Pomalo je zastrašujuća spoznaja da još nismo niti vidjeli njegovu najbolju verziju. Verstappen je sad već iskusan vozač koji iza sebe ima 161 utrku i dvije titule, ali je svejedno dovoljno mlad da se od njega očekuje da i dalje napreduje. Na primjer, analitički modeli sugeriraju da vozači prestaju vidno napredovati nakon otprilike četiri pune sezone, ali historijski podaci isto tako kažu da vještine razvijaju sve do svoje 26. godine. Kada Verstappen dogodine navrši 26, imat će devet sezona iskustva.

Verstappen je u Formuli 1 debitirao kao 17-godišnjak, u dobi u kojoj je, recimo, Jim Clark još uvijek radio na obiteljskoj farmi i bio dvije godine udaljen od amaterskog utrkivanja, kamoli profesionalnog. Nakon samo jedne pune sezone u Torro Rossu (današnji AlphaTauri), zamijenio je Daniila Kvjata u Red Bullu i pobijedio na svom debiju za momčad. Za razliku od velike većine svojih vršnjaka, svoje godine mladosti, učenja i sazrijevanja proveo je pred TV kamerama, u konkurenciji najboljih i najiskusnijih vozača na svijetu, pred nemilosrdnim okom milijunske TV publike, popratnog medijskog cirkusa amplificiranog močvarom društvenih mreža.

Teško je oteti se dojmu da Maxa jednostavno nije briga. Da će napraviti po svome u svakoj situaciji. Poštovali to ili ne, on se neće promijeniti

Ali mladost i učenje podrazumijevaju pogreške. Pogreške koje su se javno analizirale. Verstappen je u svojim godinama odrastanja — od debija 2015. pa sve tamo do druge polovice 2018., otprilike — testirao granice svojim agresivnim vožnjama i upitnim obrambenim potezima. Bili su njegovi dani groma, kada je igrao ulogu disruptora, klinca zbog kojeg su se pokrenule debate o pravilima fer vožnje. Bilo je sudara, mijenjanja obrambene linije u zoni kočenja, kazni, oduzimanja bodova i kontroverzi.

Iako su s vremenom razvili prijateljski odnos koji i dalje njeguju, Verstappen i Daniel Ricciardo doživjeli su dva sudara kao momčadski kolege, u Mađarskoj 2017. i Azerbajdžanu 2018. U oba slučaja krivnju je morao priznati Verstappen. Vrhunac cijele priče vjerojatno se dogodio u Brazilu 2018., kada je Esteban Ocon, koji je tada zaostajao za cijeli krug, pokušao preteći vodećeg Verstappena i izvrtio ga, koštajući ga pobjede. Max je nakon utrke pronašao Ocona u garaži i na njega fizički nasrnuo. Ricciardo je kasnije u šali rekao da ne razumije histeričnu reakciju medija; uostalom, Ocon bi trebao biti sretan što je prošao lišo nakon što je Verstappenu uništio šansu za pobjedom. Shvatili ste poantu: Max je bio ekscentrični klinac sa singularnim talentom.

Prvak za postmoderno doba

Ali taj talent je sa sobom nosio i priličnu količinu ‘prtljage’. Zato je svojedobno zaradio epitet “idiota”, neotesanog balavca koji se ne zna ponašati ni na stazi ni izvan nje. Takvoj je stigmi teško pobjeći jednom kada vam je mediji nalijepe sa svojom produženom rukom na društvenim mrežama. Verstappen je u međuvremenu odrastao, ali zadržao vatrenu crtu beskompromisnosti. Čak i sad kad mu na stazi nitko ne može konkurirati, ne čini se da ga je glamurozni svijet Formule 1 u potpunosti prihvatio za svog legitimnog vladara.

Cijela priča neodoljivo podsjeća na onu mladog Nijemca koji je početkom 1990-ih debitirao za Jordan i preokrenuo sport naopačke. Prije nego što je postao neprikosnoveni gospodar sporta (a čak i tada), Michael Schumacher bio je autsajder poput Verstappena. Zbog njega se raspravljalo o vozačkom fair playu na stazi, o tome što je dopušteno, a što nije. I Schumacher i Verstappen bili su autsajderi koji ne igraju po pravilima, klinci koji su nepozvani upali na tulum odraslih i na razglas pustili punk rock. I jedan i drugi su zbog toga često imali medije za vratom; pogotovo britanske u godinama kada se Schumacher borio (i pobjeđivao) s Damonom Hillom, a Verstappen s Hamiltonom.

Verstappenov otvoreni sukob sa Sky Sportsom samo je logičan ishod te logike. Nakon što je jedan novinar tijekom Velike nagrade Sjedinjenih Država u Austinu komentirao kako je Hamilton prošle sezone pokraden i dodao kako je Britanac zapravo osmostruki svjetski prvak, Verstappen i Red Bull odlučili su bojkotirati Sky, kao što je svojedobno Schumi bojkotirao određene britanske medije.

“Ove su godine takve situacije konstantne”, rekao je Verstappen objašnjavajući svoju odluku. “Određeni novinar ne pokazuje poštovanje. U jednom trenu sam odlučio da to više ne prihvaćam i da je bilo dosta.”

Transformacija u filmskog antagonista sada je, čini se, gotova. Društvene mreže bruje o tome je li Verstappen “licemjer” ili “faca”, članci se pišu sami od sebe. Rekorda 14. pobjeda u sezoni, do koje je tako dominantno došao u Meksiku već je gotovo zaboravljena. Uostalom, kao što je u spornom prilogu Sky Sportsa implicirano, Max ionako pobjeđuje zahvaljujući geniju Adriana Neweyja koji mu je osigurao najbrži bolid.

Takve su brige dvostrukog svjetskog prvaka i čovjeka koji želi biti kraljem. Kao što su naučili Schumacher, Vettel i Fernando Alonso prije njega (u određenom mjeri i Hamilton), Formulom 1 se vlada i diplomacijom i vožnjom. Ali teško je oteti se dojmu da Maxa jednostavno nije briga. Da će napraviti po svome u svakoj situaciji — u bolidu, na medijskoj konferenciji ili na vozačkom brifingu. Poštovali to ili ne, on se neće promijeniti, uvijek će biti neprilagođen. Nikad neće pripadati glamuroznom svijetu Formule 1. It is what it is, rekli bi Britanci.

Okolnosti su se, dakako, fundamentalno promijenile od Schumachera do danas. Govorim o tendencijama vremena — tradicionalni mediji gube primat, razgovori koji su se nekada vodili u birtijama sada se vode na Twitteru ili Redditu, svatko je uvjeren da zna najbolje. Toga je oduvijek bilo, ali je u suvremenom medijskom polju sve teže izolirati signal od buke.

Možda je baš zato Max Verstappen idealni svjetski prvak za Formulu 1 u postmodernom dobu: jedini klinac s iskustvom veterana, neotesana baraba, panker koji se najbolje osjeća okružen upravo bukom.