Nanese li vas put u Salt Lake City, jedna od temeljnih stvari koju morate znati je da grad ima i svog kralja. Nisu doduše u američkoj saveznoj državi Utah proglasili monarhiju, ali u nogometnom pogledu jesu. Kralj se zove Damir Kreilach ili King Dami, kako ga navijači Real Salt Lakea od milja nazivaju. Njegovo ime je na zastavama, transparentima, ali i na službenim klupskim artiklima, poput specijalnog šala puštenom u prodaju njemu u čast.
Kreilach je svakako jedna od specifičnijih domaćih nogometnih ličnosti. Rođeni Vukovarac koji je životno i nogometno odrastao u Rijeci privlačio je pozornost u svakom klubu u kojem je nastupao. Rijekini su mu navijači skandirali ime i posvećivali poruke, baš kao i u Berlinu, gdje je nastupao u Unionovu dresu. Na jednom od najvećih gostovanja prije proboja kluba u Bundesligu, u kupu protiv Borussije Dortmund u listopadu 2016., 13.000 navijača podignulo je čak koreografiju njemu u čast.
Kada je početkom 2018. obznanio kako nakon pet godina napušta Union, činilo se da je vrijeme za povratak u Rijeku. Ipak, pomalo i iznenađujuće, ne samo da od tog povratka nije bilo ništa, već je završio na drugom kraju svijeta. Real Salt Lake, momčad koja je 2009. osvojila MLS Cup, dovela ga je kao slobodnog igrača, davši mu onaj popularni slot koji MLS franšize odvajaju za strane igrače. Tražili su čovjeka s iskustvom, lidera u svlačionici, a on se savršeno uklapao u taj opis. Tri godine poslije, Kreilach je lider i, evo, kralj jedne od najzanimljivijih nogometnih priča s one strane Atlantika.
Real Salt Lake je početkom mjeseca u zadnji čas zapečatio prolazak u playoff Zapadne konferencije. Kreilach je u 95. minuti posljednje utakmice regularnog dijela sezone zavukao gol za pobjedu protiv Sporting Kansas Cityja, što mu je bio 16. pogodak u aktualnoj sezoni.
Kreilachu su 32 godine i nikad u karijeri nije osvojio trofej niti zaigrao za reprezentaciju. Ovo drugo mu je, kaže, i dalje veliki neostvareni san
Za momčad su predviđanja uoči sezone bila katastrofalna; mnogi komentatori su je vidjeli zabetoniranu na dnu Zapada. Jasno, tu nema ispadanja, ali činilo se da nema ni puno mjesta za napredak. Glavni razlog takvog predviđanja nije toliko ležao u kvaliteti kadra, koliko u situaciji oko same momčadi. Krajem prošle godine je Dell Loy Hansen, nekretninski mogul i vlasnik franšize od 2013., obznanio kako ju je spreman prodati i povući se, pritisnut nizom ozbiljnih optužbi o kontinuiranim rasističkim ispadima, čak i naspram svojih vlastitih igrača.
Povlačenje vlasnika značilo je i izrazito limitirano sudjelovanje na tržištu, a situacija je dodatno otežana i pandemijom koronavirusa koja je, kao i svugdje, negativno utjecala na ionako krhko financijsko stanje. Za Real Salt Lake je tako najveći izazov ove godine bila stabilizacija, prvenstveno kroz pronalazak novog vlasnika. U jednom se trenutku u opticaju pojavilo ime bivšeg reprezentativca Jozyja Altidorea kao onog koji će, zajedno s grupom investitora, preuzeti franšizu, ali unatoč silnom trudu i pomoći samog MLS-a, novog gazde još nema na vidiku.
Do posljednjeg trenutka
Pod vodstvom trenera Freddyja Juareza momčad je ovog ljeta strpljivo i oprezno išla iz utakmice u utakmicu unutar regularnog dijela sezone, skupljajući krucijalne bodove koji su je doveli do praga pozicije koje vode u playoff. I onda, kad je mimo svih očekivanja i pod sloganom “Prove them wrong” ulovila šesto mjesto na polovici regularnog dijela, Juarez je odjednom obznanio da napušta klupu. I to ne samo da je otišao preko noći, već je prešao u redove rivalskih Seattle Soundersa kako bi preuzeo ulogu pomoćnika (!) njihovu treneru Brianu Schmetzeru.
