Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako smo s Hrvatskom osvajali SP

Sutra izlazi igra FIFA 2018 World Cup. Prilika je to da se prisjetimo kako je sve prije 20 godina počelo…

Zadnja izmjena: 29. svibnja 2018.

U ovo vrijeme prije 20 godina, u Hrvatskoj je cijela nacija potpuno poludjela za nogometom. Razlog je, naravno, bilo Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, na kojem su Vatreni predvođeni šoumenom Ćirom stigli do trećeg mjesta te otišli kući s pobjedom u zadnjoj utakmici i medaljom. Tih tjedana i mjeseci živjeli smo u nekakvoj paralelnoj stvarnosti: svatko od nas i danas zna gdje je bio “protiv, hahaha, Nijemaca” i “protiv, šmrc, Francuza”, susjede penzionerke hodale su u dresovima kao da to rade svaki dan, nogometni tereni su po cijele dane bili puni djece koji napucavaju loptu, sanjali smo svijet, igrali smo dobro, izgledali frajerski…

I svako sljedeće prvenstvo prizivamo u mislima upravo tu situaciju: da nas bog nogometa opet pogleda, pa da svi kompletno pobenavimo.

World Cup 98 – prva igra potpuno licencirana po nogometnom događaju

Moja generacija će to čarobno ljeto ’98 zapamtiti i po tome što su mnogi od nas tad prvi put kupili Playstation 1, a sve zbog igre World Cup 98, nogometne video igre kakvu nikad prije nismo vidjeli. I danas se živo sjećam kako sam obradio mamu da kupimo konzolu na rate. Bilo je potrebno svega par rečenica, mama je kimnula glavom — jer, ponavljam, tih dva mjeseca svi smo živjeli sa isključenim osjećajem za racionalno.

“Idemo kupiti plejku, ima igra u kojoj su naši, vidi dresove, sve je kao pravo. Molim te, mama! Daj da uzmemo na rate, vratit ću ti lovu!”

Iako već student, molio sam dječački iskusno majku, koja me kratko pogledala i rekla: “Dobro. Gdje ima to za kupiti?”. Isti dan smo otišli u Algoritam. Stali smo u red. Isped nas se nalazilo, među ostalim, barem 20-ak dječaka s majkama s jednim jedinim ciljem: uzeti konzolu i igru, doći doma i što prije zaigrati to čudo! I dan-danas mi je čudno kako nije bilo očeva u tom redu. Čini se da su tih dana majke držale u rukama obiteljske investicije u tehniku.

Dva glavna smjera nogometnih igrica

Kako bi se objasnilo kakvo je tad čudo bio World Cup 98, valja napomenuti da to nipošto nije prvi virtualni nogomet koji smo igrali. Otkako su se video igre masovno zaigrale na ovim prostorima, uglavnom na ZX Spectrumu i Commodoreu 64, nogomet je bio tražen motiv. Iz današnje perspektive, naziru se dva glavna i uspjela smjera kojim je nogomet zavladao tržištem: jedan su zauzimale menadžerske igre koje su krenule ranih 1980-ih — već je Football Manager iz 1982. napravljen za ZX Spectrum ukazao na zlatnu žilu simulacija koje će opstati i dan-danas. Kompjuter je dopustio gomilu podataka, a igrač je postao gospodar sudbine, ali ne i svog vremena — igralo se danima, bez prestanka, “još samo jedno kolo”…

Upravo je pojava ogromnog broja podataka i informacija o klubovima i nogometašima bila revolucionarna u mnogim aspektima — prvo među navijačkim pukom, a potom i među profesionalcima, napose skautima. Svima njima nogometni svijet se smanjio, saznali smo više nego što smo sanjali da je moguće saznati, a sve skupa danas je završilo u — kladionicama. Ako je išta lažno uvjerilo ljude da se mogu uspješno kladiti na sportske rezultate, onda su to bile menadžerske igre u kojima smo suvereno vodili klubove iz treće u prvu ligu.

Legendarni Football Manager 2 na C64

Drugi dominantan smjer su bile, naravno, igre koje su simulirale nogometnu igru.

