Tenis je individualni sport u kojem ste, usprkos tome što možda imate cijeli stručni stožer iza sebe, ipak sami na terenu sa svim problemima koje meč donosi. Davis Cup u taj individualni sport donosi dašak timske dinamike, počevši od načina skupljanja bodova do činjenice da je izbornik na klupi s tenisačima. A gdje god postoji momčadsko natjecanje, tu je trener jedna od presudnih figura u ostvarivanju uspjeha.
Zamislite situaciju u kojoj je nogometni kapetan ili obični igrač ujedno i trener ekipe. Događalo se, Ruud Gulit je kao igrač-trener donio Chelseaju prvi veliki trofej nakon 26 godina, a Romario je u lovu na mitskih 1000 golova zabio 15 komada igrajući sam pod svojom paskom u Vasco da Gami. Bilo je još takvih primjera, osobito u Engleskoj, ali sve su rjeđi i na najvišoj razini gotovo da više i ne postoje. Nevjerojatno je da jedna osoba priprema utakmicu sa stručnim stožerom u uredu, obavi motivirajući govor, obuče kopačke i dres, pa izađe na travnjak odigrati utakmicu. Ili uvede sam sebe iznerviran time što mu momčad ne može zabiti gol. Kad i pokušam zamisliti takav scenarij, vidim samo kako suigrač viče na igrača/kapetana/trenera jer mu nije dodao loptu i pitam se kako je moguće da ta hijerarhija u momčadi uopće može postojati.
U tenisu se to kroz povijest također događalo. Ne često, ali bilo je više primjera, a jedan od njih je kratko bio i Ivan Ljubičić kao player/captain 2006. godine, da bi na izborničku funkciju dao ostavku nakon susreta s Argentinom.
U Kanadi dvostruku dužnost obavlja Frank Dancevic, igrač i kapetan Davis Cup reprezentacije.
Frank je srpskog porijekla i dobro govori srpski jezik, a s već 18 godina je bio najbolje rangirani kanadski tenisač u povijesti na 65. mjestu ATP ljestvice. Kasnije su ga prestigli Miloš Raonić i Denis Shapovalov, ali Franku je ostala reputacija prvog koji je došao toliko visoko, posebno tako mlad.
Nema realne šanse da ga vidimo u akciji
Uoči ogleda s Hrvatskom u Osijeku Dancevic definitivno nije u zahvalnoj ulozi. Naime, zadnjih čak 13 godina izbornik kanadske reprezentacije je bio Martin Laurendeau, bivši igrač (najbolji renking 90. mjesto) koji je podigao rejting ekipnog tenisa u Kanadi i doveo ga u svjetsku skupinu Davis Cupa. Laurendeau se krajem prošle godine oprostio od klupe kako bi se posvetio vođenju karijere Denisa Shapovalova, čiji je trener zadnjih godina.
Prošle je sezone Kanada poražena u prvom kolu svjetske skupine od Velike Britanije, a za ostanak u svjetskoj skupini pobijedila Indijce, istovremeno kad i mi Kolumbijce. Sada, izbor da potpuno naslijedi Laurendeaua pao je na Dancevica, a Frank ima vatreno krštenje u Osijeku u svom debitantskom meču kao igrač/kapetan gdje dolazi u goste bez Raonića.
Hrvatska je u ulozi favorita i od toga ne treba bježati, usprkos tome što će Marin Čilić dobiti poštedu prvog dana susreta. S druge strane Kanađani su predvođeni Shapovalovim koji može igrati odličan tenis, a Vasek Pospisil ili Peter Polansky sigurno ne predstavljaju nepremostivu prepreku za naše igrače. Malo je vjerojatan scenarij u kojem ćemo vidjeti Dancevica u akciji s obzirom na to da je trenutno četvrti igrač po kvaliteti u pojedinačnim mečevima, a za parove se vjerojatno sprema provjerena kombinacija Pospisila i Daniela Nestora – još jednog Kanađanina srpskog porijekla, koji još uvijek u 45-toj godini igra parove i ima čak osam Grand Slam naslova.
