Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako se kalio Kale

Nikola Kalinić novi je Milanov centarfor. Prisjećamo se njegovih početaka

Zadnja izmjena: 23. kolovoza 2017. Danijel Berkovic/PIXSELL

U razvojnoj fazi sportaša, pa tako i nogometaša, ima onih koji procvatu kasnije i neočekivano. To su oni što ugodno iznenade, odnosno premaše očekivanja. Ima i onih sasvim drukčijeg profila, kojima su veličina i slava predskazane često i od najranijih dječačkih dana, skoro pa od prvog trenutka kada su pojurili nogometnim igralištem. Njima je obično teže, a mnogi uopće ne uspiju razviti potencijal u skladu s očekivanjima.

Jedan iz te kategorije je novi napadač AC Milana Nikola Kalinić.

Kad je, ujesen 2003., zakoračio u kadetski staž, o napadačkim, pogotovo golgeterskim kvalitetama mladoga Hajdukovog centarfora znalo se već podosta. Na djelu ih je šira javnost prvi put spoznala tijekom Europskoga kadetskog prvenstva početkom svibnja 2005. u Italiji. Hrvatska se pod vodstvom Ivana Gudelja plasirala u polufinale. U momčadi koju su, među ostalima, tvorili i Dejan Lovren te Milan Badelj, Nikola Kalinić je odskakao. S četirima je postignutim golovima iz pet utakmica bio srebrna kopačka turnira.

Bio je to onaj turnir na kojem je protiv Hrvatske, u švicarskom dresu, zaigrao tada 17-godišnji Ivan Rakitić. Hrvatska je u trećem kolu dvoboja po skupinama slavila 5-2, a Kalinić je torpedirao Švicarce postigavši dva gola. Taj je dvoboj bio jedan od razloga zbog kojih će Rakitić kasnije prelomiti nastupati za domovinu svojih roditelja. Nikola Kalinić bit će mu prvi cimer, tijekom priprema za Euro 2008. i boravka u Bad Tatzmannsdorfu, bazi momčadi Slavena Bilića tijekom turnira igranog u Austriji i Švicarskoj.

Prilagodba na seniorski nogomet, kao što obično biva kod igrača koji dominiraju u maloljetnoj konkurenciji, nije tekla jednostavno. Iako je za prvu momčad debitirao još na početku juniorskog staža, ujesen 2005. godine, postalo je jasno da će mu, za proboj među Hajdukove seniore, trebati međupostaja. Po mogućnosti, i kvalitetan trener.

Jurčićeva kriva dijagnoza

Nikola ga je pronašao u Kruni Jurčiću, tadašnjem treneru Pule Staro Češko, današnje Istre 1961. Dobra kemija koju hajdukovci paradoksalno razvijaju prema osporavanome trostrukom Dinamovu treneru – Jurčića su, naime, kao trenerskog znalca višekratno apostrofirali i Igor Tudor i Ivan Leko – pojavila se i s Kalinićeve strane. Jurčić se spremno prihvatio ispravljanja nedostataka kod tadašnjeg 18-godišnjaka, pa ga je Kalinić godinama kasnije smatrao najboljim trenerom s kojim je ikad radio. Teoretski je moguće da misli tako i danas, samo što to ne znamo jer ga jako dugo o tome nitko nije priupitao.

Iako je u šest pulskih mjeseci Kalinić i očvrsnuo i napredovao, zabivši tri gola u 12 nastupa, Kruno Jurčić postavio je ‘pogrešnu dijagnozu’ Kalinićeve uloge u momčadi. “Nikola Kalinić mogao bi postati novi Zlatan Ibrahimović“, predskazao je tada još mladi trener, impresioniran mogućnostima mladog nogometaša.

Jurčić je tada, kao i mnogi prije odnosno poslije njega, u perspektivi vidio Kalinića kao robusnog napadača, tip centarfora-razbijača. Kalinić je staturom (1,87 m) imao fizičke predispozicije takvim postati. Nije, međutim, što danas znamo, imao psihičke: nikad nije volio kontakt, bježao je od duela i nikad nije istesao tijelo tako da bi moglo trpjeti udarce. Razvijao se u pravcu onoga što bismo mogli nazvati portugalskim tipom središnjeg napadača, u igrača koji ne voli igrati leđima prema golu i koji radije traži loptu u prostor.

Iako je tijekom godina, posebice potkraj boravka u Dnjipropetrovsku te u Fiorentini, usvojio centarforsku tehniku, pogrešne interpretacije njegova igračkog profila skupo su ga stajale u ključnim trenucima karijere, posebice za igranja u Blackburn Roversima, gdje Sam Allardyce od njega nije mogao dobiti fizičku prisutnost kakvu je očekivao da će dobiti od centarfora-sidraša, kakvog je mislio da je kupio.

Ovdje se prema meni ponašaju kao da sam došao tko zna odakle, a zaboravljaju da sam Hajdukovo dijete kojem je ovaj klub oduvijek bio na prvom mjestu

Kad je posudba u Puli završila, drugih je šest mjeseci, iliti proljeće 2007., Kalinić proveo u Šibeniku, zamijenivši ondje Antu Rukavinu koji je u zimskom prijelaznom roku uz veliku pompu prešao na Poljud. Dok su u Hajduku čekali eksploziju velike šibenske nade, u sezoni 2007./08. dogodio im se Kalinić.

