Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je Zlatan pokorio i Englesku

You don't mess with the Zlatan

Zadnja izmjena: 2. ožujka 2017. Profimedia

Malo je onih koji su pisali o nogometu a da se nisu barem jednom, ako ništa u nedostatku inspiracije, očešali o nepredvidljivost kao jedan od glavnih argumenata za njegovu atraktivnost među širim narodnim masama. Ali najčešće je zapravo relativno lako predvidjeti što će se događati.

Možda na prvu ne djeluje tako, ali finale engleskog Liga kupa – ili kako se već to natjecanje danas službeno zove – savršen je primjer. I to ne samo iz jednostavnog razloga što je taj trofej prošlog vikenda osvojio Manchester United, koji je u utakmicu protiv Southamptona ušao kao favorit. Sama je utakmica imala tipičan i već dosta puta ispričan zaplet: Southampton je bio bolji, zbog sudačke nepravde ostao je bez prednosti, ipak se vratio iz minusa, igrao kvalitetniji i konkretniji nogomet od Uniteda, ali i promašio svoje prilike i iskusnog suparnika doveo u situaciju da mu je jedan potez dovoljan za nokaut.

I kada je Ander Herrera tri minute prije kraja sastavio kopačku s loptom, tamo na desnoj strani kaznenog prostora savršeno ravnog travnjaka na Wembleyu, bila je dovoljna jedna sekunda da predvidite što će se dogoditi. Zlatan Ibrahimović čekao je u sredini, gotovo pa nepokriven, i Unitedovi navijači mogli su počeli slaviti i prije nego što je lopta došla do njega. Vidjelo se da će to biti gol.

Međutim, ništa te subote nije bilo toliko predvidljivo kao post-festum okršaja za prvi veliki trofej sezone.

U Skandinaviji velika većina ljubitelja nogometa na prvom mjestu navija za klubove u Engleskoj, ondje je to dio tradicije. Zlatan će u svojim sjećanjima na djetinjstvo u Malmöu – za koja ni njegova autobiografija ne garantira da su vjerodostojna – tvrditi da je bio jedan od rijetkih koje Premier liga nije pretjerano zanimala. Dok su ostala djeca idolizirala United, Liverpool ili Leeds, on je gledao talijansku Serie A i upijao poteze Gabriela Batistute, Andrija Ševčenka ili Pippa Inzaghija.

S vremenom je prezir postajao uzajaman. Zlatan i engleski nogomet nikada se nisu previše voljeli. On je preko Švedske, Nizozemske, Italije, Španjolske i Francuske stvarao ime kao jedan od najboljih centarfora svog vremena, ali Englezima to nikada nije bilo dovoljno. Za njih je najčešće bio precijenjeni i razmaženi igrač trenutka, čiji su spektakularni golovi bili samo bljeskovi, iskakanje s tračnica osrednjosti. Na početku njegove karijere možda to nije bilo ni neobično – nije Zlatan bio pretjerano impresivan u Ajaxu, u Juventusu je imao uspona i padova, a njegova karijera krenula je boljom putanjom nakon prelaska u Inter. Međutim, oduvijek je gotovo savršeno radio najvažniji dio svog posla i u gotovo svakom klubu je trpao, a s vremenom mu je učinkovitost – pogotovo nakon prelaska u Francusku – rapidno rasla.

Okret za 180 stupnjeva

Dva površna, ali za njih velika argumenta konstantno su koristili njegovi kritičari. To što su klubovi gradili igru na Ibrahimoviću, a onda tek godinu nakon njegovog odlaska osvajali Ligu prvaka, odnosno to što je on u tom natjecanju ponekad igrao ispod očekivane razine, bilo je prvi razlog da ga se smatra propalitetom. Drugi je, naravno, bio učinak protiv engleskih momčadi – tek šest golova iz 22 utakmice; pa onda i izdanje protiv Republike Irske ljetos u Parizu, kada su ga izdominirali stoperi Aston Ville i Sunderlanda.

Ljudi su govorili da neću moći. A ja nastavljam raditi svoj posao. Ja sam oduvijek vjerovao, oni koji nisu mogu pojesti svoje riječi

Mediji su ga i prije predstavljanja na Old Traffordu vidjeli kao vrlo vjerojatni flop, eventualno igrača koji će zabiti desetak golova i biti solidna turistička atrakcija i podrška mladima. Zato, kada je šest mjeseci kasnije, s 26 golova na kontu, nakon dva kojima je odlučio pobjednika Liga kupa i s prvom medaljom oko vrata, Zlatan još jednom stao pred mikrofone, bilo je jako lako predvidjeti što će reći i kome će se obratiti.