Samo tenisko znanje ne mora biti ključni faktor za izborničku ulogu
Kako god bilo, Dancevic je trenutno svojoj reprezentaciji sigurno korisniji na klupi nego na terenu i od njega ne treba očekivati da će se skinuti i jurišati po odlučujući bod, stavljajući sam sebe s klupe u igru. Trenutno je 350. igrač na svijetu, a u prva dva turnira ove sezone je upisao dva poraza u drugim kolima kvalifikacija – prvo na challengeru u australskom Playfordu, a kasnije i na Australian Openu. Pamtit će ga zaljubljenici tenisa kao dobrog servera, agresivnog igrača napadačkog stila koji se dobro snalazi na mreži, ali i kao nekog tko se puno bolje osjećao na tvrdoj podlozi nego na zemlji. Tim više nema realne šanse da ga vidimo u akciji s reketom u ruci.
Noah dignuo Francuze
Međutim, ne koncentrirajući se isključivo na njega, logično je upitati se – koliko je uopće važna uloga Davis Cup kapetana, što je naziv za izbornika momčadi?
Svi znamo koliko je u ekipnim sportovima teže biti trener kluba nego trener reprezentacije. Vrlo je slično i u tenisu. Puno je teže biti cijelu godinu s igračem na Touru, konstantno se davati stopostotno u posao, iz dana u dan proživljavati uspone i padove sa svojim igračem naspram nekoliko okupljanja godišnje. Kapetan momčadi okupi ekipu pet dana prije Davis Cup susreta, svatko dođe u drugačijem stanju s individualnim željama i potrebama i nije na kapetanu da se previše petlja u igračevu igru jer je to posao igračeva trenera.
Kapetan je tu više kao psiholog, onaj koji će se pobrinuti da se svaki igrač osjeća dobro i motivirano, da ‘nabrije’ momčad, probudi timski duh i nacionalni naboj. Na kapetanu je da taktički pripremi meč, odabere igrače koji idu u akciju i da na klupi bude konstruktivan i pozitivan.
Dakle, apsolutno je ta uloga važna, ali samo tenisko znanje ne mora biti ključni faktor, ne koliko psihološka snalažljivost i fleksibilnost.
Najbolji primjer je Yannick Noah, koji je podigao atmosferu u francuskoj reprezentaciji te od individualnih egotripova i primadona napravio timske igrače i postigao to da se igrači vesele nadolazećim Davis Cup susretima. Nema prijevoda, ali oni koji barataju francuskim jezikom pronaći će zanimljive dijelove izvrsnog dokumentarca u kojem se prati kako je Francuska došla do ‘Salatare’.
A sve je počelo u Zadru 2016., kad smo već nakon četvrtog meča poslali doma Francuze, a mi prilično uvjerljivo prošli u finale. Možda je bolje da nema prijevoda točnih riječi kojima Noah igračima objašnjava kako su razmaženi i kako Hrvati bez Saveza i uvjeta već 30 godina rasturaju jer imaju strast i želju. Psuje ih i budi, stvara prvu stepenicu i gradi odnos na kojem će dogodine svi skupa otići do titule. Jer u sportu koji je duboko individualan izbornik i ne može puno više.
Faktor domaće publike
S naše strane, Željko Krajan dokazano može voditi momčad do finala, iako su neke njegove odluke bile pod povećalom javnosti.
Pod istim povećalom posljednjih dana je i svađa na relaciji Pavić-Krajan.
Hrvatska Davis Cup reprezentacija je sigurno jača s Matom Pavićem nego bez njega, ali odnosi između izbornika i igrača su nešto što oni sami moraju riješiti. Hrvatska ne pamti poraz u parovima zadnjih sedam susreta, a nadamo se da će se taj niz nastaviti i ovog vikenda bez obzira na odsustvo našeg trenutno najbolje rangiranog igrača parova.
Osijek se pokazao kao odličan domaćin koji rasprodaje tribine i u kojem navijači naprave pravi sportski ugođaj. Iako je odabir podloge bio znak da se Hrvati kao favoriti ne prilagođavaju sebi već suparnicima, dobro je za znati da Kanađanima neće biti lako igrati pred punim tribinama Gradskog Vrta na podlozi na kojoj se najmanje ugodno osjećaju.
A u tenisu – individualnom sportu u kojem ste stalno u gostima – faktor domaćinske publike i povoljne podloge često ima veću ulogu da se igrač osjeća dobro i motivirano od bilo čega drugoga. Na izborniku je samo da ima psihološku snalažljivost i fleksibilnost koja će mu pružiti mogućnost da iskoristi te faktore i vodi momčad do pobjede.
