Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Katar i SP 2022.: Krv, znoj i pijesak

Na gradilištima radi veliki broj stranih radnika poput robova, bez ikakvih prava

Zadnja izmjena: 29. lipnja 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Telesport

Arogancija. Prilično česta ‘odlika’ ljudi u poziciji moći. Obično dolazi kao posljedica nagomilavanja te moći ili kao posljedica onoga što se krivo percipira kao nagomilana moć. Također, njezina pojava uvelike ovisi o političkoj kulturi unutar koje osoba u poziciji moći obitava — primjerice, svakodnevno svjedočimo aroganciji hrvatskih vlastodržaca koji odaju dojam kao da malčice iskrivljeno percipiraju vlastitu poziciju moći.

Najveći trn u oku predstavljaju im u nas prihvatljivo slobodni mediji koje bi oni najradije ušutkali, a što se savršeno uklapa u njihovo poimanje političke kulture, iz nekih ‘davnih’ vremena. Baš je zato njihova arogancija s vremena na vrijeme prilično otvorena, pompozna i odaje dojam nervoze.

Postoji, međutim, opasniji tip arogancije, onaj koji caruje u političkoj kulturi u kojoj osoba u poziciji moći ne mora odgovarati apsolutno nikome. Baš zato što nikome ne mora odgovarati, arogancija nije toliko otvorena i više se javlja u formi ignoriranja.

Štrajkovi u Kataru su ilegalni, a putovnicu vam oduzima poslodavac

Opet primjera radi, kome da se pravda katarski emir, šeik Tamim bin Hamad al Thani, osoba koja koncentrira golemu moć u svojim rukama? Opozicija u ovoj nasljednoj monarhiji, i ona politička, i ona medijska, ne postoje; preostaju samo strane nevladine udruge i mediji koji povremeno nešto ‘čačkaju’ i piskaraju, nastojeći uzdrmati tamošnju političko-obiteljsku, ujedno i ekonomsku elitu, zasad s očekivano ograničenim uspjehom.

Prije otprilike dva tjedna novinari njemačkog Sport Insidea sletjeli su u Katar u želji da se bave onim što je za tamošnje vlasti samo nepotrebna gnjavaža, trn u peti koji nikako da otklone već nekoliko godina. Stigli su ‘turistički’ iliti undercover jer bi inače bili predmetom sjevernokorejskih metoda — pomno odabrani radnici koji podižu infrastrukturu za Svjetsko prvenstvo 2022. pričali bi kako su zadovoljni plaćom i smještajem. Nazirao bi se kiseli smiješak ili pokoja crta straha na licu, no sve bi se odvijalo u strogo kontroliranim uvjetima, pod budnim okom prevoditelja, u fino uređenim i čistim logorima.

Moderno robovlasništvo

Srećom pa su njemački ‘turisti’ naišli na dva radnika iz Nepala. U Kataru inače ima oko dva milijuna migrantskih radnika i čine više od 90 posto radne snage. Ponajviše ih je iz Nepala i Indije i većina ih radi na stadionskoj i inoj infrastrukturi za spomenuto prvenstvo.

Neki od njih su, ako ćemo iskreno, živi mrtvaci.

Dvoje spomenutih Nepalaca pričaju nešto drugačiju priču od službene, prije svega pod dojmom da nemaju više što izgubiti. Plaću nisu primili od studenoga prošle godine, a da bi uglavnom svaki dan bili na kruhu i vodi vjerojatno se zadužuju kod lokalnih trgovaca. Siromašnim obiteljima u siromašnom Nepalu nisu već mjesecima poslali ni lipe. Žive u ruševnom logoru, u nehigijenskim uvjetima, s mirisom govana koji dopire iz brojnih ‘čučavaca’. Spavaju u prenapučenim sobama.

U početku ime je “šef” prodavao priču kako valja biti strpljiv, no kada su u ožujku zbog neisplate plaća odbili raditi, tada im je poručio da pronađu drugog poslodavca. Jedini je problem što u Kataru ne možete samo tako promijeniti posao — potrebno vam je pismeno odobrenje tog istog šefa. Ako mislite da se zbog toga možete obratiti pojedinim institucijama, one vam vjerojatno neće pomoći. Ako pak nakon svega pomislite napustiti zemlju, ne možete ni to tek tako — putovnicu vam je poslodavac zaplijenio čim ste stigli. U međuvremenu je dopustio i da vam istekne boravišna dozvola pa ste sada ilegalac. Drugim riječima, izrabljuje vas i prisiljava na rad, a vi ste moderni rob.

Nehumani uvjeti

Tretira vas kao stoku — radite 12 sati dnevno, sedam dana u tjednu, na ljetnim temperaturama od 45 do 50 Celzijusa, nerijetko na prazan želudac. Nije ni čudno što razmišljate o samoubojstvu jer bolje je skončati s minimumom dostojanstva. Naime, prema podacima nepalske vlade, u zadnjih 10 godina su u Kataru umrla 1426 radnika iz Nepala. Njih 522 umrlo je od srčanog udara, a ostali od tko zna čega.

