Nije službeni spiker u Orlando Areni još ni najavio posljednjeg člana selekcije Zapada na All-Staru 1992., a već se prolomio najjači pljesak te večeri. Svi su stajali i pljeskali, i nisu prestajali. Ovacije su bile za Earvina Magica Johnsona, čije je lice kamera snimala u vrlo krupnom kadru. Bilo je jasno da se događa nešto važno, važnije od košarke.
Magic zapravo nije niti trebao biti tu. Nije trebao biti među najboljim košarkašima u aktualnoj sezoni jer nije zadovoljavao niti osnovno pravilo o sudjelovanju – čovjek nije odigrao niti sekunde u ligi te 1991./92. Ipak, ljudi su ga željeli. Masovno su glasali za njega i to liga i njen komesar David Stern nisu mogli ignorirati. Tako je Magic osvanuo na All-Staru u Orlandu prije točno 30 godina, u nedjelju, 9. veljače. Bio je to jedan od najljepših navijačkih iskaza ljubavi prema bilo kojem sportašu u povijesti. Jer bio je upućen košarkašu koji je tri mjeseca ranije na onoj jezivoj pressici šokirao sve objavom da je zaražen virusom HIV-a i da prekida karijeru.
Svi su strahovali od AIDS-a — side, kako se još uvijek govorilo — bolesti koja je krajem 1980-ih i početkom 1990-ih izazivala užas gotovo poput smrtne presude. O virusu HIV-a i o AIDS-u nije se znalo puno. O njoj se govorilo kao o bolesti ‘pedera i narkomana’ jer je ljudima bilo lakše racionalizirati strah targetiranjem i stigmatiziranjem skupina ljudi čiji je stil života bio drugačiji od njihova. Prvi slučaj koji je izazvao pozornost cijelog svijeta bio je onaj glumca Rocka Hudsona, koji je 1985. preminuo nekoliko mjeseci nakon objave da je pozitivan. Iduća žrtva u kolektivnoj memoriji bio je Freddie Mercury, frontman grupe Queen koji je ružnu vijest službeno saopćio u ljeto 1991. Jedan od najvećih pjevača modernog doba umro je 24. studenog 1991, samo 17 dana nakon Magicove objave da je i on zaražen.
Magic, zaboga. Jedan od najboljih košarkaša ikad i simbol suvremene NBA lige, jedna od najvoljenijih i najzanimljivijih osoba u medijskom svijetu, heteroseksualac koji je na parketu izgledao poput nedodirljivog božanstva?
Nitko ga nije promatrao kao “bolesnog” jer on to niti nije bio; naučilo smo to dobrim dijelom zahvaljujući upravo njemu. A ta je važna lekcija počela baš one nedjelje
Iako su navijači glasovima i upornim zahtjevima natjerali ligu da mu dopusti igrati, nisu svi gledali blagonaklono na takav potez. Bilo je prosvjeda i među sudionicima All-Stara koji su istupali iz neznanja i straha za vlastito zdravlje poput Karla Malonea ili zbog moguće štete događaju koji je tada imao puno ‘ozbiljniji’ ugled nego danas, o čemu je govorio Charles Barkley. Stvar je prelomljena na sastanku igrača koji je sazvao Isiah Thomas. Odlučeno je da će Magic igrati, a Tim Hardaway mu je ustupio svoje mjesto u startnoj petorci.
Osim što je Magicov The Announcement bio istinski šok, za mnoge je to bio trenutak u kojem su počeli razmišljati o tome da se zaraza HIV-om može dogoditi svakome. Nema sumnje kako je njegov javni istup bio važan jer je uključivao najširu javnost, ali ono što je uslijedilo bilo je još veće i značajnije.
Kako bajkama i dolikuje
Prije same utakmice nije baš izgledalo tako. Gledatelji su došli vidjeti mrtvog čovjeka; mrtvog, a živog. Iz današnje perspektive jasno je da su to sve bili preduvjeti za katarzu, jer kad su navijači vratili Magica košarci zapravo su najviše naštetili strašnoj i okrutnoj stigmi koja je pratila AIDS. Magicov hod terenom, otpozdravlje publici i high-fiveove suigračima pratila je određena nelagoda. A onda je s druge strane terena dotrčao Thomas, zagrlio i poljubio Magica u obraz. Potom je došao Michael Jordan, Patrick Ewing, Barkley i ostali. Zazor se topio, ali sumnja je ostala. Ima li uopće snage, u kakvoj je fizičkoj spremi, kako će igrati nakon tri mjeseca izbivanja? Pa bio je ovo All-Star, i to ne bilo kakav: tog vikenda se u Orlandu našlo 10 od 12 članova Dream Teama koji će kasnije te godine osvojiti olimpijsko zlato.
