Vrlo specifična sezona morala je završiti u jednakom duhu, vrlo neobičnim završnim Mastersom u Londonskoj O2 Areni.
Roger Federer i Rafael Nadal, koji su ovu godinu pretvorili u međusobno natjecanje i svoj privatni Tour, svaki s po dva Grand Slam naslova, došli su u London poravnati račune. Iako je Nadal Federerovim otkazom Pariza već prije natjecanja u Londonu podigao pehar broja 1 na kraju godine, očekivalo se da će jedan od njih dvojice uzeti Masters i time pokazati tko je pravi gazda godine. Međutim dogodilo se upravo suprotno. Takva je valjda ova 2017. godina.
Masters su u grupnim fazama obilježila tri događaja.
Prvi i najzvučniji je bilo Rafino odustajanje zbog već dobro znanog problema s koljenom. Drugi je bio Jack Sock, koji je u svom prvom nastupu prošao skupinu došavši apsolutno neočekivano u London umjesto na planirani aktivni odmor na američkim golf terenima s Johnom Isnerom. Naposljetku, bio je to još jedan Masters koji će Marin Čilić htjeti zaboraviti. Iako je sezona bila itekako uspješna i iako je pokazao zaista dobru igru u Londonu, omjer pobjeda i poraza na završnim turnirima ne izgleda bajno (1-8).
Kad se dogodilo Nadalovo otkazivanje, svi su očekivali da je Federeru put do titule osiguran jer u polufinale je ušao s tri uvjerljive pobjede. Ipak, David Goffin pomrsio mu je račune i u jednom od najboljih mečeva karijere porazio velikog Rogera. David je i sam nakon meča rekao kako smatra da mu je to najveća pobjeda u karijeri.
Finale koje nije puno obećavalo
Uoči finalnog susreta postojala je opravdana bojazan da dvorana neće biti puna, s obzirom na to da su ljudi odavno kupili svoje karte očekujući Rogera ili Rafu u finalu, ili da dvoboj nije dostojan finala ovakvog spektakularnog turnira. Pogotovo jer je tijekom finala parova, uoči finala singla, dvorana bila napola popunjena.
Dogodilo se upravo suprotno. Dvorana je bila dupkom puna, a atmosfera koju su stvorili mnogobrojni bugarski navijači bila je fenomenalna. Povrh toga, meč koji su odigrali Grigor Dimitrov i Goffin bio je poslastica. Meč visokog intenziteta, tečnih i tehnički savršenih pokreta, atraktivan i zanimljiv sadržaj, borba dostojna najvećih pozornica.
Oba su igrača ušla u meč s dozom nervoze, što je bilo i za očekivati s obzirom na veliku šansu koja im se pružila. U prilog tome idu tri breaka u prva tri gema. Goffin je prvi došao u opipljivu prednost kad je otišao na 4:2, ali serijom pogrešaka i srljanjem dao je šansu Dimitrovu, koji ju je objeručke prihvatio. U drugom setu je rezultat bio u egalu sve do 3:3, a kad je 30-ak minuta kasnije Goffin imao drugi set u džepu i dvije vezane break lopte (a kasnije i treću) u prvom gemu trećeg seta, činilo se kako će Goffinova aktivna i agresivna igra zapravo pokazati kako je prvi set iskliznuo nedostatkom umjerenosti, ali da je kasniji tijek meča bio na njegovoj strani.
I ponovo se dogodilo upravo suprotno. Dimitrov se odlijepio. Na 5:2 nije uspio konvertirati nijednu meč loptu na Goffinov servis, a imao ih je tri vezane. Međutim, Dimitrov je ponovno pokazao dozu nervoze i straha, jer nijednu od te tri meč lopte nije potegnuo ili preuzeo rizik, a situacija u kojoj imaš 5:2 i 00:40 na suparnikov servis savršena je za preuzeti dodatnu dozu rizika.
Na kraju je Dimitrov iskoristio svoju petu šansu i osvojio najveći turnir u svojoj karijeri. Svakako valja napomenuti kako je Goffin zapravo više pokazao u ovom meču i bio osjetno hrabriji, ali napravio je previše neforsiranih grešaka. Goffin je iznimno talentiran igrač koji raspolaže s toliko širokim arsenalom oružja da se nerijetko dovodi u situaciju da u danom trenutku ima previše rješenja u glavi, a onda vrlo često bira rješenje koje je prezahtjevno ili previše riskantno. Dopustio je Dimitrovu da osvoji turnir bez obzira na mnoge trenutke u kojima je pokazao neodlučnost i pasivnost.
Kraj velebne sezone
Dok se Goffin nakon ove duge i naporne sezone sprema na put prema Lyonu, gdje ga sljedećeg vikenda čeka finale Davis Cupa i drugi pokušaj za osvajanje velikog trofeja, Dimitrov može krenuti prema nekoj od egzotičnih destinacija na zasluženi odmor koji će zaokružiti ovu sezonu, za koju tvrdi da mu je najuspješnija u karijeri. Treba i realno reći kako je Dimitrov osvojio Masters bez da je pobijedio ikoga iz velike četvorke, ali s druge strane ga je osvojio bez izgubljenog meča i to zaslužuje apsolutno svaku pohvalu.
Atmosfera koju su stvorili njegovi navijači i emocija koju je pobudio kod njih pamtit će se još dugo. Griša će tako na sljedeće velike turnire dolaziti s jako velikim trofejom u svom životopisu i definitivno će ga suparnici drukčije percipirati; pa iako igrački nije pokazao veliku razliku u odnosu na neke prijašnje predstave, uspjeh koji je ostvario sa svojim trenerom Danielom Vallverdeom daje mu za pravo da se sljedeće sezone pojavi pun samopouzdanja i potuče se s najboljima za najveće trofeje.
Sezona u kojoj uz vrhunskog Rogera i Rafu imamo povratnike Novaka Đokovića, Andyja Murraya i Stanislasa Wawrinku, nova lica u top 10 poput Socka i Alexandera Zvereva, te Goffina i Dimitrova koji su napravili korak prema naprijed, garantira nova velika uzbuđenja.