O nehumanim uvjetima rada i blatantnom kršenju ljudskih prava u Kataru povremeno čitamo već nekoliko posljednjih godina. I to je zapravo interesantno ili uznemirujuće — prljavština pluta po površini već duže vrijeme, ali kao što su otkrili njemački novinari, nije se gotovo ništa promijenilo. Ali tako je to kad ste u poziciji moći — možete ignorirati i izigravati.

Kao temeljni uzrok ovom poodmaklom problemu koji se pred očima svijeta besramno odvija već niz godina javlja se tzv. sustav kafala, tradicionalan za cijeli Arapski poluotok. Kafala potječe iz islamskog prava te uređuje odnos poslodavca ili pokrovitelja (kafeela) i migrantskih radnika. Iako je u prošlosti služio kao svojevrsna protekcija i briga za došljake u manjim sredinama, s vremenom je postao pogodan za unosni biznis. Naime, za vrijeme ugovora migrantski su radnici legalno vezani za svog pokrovitelja — to znači da ne mogu ući u zemlju, mijenjati posao ili napuštati zemlju bez njegova pisanog pokrića.

Tako se stvara plodno tlo za raznorazne ucjene, a onda i za robovlasnički odnos modernog doba. Pritom su mogućnosti radnika nikakve — štrajkovi u Kataru su ilegalni, a izrabljivanju radnika pridonosi i činjenica da su često dobrano zaduženi u domovini. Naime, kako bi platili skupe agencije koji im traže posao u Zaljevskim zemljama, zadužuju se pod nepovoljnim uvjetima, a s obzirom kako moraju slati novac i siromašnim obiteljima, pod velikim su pritiskom — čim dolaze na Arapski poluotok prihvaćaju bilo koji posao, čak i onaj koji se kosi s obećanjima agenata, još jedne karike u lancu izrabljivanja.

Ako stvari krenu po zlu, ne mogu promijeniti posao, žrtve su raznih ucjena, a nije od pomoći što najčešće ne barataju arapskim i engleskim pa im je pristup ionako tromim katarskim institucijama de facto onemogućen. Žrtva kafale svojevremeno je bio i jedan nogometaš koji je preklinjao za pomoć Zinedinea Zidanea i Pepa Guardiolu.

“Snažno nasljeđe”

Sustav su, nakon niza najava, Katarani konačno krenuli ukidati krajem 2017., i to u suradnji s Međunarodnom organizacijom rada – osim još nekih drugih zakonskih odredbi (poput minimalne plaće, bolje zdravstvene i zaštite na radu), pokrovitelji radnicima više ne moraju izdati nalog za napuštanje zemlje, ali time jedva da su dirnuli u osinjak. Radnici i dandanas trebaju tražiti pismeno dopuštenje da promijene posao i često ga dobivaju samo pod ucjenom, tj. onda kad se odreknu potraživanja.

Osim toga, iako je svih ovih godina oduzimanje putovnice bilo protuzakonito, ono se neometano događalo, a 2016. je donesen zakon koji zbog određenih rupa takvu praksu olakšava. Katarske vlasti fino i umiveno ističu kako se takva opsežna reforma ne može provesti preko noći, a dio odgovornosti leži i na velikim građevinskim tvrtkama koje peru ruke od ikakve društvene odgovornosti, trpeći modus operandi podizvođača radova.

Ako postoji netko tko je uvijek vrlo umješno ili je barem nastojao prati ruke od svega po sebe kompromitirajućeg, onda je to, pogađate, FIFA. Isto tako, ako postoji netko tko je u poziciji moći utjecati na unutrašnju politiku Katara, jasno je da taj vakuum može popuniti opet FIFA. Doduše, treba biti oprezan — FIFA je imala puno argumenata da ne izabere katarsku kandidaturu, ali postoje prilično osnovane sumnje kako je dobila puno toga ispod stola.

Baš nekako u skladu s tim, krovna nogometna organizacija isprva je isticala kako se radi o unutarnjopolitičkom problemu, usput negirajući povezanost izrabljivanja s radovima na infrastrukturi prvenstva, a onda je, stjerana u kut dokazima, preuzela djelić odgovornosti. Doduše, zaista sramežljivo te uz klasični spin. “SP u Kataru ostavit će snažno nasljeđe”, izjavio je autokrat finog kova, šef FIFA-e Gianni Infantino, dajući time i do znanja kako ništa ne može zaustaviti održavanje prvenstva u Kataru. “Baš po tom socijalnom pitanju, po pitanju ljudskih prava i radničkih prava. Jer da nema ovog prvenstva, taj problem ne bi došao na dnevni red i ne bismo ostvarili napredak.”

No koliko god u FIFA-i pokušavaju ‘piturati’ istinu svojim bojama, još su jednom propustili iskoristiti moć nogometa i riješiti jedan gorući društveni problem. Dapače, sasvim su zakazali. I konačno, zar vas bar malo ne srdi još jedna ovako fino upakirana arogantna izjava tipa koji zlorabi svoju poziciju moći?

Ne propusti top članke