Utakmica je počela. Johnson je uzeo loptu u ruke. I kao u nekoj bajci, ukazala se magija.
Magic je briljirao, povukavši za sobom i kompletan Zapad. Bila je to potpuna dominacija nad Istokom kojem su u prvoj petorci bili Jordan, Thomas, Scottie Pippen umjesto ozlijeđenog Larryja Birda, Barkley i Ewing. Nema te revijalne utakmice u kojoj će takva petorka dopustiti da ih suparnici na kraju prve četvrtine vode 13 razlike, pa 24 na poluvremenu, poslije treće 32 i na kraju dobiju okruglih 40 razlike. Ali te večeri nitko na svijetu, pa ni oni, ništa nisu mogli Magicu i njegovoj družbi. Konačni rezultat bio je 153:113, a među zapadnjacima su čak osmorica bila na dvoznamenkastom broju poena. Johnson je na parketu igrao najviše (29 minuta), zabio je također najviše — 25 (šut iz igre 9/12, za tricu 3/3), uz pet skokova i devet asistencija. Naravno, proglašen je MVP-jem, a bajka je dovršena onako kako bajkama i dolikuje.
U posljednjih 90 sekundi Magic je u obrani čuvao prvo Jordana, pa Thomasa. Nije želio pomoć od suigrača. Ni jedan ni drugi nisu uspjeli zabiti. Bilo je 14,5 sekundi prije kraja kada je Johnson opalio jednu curryjevsku tricu i zabio, a erupcija u dvorani značila je kraj utakmice. Nikoga nije bilo briga za vražji semafor, već su svi potrčali prema njemu.
U sportu su rijetka takva ultimativna slavlja kada najbitnija stvar koja se dogodi u njemu ne bude sportska, ali bude ispravna i pozitivna. Dogodilo se upravo to, zbog čega će All-Star 1992. ostati upamćen kao veliki i važan događaj u kojemu su ulozi bili tako bitni i koji su tražili mnogo osobne hrabrosti od onih neposredno uključenih, a najviše od samog Magica. All-Star 1992. ostat će i ključni razlog zbog kojeg je ušao u Dream Team.
Normalan život
Bajka koja se dogodila te večeri ipak ga nije vratila iz prijevremene mirovine. U predsezoni je trenirao s Lakersima, ali naposljetku je ipak odustao. Potkraj sezone 1993./94. nakratko se vratio kao trener, a dvije godine kasnije i kao igrač, odigravši još 36 utakmica u sezoni na kraju koje su Lakersi ispali od Houstona u prvoj rundi playoffa, a on se i konačno povukao iz NBA lige.
Fraza “Važno je sudjelovati” odavno je ismijana i prezrena u modernom sportu, ali te smo večeri u Orlando Areni zbog Magica otkrili njeno drugačije značenje. On je dokazao da zaraženi HIV-om mogu imati ‘normalan’ život; od tada do danas razbijao je predrasude na najpraktičnijoj razini, osobnim primjerom, educirao i borio se protiv diskriminacije zaraženih.
Nikad neću zaboraviti kada sam ga pretprošloga ljeta vidio prvi put u životu. Stajao je u viškom Kutu, ogromni frajer kojega prepoznate isti tren kada ga ugledate. Njegov osmijeh, širok do neba, bio je takav da se širio oko njega i darivao ljude pozitivom. Nikome nije odbio zajedničko slikanje. Nitko ga nije promatrao kao “bolesnog” jer on to niti nije bio; naučilo smo to dobrim dijelom zahvaljujući upravo njemu. A ta je važna lekcija počela baš one nedjelje prije 30 godina, kada je skupio svu hrabrost svijeta, stupio pred ljude i dokazao da je živ.