Nakon što se s trenerom Ivanom Pudarom vratio na Poljud, postao je instantno učinkovit, završivši poražavajuću sezonu (peto mjesto u prvenstvu i poraz od Dinama u finalu kupa) kao Hajdukov najbolji igrač, te s pozivnicom za Euro u Austriji i Švicarskoj. Zabio je te sezone 17 golova u prvenstvu i još devet u kupu, a završio ju je incidentom u uzvratnoj utakmici finala kupa, bacivši kapetansku traku pred trenera Roberta Jarnija nakon što ga je ovaj, u 20. minuti utakmice, zamijenio zbog isključenja golmana Vladimira Balića.

Nemoralna ponuda

“Nema te sile koja me može zadržati, nema teorije da me nakon Eura vidite u Hajdukovu dresu”, rekao je dan nakon utakmice ogorčeni Kalinić. “Nema to ni veze s Jarnijem koliko s činjenicom da vidim kako ovdje više ne mogu napredovati. Ovdje se prema meni ponašaju kao da sam došao tko zna odakle, a zaboravljaju da sam Hajdukovo dijete kojem je ovaj klub oduvijek bio na prvom mjestu”.

Nakon Eura je Kalinić ipak nastavio igrati u Hajduku, i to za, poslije vršnjaka Marija Maloče, najnižu plaću među prvotimcima. Dok su Hrvoje Vejić, Antony Šerić, Josip Skoko, Marijan Buljat i Srđan Andrić igrali za zajamčenih 300.000 eura godišnje, a Dario Jertec grijao klupu za sto tisuća manje, Kalinić je igrao za 3.000 eura mjesečno. Kad su mu u ljeto iduće godine ponudili novi trogodišnji ugovor s godišnjom plaćom od 400.000 eura, ali uz uvjet da se odrekne 25-postotnog udjela u transferu, Kalinić ih je glatko odbio.

Bilo je to par tjedana nakon njegove utakmice života u Hajdukovu dresu, kojom se oprostio od matičnog kluba.

Hajduk je na Poljudu krajem svibnja 2009. lovio tri gola zaostatka za Dinamom iz prve utakmice finala kupa, koju je završio s devet igrača. Kalinić je igrao furioznu utakmicu i zabio dva gola zahvaljujući kojima je Hajduk izborio produžetke te potom izgubio pri raspucavanju penala.

Nemoralna ponuda iz redova mrskog rivala bila je na stolu.

“Da je u Dinamu, Kalinić bi vrijedio između 20 i 30 milijuna eura. S njim i Mandžukićem imali bismo najjači napadački tandem u Europi. Nudio sam 10 milijuna eura za njega, ali su me iz Splita odbili”, izjavio je nakon uzvrata Zdravko Mamić, prekinuvši pritom višemjesečni samonametnuti zavjet šutnje.

U sezoni 2008./09. zabio je Kalinić 15 prvenstvenih i ta dva pogotka u finalu Kupa. Gotovo 40 posto njegovih golova dolazilo je, kao i prethodne sezone, iz 11-eraca. Potencijalni kupci nisu marili. U Kaliniću su vidjeli stroj za pogotke.

U Italiji u zoni

U rekordnom transferu, koji će teško srušiti čak i Nikola Vlašić, Kalinić je za 7,5 milijuna eura otišao u Blackburn. Iako su od njega očekivali puno, iako je dobivao šanse, a Allardyceov nasljednik Steve Kean čak i donekle razumio posebitosti njegova igračkog izričaja (“Zadovoljan sam Nikom, njegova je kvaliteta da se uvijek nađe u šansi, a kad je tako, golovi moraju doći”, rekao je jednom), Nikola se nije razmahao.

Blackburn će zapravo pamtiti po apsurdnoj kazni koju je morao platiti. Optužen za partibrejkerstvo prilikom jednog team buildinga u nekome od španjolskih ljetnih resorta kakve engleski klubovi vole povremeno upražnjavati, stradao je zato što se ‘nije htio zabavljati’, odnosno zato što je odbio konzumirati alkohol, koji inače ne podnosi.

Četiri sezone, najdulje dosad u seniorskoj karijeri, Nikola Kalinić potrošio je u Ukrajini. Duge tri godine činilo se da ondje nastavlja trunuti, ali u posljednjoj je sezoni, nakon što je vođenje momčadi napustio Juande Ramos i umjesto njega kormilo preuzeo Miron Markevič, Kalinić iznenada postao igrač; vodio je svojim golovima momčad sve do finala Europa lige. Zabio je te sezone ukupno 19 golova, najviše još od splitskih dana. Fiorentina je zagrizla.

Otkako je u Italiji, Nikola Kalinić igra ‘u zoni’ – kako ugode, tako i golgeterske učinkovitosti. Ugovor koji je u utorak potpisao za AC Milan prvenstveno ga kvalificira kao back-up opciju za portugalskog napadača Andrea Silvu, ali to ne mora značiti da se Kalinić neće nametnuti. Nalazio se tijekom karijere i u nepovoljnijim položajima.

Usprkos posrtajima i pauzama, igrački razvoj Nikole Kalinića nalik je postupnom uspinjanju kroz boksačke težinske kategorije. Od veltera je stigao do poluteške. Može li u Milanu među teškaše?

Ne propusti top članke