Za 5:5 Lorenzi lijepo rješava na mreži, a potom asom dolazi do lopte za gem, set, meč i turnir. Nakon 14 pobjeda i dvije titule u Quitu, došlo je tako vrijeme da Estrella preda krunu. Po tko zna koji put u ovom meču i karijeri našao se u ulozi autsajdera. Točno tamo gdje je i želio.

Od samog početka karijere u toj se ulozi osjećao sasvim ugodno. Prvi turnir kao klinac odigrao je prije 27 godina u Santo Domingu. Devetogodišnji Estrella u finalu je čekao prvog nositelja, koji je usto bio i godinu dana stariji. Dobio je prvi set sa 6:3, pa se u ulozi favorita malo pogubio i izgubio drugi istim rezultatom. Kada su se stvari vratile na početak, mali Victor ponovno je bio u dobro poznatoj ulozi koja će ga pratiti tijekom cijele karijere i na kraju slavio sa 6:3, 3:6, 6:3.

Nitko ne pobjeđuje Victora Estrellu Burgosa u Ekvadoru. Nikada niti jedan igrač u povijesti Toura nije osvojio tri titule na jednom turniru i nijednu bilo gdje drugdje

Kako bi se cijela njegova karijera razvijala da je njegov teniski razvoj išao normalnim putem, bi li možda osvajao i jače turnire ili možda nikad ne bi uzeo niti Quito, ostat će nepoznanica. Kada mu je bilo osam godina, njegov je otac zamolio lokalnog teniskog trenera da bilo kako zaokupi njegovog nemirnog sina. I tako je mali Victor postao skupljač loptica. Svakog dana tri sata poslije, a nekada i prije škole, motao se po terenu. S vremenom je i sam počeo napucavati lopticu reketom, potpuno samouk. Bio je ljevak, no tenis je počeo igrati desnom rukom, kako je vidio od ljudi kojima je skupljao loptice.

„Nije bilo nikog da mi pokaže“, kaže. „Vidio sam da ljudi igraju desnom rukom, uzeo sam reket i krenuo“, rekao je, piše ATP. Što je velika šteta, jer su ljevaci puno neugodniji u tenisu i teže se na njih naviknuti.

Spasio meč lopte protiv Karlovića

Pomalo su Victora počeli primjećivati, a on je vjerovao da se može boriti s najboljima. Postao je prvi junior Dominikanske Republike. Za iskorak na profesionalnu scenu, međutim, nije imao novca. Tenis je skup sport i rijetki si mogu priuštiti brojna putovanja po turnirima. Igrao je tako uglavnom lokalne turnire i mečeve Davis Cupa.

Trenirao je u klubu i sanjao da će postići ono što nije uspjelo nikome iz njegove zemlje – uči među 100 najboljih tenisača na svijetu. S 26 godina konačne je prelomio, skupio lovu, preselio se iz Santiaga u Miami kako bi mogao normalno trenirati i krenuo ganjati svoj san, top 100.

Kada je 2014. osvojio challenger u Salinasu u Ekvadoru, san mu se i ostvario. Postao je 97. igrač svijeta. Iste godine postaje i najstariji igrač ikad koji je debitirao u glavnom ždrijebu US Opena i prvi igrač iz svoje zemlje koji je igrao na nekom Grand Slamu.

I nakon karijere, najavio je, planira ostati u tenisu. Osnovat će fondaciju kako bi promovirao tenis diljem svoje domovine. Iz Miamija se vratio u Santiago, a prema lokalnoj je Vladi već krenuo s inicijativom gradnje javnih teniskih igrališta u Santiagu, u kojem živi nešto više od pola milijuna ljudi. Kada je on bio klinac, bilo je svega devet javnih terena u gradu; lani, tvrdi, nije ih više uopće bilo. Ako želite igrati tenis u Santiagu, morate biti član jednog od tri privatna kluba. Ako niste, ne možete igrati.

„Zbog toga svi igraju bejzbol, košarku ili neki drugi sport, a ne tenis“, priča Estrella. Živi u domu u kojem je odrastao i ne želi da neki novi talentirani klinci poput njega, uvijek budu autsajderi, baš kao što je bio on. „Znam ih toliko koji igraju dobro, ali nemaju ničiju pomoć da krenu na turnire“, kaže. „Sa svojim iskustvima, idejama i svime, moram pomoći“, rekao je 2016. ATP-u.