Bilo je tu svakakvih pokušaja, od prvih poput Pele Soccera iz 1981. na Atariju u kojem ste, zapravo, pomicali crvene i plave žetone odgurujući bijelu kockicu po terenu, pa do, recimo, solidnog Emlyn Hughes International Soccera iz 1988. Sve to je promijenila igra koja je gurnula nogomet u arkadu — Kick Off je 1989. igrače bacio u trans pogledom iz ptičje perspektive, gomilom klubova, kao i sjajnom ‘fizikom’ igrača i lopte koji su po prvi put doista bili programirani zasebno. Vrhunac ‘kick off’ nogometa bio je Sensible World of Soccer iz 1994.,  koji smo uglavnom igrali na Amigi i koja je do danas ostala fenomen veličine (1.500 timova i 24.000 igrača!) i igrivosti koja funkcionira dan-danas. Slobodno probajte, SWOS je besprijekorna igra i spomenik igraće baštine nulte kategorije.

Sensible World of Soccer ili SWOS na Amigi ultimativni je arkadni nogomet za sva vremena

Ravnoteža između ovih dvaju pravaca, između podataka i igre, između simulacije i arkade, podijelila je otad igrače sve do današnjih dana. Godine 1994. na tržištu su se pojavile dvije igre koje su preuzele glavnu borbu oko spomenute ravnoteže – EA Sports objavio je Fifa International Soccer i u njoj prvi put koristio izometrijsku perspektivu, a Konami je objavio International Superstar Soccer, kratko ISS, koji je imao sjajnu grafiku, odlične kontrole i vjerojatno je do danas ostao najbolji 2D nogomet.

Soundtrack i komentar

Na ovim prostorima masovno igranje je primijećeno kod verzije FIFA 96, zbog masovnosti platformi na kojima je objavljena, ali i činjenice da je FIFA 96 bila zaista dobra igra. Dovoljno realistična, s preko 3.000 virtualnih igrača koji su imali osobine pravih, FIFA 96 je uvela transfere igrača i alate za modificiranje imena timova i dresova. Ako tome pridodate sjajne komentatore, bilo je jasno zašto je FIFA pokorila ove prostore. Sljedeća FIFA 97 još više je primaknula igru televizijskom prijenosu, uz dodatak još više pravih klubova iz Europe i svijeta. Electronic Arts je u Fifi 97 po prvi put uveo poligonalne igrače, umjesto 2D spriteova.

Nakon što se FIFA ustoličila kao najpopularnija, EA Sports je iduće godine napravio pravi posao: u jesen 1997. pojavila se igra FIFA: Road to World Cup 98 u kojoj su se nalazile sve 172 reprezentacije s kojima ste mogli krenuti u lov na plasman na SP. Rosteri igrača su bili pravi, uključujući i zamjene u nacionalnim vrstama tijekom kvalifikacija. Uz reprezentacije, u igri se nalazilo i 11 svjetskih liga sa 189 klubova. Bio je tu i popularan indoor mod s pet igrača u timu na terenu. I u toj golemosti, nalazila se i Hrvatska, dobra reprezentacija — za što smo imali potvrdu s Europskog prvenstva iz 1996. u Engleskoj. Ono što nas je oduševilo u cijeloj igri bio je soundtrack, novost za igre tog tipa. Igru je otvarao Blur sa zapaljivom Song 2, a otada su soundtrackovi za igre postali cijela jedna zabavna pod-industrija.

Indoor Soccer u FIFA Road to World Cup 98

Uglavnom, sve je bilo spremno za dolazak kralja — World Cup 98, iako je u Hrvatskoj vladala blaga letargija. Ljudi se općenito slabo sjećaju, dozvolite da vas podsjetim: reprezentacija je, nakon dodatnih kvalifikacija protiv Ukrajine, gledana s velikim podozrenjem. Nikom nije bilo jasno zašto je Dražen Ladić prvi golman (pričalo se o Tuđmanovim telefonskim pozivima), Ćiro se činio kao čovjek koji je potrošio sve kredite sreće, a uz to je još izvodio eksperimente pa je Marija Stanića, najboljeg strijelca u Belgiji, držao na desnom boku, a naši glavni igrači baš nisu blistali u sezoni; neki su je uglavnom presjedili, poput Aljoše Asanovića; Alen Bokšić je bio ozljeđen… A onda je krenulo prvenstvo… i ostatak znate.

