Klinac

U svojoj nedovršenosti, ali i potencijalu, Mattéo Guendouzi utjelovljuje Emeryjev Arsenal

Zadnja izmjena: 7. prosinca 2018. Niall Carson

Mattéo Guendouzi baš voli nogomet.

U jednom trenutku utakmice njegova Arsenala protiv Manchester Uniteda na Old Traffordu, ovaj se klinac provukao pokraj Marouanea Fellainija samo da bi ga ošišani Belgijac iz očaja počupao za bujnu kosu koja se vijori na sve strane dok s loptom u nogama korača terenom. Srušio ga je ‘taktički’, ali Guendouzi se nije unervozio, dapače. “Mislim da tu ima i malo ljubomore”, našalio se mladić na Fellainijev račun nakon utakmice, dodavši da je Fellainiju možda krivo što se sam odlučio ošišati.

Mattéo zapravo toliko voli nogomet da svojom igrom upija svaki njegov aspekt, dobar ili loš. Njegova pojava je nalik onoj kada dijete dospije na igralište u utakmici sa starijima, pa ga oni otresaju, podapinju i jure kraj njega. On padne, zapraši se, pa se opet digne i krene po tu loptu, jer zna da ima nešto za pokazati. Podigne se tako jednom, dvaput, triput — i baš kad pomislite da vam postaje žao gledati taj nesrazmjer, četvrti put uzme loptu i oduševi sve nekim zrelim i atraktivnim potezom, nakon čega svi očarano, pa i posramljeno ušute. Guendozi je baš takav igrač i stoga nije čudno da ga je Unai Emery pikirao i ubacio u vatru u možda najzahtjevnijoj ligi na svijetu, iako je do ovog ljeta u karijeri odigrao tek nešto više od 20 profesionalnih utakmica. I to drugoligaških.

Čuveni Monchi je za vrijeme stolovanja u Sevilli često pričao o svojoj sklonosti francuskom nogometu kao rasadniku odličnih, ne preskupih igrača.

“Nisam bio razočaran niti jednom u 10 godina”, rekao je današnji Romin sportski direktor, napominjući kako igrači iz francuske lige predstavljaju najbolji omjer cijene i kvalitete, jer su spremni odgovoriti na najviše prohtjeve elitnih liga, bez potrebe za dugim periodom prilagodbe.

I sada bi trebao doći dio u kojem Guendouzi upada i u taj kalup, ali kod njega je zanimljivo to što se slobodno može reći da je nedovršen proizvod. Kao što to nije ni onaj klinac na igralištu. Ali ta lagana mističnost, u kombinaciji s neospornim talentom, ono je što Mattéa čini zanimljivim.

Duboka vjera u sebe

Kada je kao tinejdžer otpisan iz Paris Saint-Germainove akademije, Guendouzija je pokupio Lorient, tad u procesu formiranja vlastite nogometne akademije. U klubu su htjeli staviti naglasak na igrače koji vole igrati s loptom kako bi ih izbrusili po načelima pas-igre koju, po riječima samog predsjednika Loïca Féryja, “povijesno gaje”. Guendouzi je bio idealan materijal, tip igrača koji je od tih mladih dana uvijek igrao s glavom gore i tražio opciju za nemogući pas. To je i natjeralo klub da ga sa samo 17 godina promovira u prvu momčad, i to u borbi za ostanak u Ligue 1.

“Mattéo je igrač koji zna što želi, jer je pravi nogometni fan”, objašnjavao je njegov bivši trener Sylvain Ripoll kada je sam igrač objavio kako neće preseliti u Borussiju Dortmund ili Juventus, koji su već bili spremni na njegov potpis, već da želi u Arsenal. “Kada bi trening završio, on bi i dalje ostao, lupajući neumorno loptom o zid dok ga ne bismo trebali potjerati kući. Za razliku od današnje mladeži koja je umrtvrljena, on je pun energije koju samo treba usmjeriti, što je blagodat za trenera.”

