Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Košarka je živa

Kako su Nijemci i Španjolci završili svoja prvenstva, usprkos koroni

Zadnja izmjena: 1. srpnja 2020. acb Photo/M. Pozo

U svakodnevnom životu često koristim citat čuvenog slikara Pabla Picassa – tko hoće, nađe način, a tko neće, nađe izgovor. Da ne bude zabune, ne spadam u onu naivnu skupinu idealista koji smatraju da ništa nije nemoguće, ali sam bio čvrsto uvjeren da je igranje ozbiljne košarke u doba pandemije moguće. Nimalo jednostavno, ali itekako moguće.

Još 21. travnja razgovarao sam s tajnikom Hrvatskog košarkaškog saveza Josipom Vrankovićem, koji mi je naširoko objašnjavao zašto se domaće prvenstvo neće nastaviti, dok sam ja jednako široko lupao kontraargumente i praktički ga kumio da se preispita odluka o prekidu. Nije pomoglo, Joke je ostao pri istom stavu kao i ogromna većina njegovih kolega iz Europe — igrati košarku trenutno je nemoguće, osim ako u pitanju nije ogromni novac kao u NBA ligi. Stoga je najpametnije poslužiti se taktikom Britanaca kod Dunkerquea u Drugom svjetskom ratu — potpuno povlačenje te iščekivanje boljih okolnosti.

Međutim, dva mjeseca kasnije neki su uspjeli dokazati da je natjecanje ipak moguće — jasno, uz mnogo truda, opreza i dobre volje. U nedjelju je berlinska ALBA osvojila Bundesligu nakon posta dugog 12 godina, dok je sinoć u triler završnici Baskonia svladala Barcelonu i nakon 10 godina ponovo postala španjolski prvak.

Kako su to izveli Nijemci i Španjolci?

Bilo je stotinu razloga da se od svega odustane, da se ne forsira, ali jedan razlog ‘za’ nadvladao je sve one ‘protiv’ — poslana je poruka da je košarka živa

Njemačka je dugo vremena bila u fokusu interesa dok su nogometni bundesligaši lobirali političkom vrhu da se sezona nastavi. Na koncu je tim stručnjaka predvođen liječnikom njemačke reprezentacije Timom Meyerom uspio uvjeriti nadležne da im omoguće nastavak natjecanja. Njihovi košarkaški kolege nisu ostali pasivni ni odmahivali rukom uz uzdah: “Ah, pa to je ipak nogomet”. Naprotiv, još početkom svibnja iznijeli su plan za nastavak sezone koji se mnogima činio utopijskim te, budući da se treba igrati u zatvorenom, nije imao velike izglede za odobrenje. Međutim, 19. svibnja bavarske vlasti ipak su izdale dozvolu da 10 klubova odigra završnicu BBL-a u Bayernovu Audi Domu.

Bayern je kao najmoćniji klub imao presudnu ulogu u provedbi ideje u djelo, a Bavarci su imali i dodatnu motivaciju. Nije da je dvostrukim braniteljima naslova još jedna titula predstavljala imperativ, nego su nastalu situaciju željeli iskoristiti za dodatnu popularizaciju košarke u Njemačkoj.

Mala cijena za platiti

“U sljedećim tjednima igrat će se samo nogomet i košarka”, izjavio je Bayernov predsjednik Herbert Heiner. “Ovo je velika prilika da pokažemo koliko je sjajan ovaj sport”, dodao je, aludiravši na podređeni status košarke u toj zemlji u odnosu na rukomet i hokej na ledu.

Pedantni Nijemci sve su propisali i organizirali. Svi igrači i osoblje trebali su imati dva negativna testa na koronavirus prije dolaska u hotel Leonardo Royal. Ondje su se nalazili u svojevrsnom ‘balonu’ — koji, doduše, nije nepropustan, ali je rizik od zaraze sveden na minimum. Treninge i utakmice odrađivali su u Bayernovu kompleksu, gdje je 10 momčadi kroz četiri tjedna odigralo ukupno 35 utakmica. Sve je prošlo bez incidenata, osim onih rezultatskih — Bayern je posve razočarao te ga je, nakon dva poraza u skupini (Ulm i Oldenburg), u četvrtfinalu eliminirao Ludwigsburg, koji je poslije u finalu nadigrala ALBA.

Znatno veću pažnju javnosti privukla je završnica španjolske Endese.

Riječ je, naravno, o mnogo atraktivnijem natjecanju, ali i zato što je Španjolska s gotovo 300.000 zaraženih i 30.000 preminulih među najteže pogođenim zemljama na svijetu, a među zaraženima su ranije bili i košarkaši Real Madrida. A tu je bilo i pitanje discipline, po kojoj Španjolci, za razliku od Nijemaca, nisu baš poznati.

Endesa je praktički kopirala njemački model uz neke modifikacije. Turnirska završnica odigrana je u Valenciji s dva kluba više nego u Munchenu, ali je trajala dvostruko kraće. Dok su Nijemci eliminacijsku fazu igrali u serijama od po dvije utakmice (koš razlika) počevši od četvrtfinala, Španjolci su nakon grupne faze odmah prešli na polufinale te se igrao samo jedan meč. U tako skraćenom sustavu loše se snašao Real Madrid, također dvostruki branitelj naslova, koji je zbog poraza od San Pablo Burgosa i Andorre zapeo već u grupi. No, ipak se dogodilo euroligaško finale u kojem je Baskonia zauzdala nikad skuplju Barcelonu na 67 poena i trijumfirala košem Luce Vildoze nakon fenomenalne akcije tri sekunde prije kraja.

Ovako organizirane završnice pokazale su, doduše, i niz problema — počevši od turobnosti atmosfere, odnosno igre pred praznim tribinama, preko odviše povećane mogućnosti iznenađenja, pa do bitno slabije uigranih momčadi. No, sve to je mala cijena za platiti i najvažnije je da su obje turnirske završnice uspješno privedene kraju jer će one sada postati povijesni presedan za buduće izvanredne situacije, bilo da iskrsnu već sljedeće sezone ili za 200 godina. Više nitko neće moći tvrditi da je nemoguće, Nijemci i Španjolci pokazali su kako se to radi. Bilo je stotinu razloga da se od svega odustane, da se ne forsira, ali jedan razlog ‘za’ nadvladao je sve one ‘protiv’ — poslana je poruka da je košarka živa.

Košarka je pretrpjela strašne udarce u ovoj krizi, a najviše je zabrinjavalo to što se počela činiti sasvim trivijalnom. Takvom su dojmu pridonijeli i njeni rukovoditelji, koji su redom odustajali od organizacije natjecanja. Lagano smo već počeli zaboravljati emocije koje budi i stoga je bilo zaista fantastično vidjeti Baskonijina heroja Vildozu u intervjuu nakon finala, kada je suznih očiju prekinuo sastavljati nešto suvisliju rečenicu i naprosto dreknuo u kameru: “Prvaci smo, puta de madre!”.

Konačno, košarka se vratila sa stilom.

Ne propusti top članke