“Ljudi su govorili da neću moći. A ja nastavljam raditi svoj posao. Ja sam oduvijek vjerovao, oni koji nisu mogu pojesti svoje riječi”.

Jasno, u međuvremenu su se i stvari u engleskim medijima potpuno promijenile.

U nogometu je stvarno sve stvar perspektive, a ona se za pola godine nije samo pomaknula prema plusu, nego se okrenula za 180 stupnjeva. Većina nije pojela svoje riječi, samo ih je modificirala da zvuče pozitivno. Novine su već mjesecima, a pogotovo u posljednjih nekoliko dana, pune pozitivnih priča o Šveđaninu. Najednom njegov temperament više nije bezobrazan i predmet ismijavanja, nego simpatični predmet divljenja. Njegov odnos udaraca na gol i pogodaka (6,8 – daleko najviši u ligi) najednom više nije znak neefikasnosti i velike potrošnje lopti, nego dokaz konstantne opasnosti za suparnika. Njegova ne pretjerano velika mobilnost sada se slavi kao umijeće da se nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu. Njegove hvalisave izjave nisu više napuhavanje i egoizam, nego potvrda ogromnog samopouzdanja i inspiracija za suigrače.

Za neke boksače, poput braće Kličko ili Floyda Mayweathera, vjeruje se da su slavu i uspjeh gradili tako što su izbjegavali najopasnije borbe. Takav status donedavno je u Engleskoj imao i Zlatan – birajući slabije lige, bježeći od svjetala reflektora, zakazujući na najvećoj sceni i skupljajući golove protiv nedostojnih suparnika – a onda je preko noći postao sušta suprotnost. Ubojiti napadač koji je s 35 pokazao da može igrati čak (!) i u Engleskoj i koji će, bez obzira kako sezona za United završi, osigurati sebi mjesto među legendama Premier lige.

30 trofeja u četiri zemlje

Naravno, istina je negdje između. Zlatan je imao svojih rupa i u ovoj sezoni; primjerice, od kraja kolovoza do početka studenog u osam je ligaških utakmica zabio samo jednom. United se usto maksimalno prilagodio svojem najboljem napadaču. Možda to nije bio cilj kada je ljetos sletio na Old Trafford, ali danas se igra Mourinhove momčadi dobrim dijelom reducira na to da lopta dođe do Zlatana i da je on nekako pospremi u mrežu.

Koliko je to dobro za United, pitanje je o kojemu vrijedi raspravljati, ali nema sumnje da je Zlatan u Manchesteru ispunio sve svoje ciljeve. Zabija i drži svoju ekipu u vrhu, a za vikend joj je donio i prvi trofej. Moguće je da ta priča neće imati pretjerani smisao za klub, pogotovo ako se United ne plasira u Ligu prvaka, ali za igrača je ona dobitna jer je dodatno očvrsnuo vlastiti kult ličnosti i začepio usta kritičarima.

S druge strane, ispunio je i Mourinhov cilj – Portugalac je dobio karakter koji privlači dovoljno pozornosti da s njega samoga skine pritisak i kupi mu nešto vremena. Sezona, koja i dalje može biti neuspješna za klub Unitedova ranga, sada je u očima navijača pozitivna za Josea, ponajviše zahvaljujući slici koju je nacrtao njegov centarfor.

Zlatan je precijenjen; Zlatan je kult izgradio izbjegavajući najteže suparnike i nokautirajući obične prolaznike. Zlatan je na vrhuncu pobjegao od izazova i sakrio se onamo gdje je mogao dominirati; on nije igrač za veliku scenu i ne može uspjeti u Engleskoj, pogotovo ne s 35 godina na leđima.

Na kraju te priče dobio je zasluženu zadovoljštinu; osramotio je sve one koji su ga kritizirali i sve nas koji smo naglas nekada izgovorili neku od ovih ili sličnih ocjena. Međutim, pravi problem s ovom tezom nikada nije bila njegova kvaliteta – ne nakon što je osvojio 30 trofeja s šest različitih klubova u četiri različite zemlje. Englezi su brzo revidirali svoje mišljenje o Zlatanu, a zapravo bi trebali još malo bolje razmisliti o kvaliteti svog klupskog nogometa u odnosu na druge europske lige.

Zlatanu Ibrahimoviću trebalo je pola godine da im dokaže kako nije on precijenjen, ali da nešto drugo u Engleskoj jest.

Ne propusti top članke