Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je propala La Masia

Blijedi utjecaj najopjevanije nogometne akademije na svijetu

Zadnja izmjena: 15. studenoga 2016. Profimedia

Izjava koja je ponajviše obilježila povijest španjolskog nogometa bila je ona Cesara Luisa Menottija, argentinskog trenera koji je svojoj zemlji 1978. donio prvu svjetsku titulu, a u sezoni 1983./84. vodio Barcelonu.

„Jednom kad Španjolska na terenu odluči biti toreador, a ne bik“, rekao je Menotti, „igrat će bolji nogomet“. Menotti je bio salonski filozof koji je pričao o ‘ljevičarskom’ i ‘desničarskom’ nogometu te 1980-ih godina u Barci i madriskom Atleticu vodio epske natjecateljske i ideološke bitke s Javierom Clementeom, trenerom Athletic Bilbaa. Bask je bio posljednji veliki zagovornik tradicionalnog stila zvanog La Furia Española, preživjelog iz doba vladavine generalissima Francisca Franca u kojemu je uzdignut u samu esenciju nacionalnog karaktera; bio je to ratnički nogomet temeljen na agresiji i jurnjavi, odražavajući vrijednosti o kojima su pisali nekadašnji ideolozi „španjolstva“ – muževnost, hrabrost, požrtvovnost, čast.

Drugim riječima, kao da se radi o Klingoncima, a ne Španjolcima. Kad bi Klingonci igrali nogomet. Ili postojali u stvarnom svijetu.

Te ideje nikad se zapravo nisu primile u Real Madridu, koji je uvijek težio šmekerskom nogometu i umjetnicima lopte, ali jest u Baskiji i u nacionalnoj momčadi. Pomalo apsurdno, jer upravo su Baski ponajviše patili od uskraćivanja etničkih posebnosti i kulturnih sloboda pod Francom, ali treba napomenuti i to da je diktator o njima govorio kao o španjolskoj „ratničkoj klasi“.

Osamdesete godine prošlog stoljeća bile su najplodnije za baskijski nogomet u novijoj povijesti. Tada su i Athletic i Real Sociedad osvajali naslove, a reprezentacija je bila puna njihovih igrača. I dok su se na klupskoj razini stvari počele drastično mijenjati povratkom Johana Cruyffa kao trenera na Camp Nou i njegovim utjecajem na druge momčadi i trenere, reprezentaciju je preuzeo Clemente i ondje ostao veći dio 1990-ih, forsirajući jurišnički, ‘klingonski’ nogomet koji je već bio izašao iz mode.

Kad Španjolska sutra istrči na Wembley, u njenom će sastavu biti najviše dvojica igrača Barcelone: Sergio Busquets i Sergi Roberto

Nije se prestao opirati novim trendovima sve do svoje smjene 1998., pa je tako on skovao i termin tiki-taka, misleći to kao ruganje suparničkim momčadima koje su se beskrajnim i po njemu besciljnim ‘pimplanjem’ suprotstavljale njegovoj ‘Furiji’.

Jedi vitezovi i Darth Vader

No, promjena paradigme – transformacija iz bika u toreadora – bila je neizbježna i nezaustavljiva, jer do tada su već u La Masiji počeli stasati novi mladići, trenirani po Cruyffovim postulatima nogometa. Među njima i Xavi, koji će postati ideolog, utjelovljenje novog stila. U to je vrijeme Barcelona već bila nešto poput Jedi akademije – da se poslužim još jednom znan-fan analogijom – jer kroz nju su kao igrači ili treneri prodefilirali Louis van Gaal, Josep Guardiola, Luis Enrique, Laurent Blanc, Phillip Cocu, Ronald Koeman, Frank de Boer… Naravno, i Jose Mourinho, posrnuli vitez koji je prešao na tamnu stranu i postao nogometni Darth Vader.

Spain vs Macedonia European Qualifiers Russia 2018

Jedan od tih Jedija bio je i Julen Lopetegui, današnji španjolski izbornik.

