Lav, magarac i lisica pođu zajedno u lov, a ranije se dogovore da časno podijele sve što ulove. Kada su nalovili dovoljno divljači, lav reče magarcu da pametno razdijeli dobitak. Magarac podijeli sve na tri jednaka dijela, rekavši da prvo biraju lav i lisica, a da će on uzeti trećinu koja poslije njih ostane.
“Zar je to pametna podjela? Sad ću te ja naučiti!”, rikne lav i tresne magarca o zemlju, a zatim se obrati lisici:
“Hajde sad ti podijeli!”
Lisica natovari sve na jednu gomilu i gurne je lavu, a sebi ostavi samo jednog zečića.
“He, he, he, premudra lisice! Tko te naučio dijeliti tako pametno?”, upita je lav.
“Magareća glupost!”
***
Premda se u basnama kroz ponašanje životinja prikazuju ljudske osobine, u ovom se slučaju mogu oslikati karakteristike organizacija: Lav utjelovljava NBA ligu, lisica je Euroliga, a magarac savršeni pandan FIBA-i.
U odnosu između FIBA-e i NBA lige već neko vrijeme cvjetaju ruže. Ove dvije vodeće košarkaške organizacije sve češće izvode zajedničke projekte, kao što su kampovi za perspektivne igrače, pa i veći pothvati poput najavljene ujedinjene afričke košarkaške lige. Dojam koji se želi ostaviti je da je riječ o dva moćna, potpuno ravnopravna saveznika, ali kada se samo malo dublje zagrebe po površini, odmah postaje jasno da se tu zapravo radi o vrsti savezništva kakvo su imali SAD i Velika Britanija tijekom Drugog svjetskog rata: na papiru je to zajednička komanda, a u stvarnosti su Britanci stalno moljakali za pomoć te naposljetku uzeli što god da su im Ameri bacili.
Sve što smo dobili od novog sustava su kvalifikacije koje su čitavom svijetu išle na živce i Mundobasket ništa manje okrnjen nego prije
Vratimo se sada četiri godine unatrag, u vrijeme kada je FIBA objavila spornu reformu kvalifikacijskog sustava za velika natjecanja. Kada su ljudi počeli prigovarati zbog toga što NBA igrači neće moći sudjelovati u većini kvalifikacija, sjećate li se koje je bilo glavno opravdanje? Nešto u stilu “A jebiga, šta se može, ali zato su nam naši druškani iz NBA obećali poslati Dream Team na Mundobasket, koji će biti veći spektakl od turnira na Igrama”.
Četiri godine kasnije, američki izbornik Gregg Popovich objavio je popis igrača koji će konkurirati za put u Kinu: Harrison Barnes, Bradley Beal, Anthony Davis, Andre Drummond, Eric Gordon, James Harden, Tobias Harris, Damian Lillard, Kevin Love, Kyle Lowry, C.J. McCollum, Khris Middleton, Myles Turner, Kemba Walker, Kyle Kuzma, Brook Lopez, Paul Millsap, Donovan Mitchell, Jayson Tatum i P.J. Tucker.
Naivna suradnja
Uistinu fina momčad, sastav predvođen superstar igračima Hardenom, Davisom i Lillardom uvjerljivo je prvi favorit prvenstva, ali… Gdje su ostali? Što je s Kawhijem Leonardom, Stephom Curryjem, LeBronom Jamesom, Paulom Georgeom, Kyriejem Irvingom, Russellom Westbrookom…? Kevin Durant i Klay Thompson su ozlijeđeni, ali još ranije se znalo da neće igrati.
Kada se baci pogled na američki roster s prošlog Mundobasketa, čini se da je ova postava čak malo slabija jer su, uz Hardena i Davisa, u Španjolskoj igrali Curry, Thompson, Irving i DeMarcus Cousins. Dakle, priča da NBA želi od Svjetskog prvenstva napraviti pravi spektakl prilično je šuplja.
Pitanje je samo je li tu NBA namagarčila FIBA-u s onom “Obećanje-ludom radovanje” ili su NBA i FIBA zajedno namagarčile javnost. Već sada se vidi da nadolazeći Mundobasket neće biti ništa kvalitetniji od prošlog: ne samo što će ga mnoge američke zvijezde zaobići, nego su u žrvnju nepoštenih kvalifikacija ispale Slovenija, Latvija i Hrvatska sa svojim NBA igračima. A opet, nastupit će osam reprezentacija više nego prije pet godina, što upozorava na dodatno razvodnjavanje kvalitete. Svemu tome treba dodati da tek slijedi period u kojem obično stiže najviše otkaza pojedinaca, pogotovo onih koji tek trebaju potpisati novi klupski ugovor.
Dakle, sve što smo dobili od novog sustava su kvalifikacije koje su čitavom svijetu išle na živce i Mundobasket ništa manje okrnjen nego prije. I to za cijenu izbacivanja jednog Eurobasketa u četverogodišnjem ciklusu.
Dugo su vremena kontinentalne smotre bile trn u peti NBA lige. Klubovi su preko volje puštali svoje igrače da se mjesec i pol dana umaraju u reprezentativnom dresu pa onda dođu na početak sezone potpuno istrošeni, i fizički i psihički. FIBA-ina ideja da se jedan Eurobasket izbaci nedvojbeno je bila posljedica američkih pritisaka jer, sjetimo se, još početkom desetljeća odnosi dviju organizacija nisu baš bili toliko ružičasti.
“Smatramo da nogomet ima jako dobar model. Svjetsko prvenstvo najveće je natjecanje na svijetu i igra se svake četiri godine. Na Olimpijskim igrama igraju igrači mlađi od 23 godine”, izjavio je Adam Silver 2012., priprijetivši da bi NBA u budućnosti mogla zabraniti odlazak svojim igračima na Igre.
Nakon tih je turbulencija FIBA krenula u zbližavanje s NBA vodstvom koje je trebalo rezultirati spektakularnim Mundobasketom, ali vrijeme je pokazalo da su Amerikanci taj savez iskoristili da konačno pročiste reprezentativni kalendar, a zauzvrat su najviše pridonijeli čisto kozmetičkim potezima, poput angažmana Kobeja Bryanta za ambasadora Svjetskog prvenstva. I dok je vodstvu Eurolige potpuno jasan stvarni omjer snaga — pa je stvorila svoj mali zatvoreni svijet, ali prilično neovisan o američkom utjecaju — FIBA je naivno krenula u “suradnju” s NBA ligom, koja se zapravo može okarakterizirati kao niz ustupaka svom savezniku, počevši od oslobađanja NBA igrača od igranja kvalifikacija pa nadalje, zbog čega na koncu najviše pati reprezentativna košarka.
Na sredini prvog novog kvalifikacijskog ciklusa nema dvojbe tko je ovdje lav, zapravo je nikada nije ni bilo. Ali kad se malo bolje razmisli, u ovoj su basni kao najveći magarci ispali — ljubitelji košarke.
