Igralo se zadnjih pet minuta četvrte utakmice doigravanja između Memphisa i San Antonija. Napad i osam poena prednosti u FedExForumu imali su Grizliji, a loptu u svojim rukama Mike Conley. Odigrao je klasični pick sa Marcom Gasolom, želeći se osloboditi Kawhija Leonarda i da ga u obrani preuzme Lamarcus Aldridge, što se i dogodilo. Probio ga je bez problema i s triple threat aspekta mogao birati što će dalje raditi. Pošto je na njega izašao Tony Parker da zatvori put u srce reketa, Conley je odlučio dodati loptu Jamesu Ennisu, igraču kojeg je Parker inicijalno čuvao.
Sve dotad ovo je akcija iz udžbenika i nešto što će profil razigravača kakav je Conley odabrati u 80 posto slučajeva. Samo, Kawhi Leonard stajao je i poput orla koji se sprema napasti plijen pratio Conleyeve kretnje, a onda se u presudnom momentu spustio na liniju dodavanja, ispružio ogromnu ruku i svojom gigantskom šakom ugrabio loptu. Dokazavši još jednom da sa punim pravom nosi nadimak Klaw (kandža).
U nastavku je povukao kontru i na kraju akcije zabio tricu. A zatim i svih preostalih 13 poena Spursa regularnog dijela utakmice, na što je nadodao i zadnjih šest poena u produžetku.
Nije emitirao pretjerane izljeve emocija niti trash talk prema suparničkim igračima na parketu. Ne bi to radio ni da su Spursi uspjeli dobiti utakmicu, što je odlučio spriječiti Marc Gasol pobjedničkim poenima u zadnjoj sekundi. Tek stisnuta šaka i nepromijenjeni, hladni izraz lica nakon pogođenih teških šutova kojima je držao Spurse u utakmici. Kao da odrađuje još jedan beskonačno dosadni dan u uredu i kao da te večeri u Memphisu nisu sva svjetla pozornice uperena u njega. A upisao je 43 poena, osam skokova, tri asistencije i šest ukradenih lopti.
Kawhi je takav, smiren i običan. Ne ulaže u bildanje osobnog branda ponašanjem na parketu, izvan njega ni na društvenim mrežama, nema ogromnih sponzorskih ugovora, obuće ili odjeće sa svojim imenom. Na novinarska pitanja odgovara kratko i ozbiljno, vozi stari terenac Chevrolet Tahoe i nosi cornrows pletenice kakve su na NBA parketima izašle iz mode još dok je Allen Iverson bio relevantan; jedino čime privlači pažnju je tetovaža s nadgrobnom pločom, u spomen ocu koji je prije devet godina ubijen u praonici auta u Comptonu čiji je bio vlasnik.
Pomoć tarot-majstora
Premda trenutno spada u sam vrh najelitnijih igrača lige, nije megazvijezda s egom veličine Teksasa. Da je nogometaš, ultrasi njegova kluba svakako bi napravili transparent na kojem bi pisalo: Kawhi Leonard, Uno di noi. Ili nešto slično.
Nemojte se čuditi ako Kawhi nikad ne osvoji naslov za MVP igrača sezone, ali nekako mi se čini da je njemu to i malo manje bitno nego mnogim drugima
Odrastajući u rodnoj Kaliforniji, nije se previše isticao tijekom srednjoškolske košarkaške karijere. Prihvatio je ponudu na baš prestižnog koledža San Diego State i ondje se zadržao dvije godine, nedvojbeno napredujući pod vodstvom trenera Stevea Fishera, koji je ranijih godina s Michiganom odgojio generacije respektabilnih NBA košarkaša.
Uz sav napredni skauting koji Spursi već godinama razvijaju, valjda na brzom biranju imaju i tarot-majstora od povjerenja. Jer trejdati Georgea Hilla, koji je bio omiljeno lice svlačionice i odlična zamjena Tonyju Parkeru, za igrača kojeg su Indiana Pacersi odabrali 15. pickom drafta 2011., nije izgledalo kao mudra odluka. Kawhi je tada bio neprofiliran igrač, klasični tweener nedovoljno krupan da radi štetu igrom leđima prema košu, a tehnički nedovoljno dobar da kreira s vanjskih pozicija, usto i sasvim nepouzdanog šuta. Toliko nepouzdanog da je na sveučilištu u serijama znao promašivati nemoguće, kada mu niti dvaput veći obruč ne bi pomogao da ubaci loptu.
Onako sa strane nije izgledao kao igrač za kojeg biste se mogli zakleti da će ostvariti barem solidnu NBA karijeru.
Ali Gregg Popovich se namjerio dobiti novog Brucea Bowena, koji je mogao u obrani zato čuvati bilo koga i činiti prevagu na tom kraju terena za momčad, a usput mu napraviti mjesto u petorci rješavajući se najgoreg ugovora kojeg su Spursi potpisali u zadnjih 30-ak godina, onoga s imenom Richarda Jeffersona. Jednom kada je Kawhi instaliran u početnu petorku sredinom svoje rookie sezone, više to mjesto nije ispuštao, a Popovich je dobio puno više od samo novog Bowena.
Zastrašujući prostor za napredak
Do finala je došao već u svojoj drugoj sezoni. Čuvajući LeBrona Jamesa, u nekim ga je utakmicama sveo na smiješno male postotke šuta iz igre. Sljedeće je godine osvojio prsten; dok su Spursi razbili Miami Heat i osvetili se za poraz godinu ranije, Leonardu je pripao MVP naslov finala. Bile su mu nepune 23 godine i samo je jedan igrač u NBA povijesti bio mlađi kad je dobio tu nagradu: Magic Johnson.
No, i tada je Kawhi još bio sirov u napadačkom dijelu, ali fascinantno je kako je s vremenom svom repertoaru dodavao nove i nove individualne elemente igre.
Spursi, koji su poznati po svom motion offenseu, napravili su jednog od boljih spot up šutera od momka koji na faksu ponekad ni bazen nije mogao pogoditi. Počeo je koristiti i mismatch u reketu, gdje sada zbog dužine ruku ima i ozbiljan centarski repertoar, a ne samo fadeaway šut. Razbio je i mit kako si ne može sam kreirati šut, što je ova sezona zorno dokazala, a sve više ga Popovich koristi i kao primarnu pick and roll opciju. No, kod Kawhija je zastrašujuće to koliko još ima mjesta za napredak – bilo kao kreator iz picka ili da kod izolacija krene puno češće koristiti desnu stranu pri ulazu u reket.
Obrana je ionako oduvijek bila tu, forte od prvoga dana.
Svatko ima svoju logiku pri odabiru MVP-a. Osobno puno više cijenim brutalnu efikasnost i maksimalni angažman na obje strane parketa od očiglednog bildanja statistike kojim su se bavili neki drugi kandidati, dok su u obrani ponekad izgledali tako da bi malo tko primijetio kad bi umjesto njih postavili likove izrezane iz kartona.
I nemojte se čuditi ako Kawhi, uno di noi, nikad ne osvoji naslov za MVP igrača sezone, ali nekako mi se čini da je njemu to i malo manje bitno nego mnogim drugima.