Bask po rođenju i etničkoj pripadnosti, juniorski je staž odradio u Real Sociedadu te izrana prešao u Real Madrid, a kasnije i u Barcelonu. Nigdje nije bio prvi izbor – u San Sebastianu je ispred njega bio legendarni Luis Arconada, u Madridu Francisco Buyo, a u Barceloni Carles Busquets (Sergiov otac) i Vitor Baia. Upisao je jedan jedini nastup za Real Madrid i tek pet za Barcu. Kao vratar Logronesa je jednom, 1994., nastupio i za reprezentaciju: u posljednjih 30 minuta onog prijateljskog susreta u Valenciji, kad je Hrvatska dobila 2-0 i naznačila svoj skori dolazak na veliku scenu, ušao je umjesto još jedne legende, Andonija Zubizarrete.

Trenirao je španjolske mlade reprezentacije te Porto od 2014. do 2016., a onda, nakon fijaska momčadi Vicentea del Bosquea na ljetošnjem Euru, preuzeo i prvu selekciju.

Realova akademija je najjača

Kad njegova Španjolska sutra istrči na Wembley i u prijateljskom se susretu sučeli reprezentaciji Engleske, u njenom će sastavu biti najviše dvojica igrača Barcelone: Sergio Busquets i Sergi Roberto. Ogroman je to pomak za momčad koja je u svojim donedavnim zlatnim godinama, dominirajući europskim i svjetskim nogometom od 2008. do 2012., i ljudstvom i stilom uvelike kopirala Barcu. Čak sedmorica igrača koji su pobijedili u finalu Svjetskog prvenstva 2010. u Johannesburgu došla su iz Barcelone; devet od 23 na rosteru ponikli su u La Masiji.

U redu, zbog ozljeda izostaju Gerard Pique, Jordi Alba i Andres Iniesta, ali trend je više nego uočljiv.

Kad je ranije ove sezone Barcelona šokantno izgubila kod kuće od Alavesa, Busquets je bio jedini u njenom sastavu iza kojega je edukacija u La Masiji, opjevanoj klupskoj akademiji. A samo četiri godine ranije Barcelona se upisala u povijest kad je nastupila s kompletnom jedanaestoricom iz vlastite ‘cantere’ – svi osim Lea Messija bili su raspoloživi i španjolskoj reprezentaciji. Del Bosque je gradio svoju momčad na osnovi Busquets-Xavi-Iniesta, a i mnogi su drugi diplomci La Masije kod njega redovito nastupali.Next generation "Messi" in the FC Barcelona museum, Barcelona, Spain.

U međuvremenu, više je igrača poniklih u La Masiji napustilo Camp Nou i razasulo se po Europi; među njima i Lopeteguievi reprezentativci Pepe Reina (Napoli), Marc Bartra (Borussia Dortmund), Thiago Alcantara (Bayern), pa i Chelseajevi Cesc Fabregas i Pedro Rodriguez, koji sada nisu u kadru. Današnja Barcelona temelji se na trolistu južnoameričkih megazvijezda u napadu (Messi, Suarez, Neymar), a iz njene cantere već godinama nije izašao igrač koji bi dobio pravu priliku u prvom sastavu.

Istovremeno, jačao je utjecaj Real Madrida.

Po nedavnom istraživanju institucije CIES Football Observatory, upravo Real – od svih klubova na svijetu – ima najviše igrača poniklih u vlastitoj akademiji koji danas igraju u ligama ‘Petice’: čak 41, dok ih Barca ima 37. Po sedam od tih igrača je danas na rosteru svojih matičnih momčadi. Šestorica poniklih u Realovoj canteri trenutno su u Lopeteguievoj momčadi: Nacho, Dani Carvajal, Alvaro Morata, Lucas Vazquez, Juan Mata i Jose Callejon. Posljednja dvojica više nisu u Madridu, ali ondje jest Isco, koji je na Bernabeu došao iz Malage, a nogometno je odgojen u Valenciji.

Danas možda više ne postoji realna opasnost da će se Španjolska pretvoriti iz toreadora natrag u bika, ali La Masia – koja je promijenila paradigmu i naučila ostatak nacije igrati tako da počne osvajati trofeje – je izgubila primat.

Ne propusti top članke