Mnogi ljubitelji nogometa tek su s World Cupom 98 počeli razmišljati o formacijama u kojima timovi igraju

Poludjeli smo za nogometom, a posljedično i za igrom World Cup 98, što je posve logično. Bila je to igra koja je bila ispoliran proizvod na svim stranama. Soundtrack je opet razvalio, glavna pjesma bila je Chumbawambin Tubthumping. Igra je nudila preuzimanje neke od reprezentacija s prvenstva i igranje turnira u tad aktualnim grupama ili igranje prvenstva s random selekcijama; stadioni su bili vjerno preneseni, a igra je imala službenu prezentaciju prvenstva s logotipima, izbornicima i ostalim stvarima tako da se lako bilo uživjeti u osvajanje prvenstva ili pokušaj pobjede u onom prokletom polufinalu.

Važan segment igre bio je sportski prijenos i komentatori, ma koliko ljudi ne primjećivali takvu stvar. Prijenos utakmice nalazi se među primarnim doživljajima iste, tako da dobar nogomet mora neizostavno imati komentatore koji prate utakmice, pri čemu treba imati na umu da je nogomet puno fluidnija igra od američkih sportova: američkog nogometa, NBA košarke ili NHL hokeja i da nema tolikih pauza. U World Cup 98 taj su posao su odradili Chris Waddle i John Motson, a s njima je EA postavio standard kako komentari treba zvučati — i, još bitnije, kada ih se izgovara, poboljšavajući ih svakom sljedećom verzijom igre.

Classic mode koji se otključavao osvajanjem WC-a produljio je trajanje vremenski ipak limitirane igre

Učenje formacija

Posebno šarmantan je bio Classic mod, koji se otključavao osvajanjem World Cupa i daljnjim pobjedama, a u kojem ste mogli igrati 15 čuvenih mečeva sa svjetskih prvenstava, od kojih je dio u sepiji ili crno-bijelom tonu adekvatno vremenu kad su igrane. World Cup 98 je imao još jednu sjajnu osobinu: reprezentacije su igrale u sustavu koji je odgovarao realnosti. Primjerice, Hrvatska je igrala u tom famoznom Ćirinom 5-3-2 u kojem su se bokovi (Stanić i Robert Jarni) priključivali napadu te ga mijenjali u 3-5-2 kad su Vatreni bili u ofenzivi.

Ta prva lekcija uvela je pojam formacije u naše živote. Konačno smo shvatili što znači ako igrate s trojicom, a što s četvoricom u zadnjoj liniji. Trebalo je takav ‘nogomet’ naučiti igrati, inzistirati na planu igre i razmišljati taktički. Zatim, tu je bilo zaleđe, koje je po prvi put u video igri izvedeno kako treba. Osobno sam tek s ovom igrom naučio što je stvarno ‘ofsajd zamka’ i kako se zaista izvodi.

U igri se pojavila i strelica kojom smo izvodili slobodne udarce

Koliko god bila vjerna stvarnom događaju, World Cup 98 je upravo zbog toga bila i limitirana — njen sjaj blijedio je nakon par mjeseci jer se ipak radilo ‘samo’ o svjetskom prvenstvu, odnosno turniru. Uspjeh hrvatske reprezentacije učinio je igru malo trajnijom, ali bilo je jasno da budućnost pripada prethodniku te igre FIFA: Road to World Cup 98 sa svojom ligom, glomaznošću i dužim natjecanjem u igri.

Ipak, tada bliska budućnost pripala je nekom drugom: ISS-u, kasnijem Pro Evolution Socceru. Tad još uvijek nismo komunicirali preko društvenih mreža, pa smo se oslanjali na usmenu predaju. Upravo tako, usmenom predajmo do svakog igrača došla je jedna jednostavna rečenica: “Igraš Fifu? Ma daj. Pa ISS je bolji.” Dugo će FIFA-i trebati da se ponovno vrati ili da podijeli prvo mjesto nogometnih simulacija, sve tamo do 2010. Ipak, ostat će sjećanje na ono ludo ljeto ’98 koje smo proživjeli i u video igri i otad se nismo prestali nadati.

Kao što ćemo sanjati i igrati uz novu FIFA 2018 World Cup, koja će 29. svibnja ugledati svjetlo dana i biti besplatna za sve vlasnike igre FIFA 18. Hrvatska ima reprezentaciju koja, bez obzira na sve, može otići daleko.

Ako ne bude išlo u relanosti, ići će virtualno.

Ne propusti top članke