U 34. godini postao je najstariji igrač koji je osvojio svoj prvi turnir, bilo je to prvo izdanje ATP Quita 250. Lani mu je taj rekord skinuo upravo Lorenzi, osvojivši Kitzbühel kao mjesec dana stariji. Nakon te 2015. Estrella se u Quito vratio i lani te obranio naslov; ove je godine u drugom kolu naletio na prvog nositelja, jednog od rijetkih starijih igrača od njega, 37-godišnjeg Hrvata Ivu Karlovića. Prvi je set Estrella izgubio u tie breaku, pa drugi uzeo isto tako. U trećem setu je ponovno svatko suvereno držao svoj servis, a onda u tie brakeu Karlović dolazi do 6:4 i dvije meč lopte. Propušta prvu na Estrellin servis, a onda i sam staje na crtu da odservira i završi ovaj meč i nevjerojatan put svog suparnika u Ekvadoru.

Estrella je, međutim, mislio drugačije. Poručuje Karloviću kako neće proći, uzima taj poen pa putem do pobjede spašava još jednu meč loptu.

Recept za uspjeh

Do finala je nekako došao, a ondje od Lorenzija gubi prvi set i svoj servis odmah na početku drugog. Kod 0:2 na Estrellin servis, Lorenzi ima 30:40 i break loptu kojom zapravo rješava meč i turnir. No, Estrella je opet mislio drugačije, uzima sljedeća tri poena i taj gem, pa vraća break servis za 4:4 i ponovno za 7:5.

U trećem setu po tko zna koji put u Ekvadoru došlo je vrijeme da suparniku prizna da je bolji. Imao je, doduše, 4:2 i servis, ali nije se baš najbolje snašao u ulozi favorita pa je sve to odmah ispustio i suparnik je odjednom imao loptu za gem, set, meč i turnir. Prošlih 14 mečeva, od kojih je u osam bio autsajder, Estrella je nekako izvukao. No, činilo se kako sada prostora više nema. To je to, cijela se priča o spašene tri meč lopte protiv Karlovića, preokretima i iznenađenjima svela na jednu loptu.

Netipično za svakog zemljaša na svijetu, ulazi dva koraka u teren, poteže forhend i suparnika sili na grešku. 6:6 i Estrella je još uvijek živ.

Mijenjaju strane, a zatim je 173 centimetra visoki Estrella opalio as niz liniju za 7:6 i prvu loptu za meč i turnir. Druga mu nije trebala. Lorenzi bez veze griješi, Estrella mu stišće ruku na mreži, skače izvan sebe od sreće, reketom crta srce na zemlji Ekvadora i prima pokal u obliku nekog totema. Savršenih 15 pobjeda u Quitu i tri od tri osvojenih turnira; nitko ne pobjeđuje Victora Estrellu Burgosa u Ekvadoru. Nikada niti jedan igrač u povijesti Toura nije osvojio najmanje tri titule na jednom turniru i nijednu bilo gdje drugdje.

“Recept za svoj uspjeh ovdje otkrit ću kada odem u mirovinu”, rekao je uz smijeh nakon pobjede. “No, sigurno je kako ću se vratiti sljedeće godine. Igrat ću u Quitu svake godine dok ne odem u mirovinu”. Predaha nema; sutra ili – ako mu se organizatori smiluju i daju dan odmora više – preksutra u Buenos Airesu čeka ga Thiago Monteiro. Ne treba posebno naglašavati kako je Brazilac favorit.

„Možemo nešto promijeniti“, rekao je lani. „To je moj san, osnovati fondaciju“. Koliko su zaista izgledi da će u budućnosti neki klinac izrastao na terenima Dominikanske Republike, potpomognut fondacijom od ovog ponedjeljka 93. igrača svijeta, klinac kojem će netko objasniti da je sasvim OK držati reket u lijevoj ruci, pokvariti planove velikim dečkima? Realno, prilično mali.

Točno onakvi kakve ih želi Victor Estrella Burgos, nepobjedivi autsajder, triput krunjeni i nikad svrgnuti kralj Ekvadora.