrabrih i proaktivnih odluka. Međutim, Pochettinova izjava kako je spreman vratiti se trenerskom poslu mogla bi ga pogurati u tom smjeru. Woodward ne skriva simpatije prema Argentincu i smatra ga savršenim dugoročnim rješenjem za Unitedovu klupu.
Ole je trebao pobjedu i trebao ju je mnogo više od Joséa.
Zahvaljujući furioznoj energiji svojih igrača na početku obaju poluvremena — onakvoj kakva ga je podsjetila na medeni mjesec tijekom kojeg je oduševio Woodwarda “baš onakvim Unitedom kakav bi trebao biti” — pobjedu je i dobio. Kupio je njome tek nekoliko dana mira, do vikenda i utakmice s gradskim rivalom nakon koje će se njegova pozicija ponovo naći pod lupom. Dotad može uživati u najboljoj predstavi svoje momčadi u dugo vremena.
Argument da je njegov slučaj čvršći nego jučer naći će čitajući Hegela: “Čovjek je ništa drugo do niz svojih djela”. Njegovo posljednje ima posebnu dimenziju.