Nije slučajno istaknuo to da Mattéovu silnu energiju treba kanalizirati, jer nije rijetko da je zbog te dječačke tvrdoglavosti i samouvjerenosti odlazila na sve strane. Što je bivao stariji, to su njegove svađe s trenerima postajale učestalije; bio je temperamentan i odlučan da se iskaže među velikima, kao kada je svojevremeno u kup-utakmici protiv Nice dobio žuti karton već nakon 12 minuta igre. To ga nije smirilo već je nastavio očaravati pametnim dodavanjima, ali i frustrirati suca učestalim grubim faulovima, pa je ovaj morao upozoriti tadašnjeg trenera da će ga isključiti ako nastavi. Nogometaš se oglušio na trenerove naredbe, a kada ga je ovaj na kraju izvukao početkom drugog poluvremena kako ne bi ostao s igračem manje, Guendouzi se nadurio i odmarširao u svlačionicu.

Emery mu daje povjerenje jer možda u njemu vidi i utjelovljenje svog Arsenala, koji također kao momčad pada i radi pogreške, ali na njima uči

“On nije loš klinac, a ni zločest”, prepričavao je trener Bernard Casoni prije nego što ga je na dulje vrijeme disciplinski izostavio iz momčadi. “Samo ima urođenu, duboku vjeru u sebe”, dodao je.

Demonstrirao je tu vjeru još jednom, kada su mu na vrata pokucali ljudi iz Arsenala i pozvali ga u fizički najzahtijevniju i nevjerojatno kompetitivnu ligu. Emery je među Topnicima nakanio provesti svoju osobnu revoluciju i poveo se za principom o kojem je govorio Monchi, nekoć njegov bliski suradnik. Arsenalov menadžer zna da je pred Guendouzijem još dosta posla da se u potpunosti adaptira, ali je siguran u svoju procjenu da ide protiv dominantne struje u Engleskoj koja uglavnom ne daje povjerenje nesavršenosti.

“Ima karakter i kvalitetu, a stasat će brže samo ako bude igrao”, jasno je odgovorio novinarima kojima i dalje nije bilo jasno kako je tinejdžer iz francuskog drugoligaša iz prvog sastava istisnuo Granita Xhaku.

Ne znamo koja je gornja granica

U današnjem nogometu, fokusiranom na tržište transfera, najbogatiji klubovi često na mlade igrače gledaju tek kao na proizvod i u drugi plan stavljaju potrebu za njihovim razvitkom. Malo je strpljenja za istrpjeti pogreške koji su sastavni dio toga i želi se da igrači odmah rade razliku na terenu i pokažu se spremnima odgovoriti na zahtjeve.

Baš je zato osvježavajuće u Arsenalu vidjeti igrača poput Guendouzija.

U tom čupavom 19-godišnjaku vidio sam podsjećanje na klinca iz igre sa starijom djecom. Vidio sam kako na svom debiju — odmah u prvom kolu protiv Manchester Cityja — pada u duelima i prodaje lopte u prazno, a nije pomoglo ni kada je Raheem Sterling projurio pokraj njega i zakucao golčinu iza Petra Čecha. Ali on se digao, tražio loptu i pokušao ponovno. I tako iz utakmice u utakmicu ta nesigurnost kopni, dueli postaju čvršći, a lopte od nemogućih koje daje suparnicima u noge odjednom postaju dirigirane i itekako moguće. Pokazao je to i u utakmici protiv Manchester Uniteda, kada je, baš kao Sterling onomad pokraj njega, Mattéo prozujao kraj dosta starijeg i iskusnijeg kolege, a koji nije imao izbora nego da ga počupa.

Emery mu daje povjerenje jer možda u njemu vidi i utjelovljenje svog Arsenala, koji također kao momčad pada i radi pogreške, ali na njima uči i to na kraju donosi rezultate. Mattéo Guendouzi voli nogomet, a u raskoši svog talenta — za koji još ne znamo koja mu je gornja granica — tjera i sve nas da se, gledajući njegov razvoj, prisjetimo kada smo i mi bili djeca na igralištu i kada smo radi takvih stvari i sami zavoljeli nogomet.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.