Momčad je tada preuzeo Juarezov dotadašnji asistent Pablo Mastroeni, koji je i nakon četiri mjeseca i dalje službeno tek ‘privremeni’ trener. Ekipa je bila u naletu i ambicije su rasle, a takav odlazak trenera mogao je imati pogubne posljedice po samopouzdanje u svlačionici. Iako se Real Salt Lake rado okretao integraciji mladih igrača iz svog podmlatka, ovaj uspjeh donijeli su mu iskusni; radi se o najstarijoj ekipi lige, s prosjekom godina koji je nerijetko probio i granicu od 30.
I tu je na scenu stupio King Dami.
Mastroeni, jasno, nije puno lutao po pitanju pristupa, već je više vodio računa da te iskusne njuške održe fokus i glad. Real Salt Lake je primao dosta golova, ali ih je neočekivano dosta i zabijao, toliko da je postao treća najefikasnija momčad lige, sa 55 golova u 34 kola. Kreilach je sa svojih 16 ostao samo tri gola ispod vodećeg strijelca lige, Valentína Castellanosa iz New York Cityja.
On je i ranije relativno često isporučivao golove, pogotovo kad se uzme u obzir da je na terenu najčešće djelovao kao duboko postavljeni veznjak. U 157 službenih nastupa za Union zabio je za 33. U Salt Lakeu je, međutim, preuzeo sasvim novu ulogu; trener ga koristi kao ‘desetku’ sa slobodom kretanja u završnoj trećini, zbog čega se, baš kao u onoj 95. minuti utakmice protiv Kansas Cityja, često nađe u gol-šansi. Taj je gol vrijedan playoffa postao i simbol ekipe koju predvodi Kreilach; one koja je naumila iz svih podcjenjivanja i prepreka izaći jača, boreći se do posljednjeg trenutka.
Nekad ta podređena uloga iziskuje i nepopularne metode; u prvoj rundi playoffa baš protiv Juareza i Seattlea Salt Like je postao prva ekipa u povijesti MLS-a koja u 120 minuta utakmice nije uputila niti jedan jedini šut. Seattle je pak imao 21 udarac, 14 kornera i 250 dodavanja više, ali je Kreilach, koji je na toj utakmici bio kapetan, sa suigračima bio bolji u ‘ratničkom’ segmentu, da bi na kraju senzacionalno slavio nakon raspucavanja s bijele točke.
Neostvareni san
Nakon što je još jedan iskusniji igrač, 29-godišnji Bobby Wood — s Kreilachom je igrao i u Unionu — novim golom Sportingu duboko u sudačkoj nadoknadi pogurao momčad u konferencijsko finale, senzacija je dobila svoj nastavak. Bez vlasnika, s limitiranim kadrom i privremenim trenerom koji je preuzeo tim u trenutku kada je dotadašnji pobjegao glavom bez obzira, Real Salt Lake ima šansu doći i do naslova. Od toga ga dijele samo još dvije pobjede.
Kreilachu su 32 godine i nikad u karijeri nije osvojio trofej niti zaigrao za reprezentaciju. Ovo drugo mu je, kaže, i dalje veliki neostvareni san, osobito zato jer mu je svojedobno Zlatko Dalić u Rijeci dao prvi profesionalni ugovor. S jedne strane, reprezentacija je prebukirana igračima na njegovim pozicijama, dok s druge strane Kreilach djeluje kao čovjek koji bi se karakterom uklopio u njenu priču.
I da mu Dalić ostvari san, pa makar i u nekoj nasumičnoj i manje važnoj prigodi, to bi svakako bilo pošteno i zasluženo za čovjeka koji kroz čitavu svoju karijeru dokazuje kako status u sportu ne mora biti isključivo definiran igranjem na najvećim pozornicama i osvajanjem trofeja. Svugdje gdje da je nogomet odveo, on je svoj status stjecao karakterom, kao omiljeni vođa i idol navijača.
