Krama: Spreman za elitu

Andrej Kramarić odavno je prerastao Hoffenheim

Zadnja izmjena: 10. prosinca 2018. Ulrich Hufnagel

Negdje u lipnju 2009. na Dinamovim pripremama na Rogli pojavila se i sramežljiva figura najubojitijeg napadača u povijesti kluba. Andrej Kramarić je baš na tim pripremama u Sloveniji navršio 18; no, s obzirom na to da je već dotad zabio preko 450 golova u Dinamovu dresu za mlađe klupske selekcije, nije bio pod dojmom konkurencije. Zadužio je opremu, samouvjeren i s aurom izvanserijskog talenta bez imalo srama odlučio je dokazati da pripada na čelo prve momčadi.

Svi klubovi imaju taj jedan mitski broj, neku simboliku koja je razvila posebnu težinu i koja je toj majici daje nešto drugačije. Za Dinamo je to devetka, a Kramarić je imao sve što je bilo potrebno da postane novi Plavi devet. Domaći dečko iz Šubićeve s urođenim osjećajem za gol, talent s 450 razloga iza sebe koji su mu davali legitimitet da obuče tu majicu s kojom u očima navijača dolazi nešto posebno.

U prvoj sezoni, nakon te Rogle, zabio je sedam komada u HNL-u, ali to nije bilo dovoljno da se probije u prvi plan. U redu koji je čekao minute ispred njega je bio čitav niz imena, iako je od svih Dinamovih napadača više golova zabio samo Mario Mandžukić, igrač koji će te sezone napustiti Maksimir. Međutim, klub je imao drugačije planove. Kramarić je otišao na kaljenje u Lokomotivu, gdje je zabio 15 komada za koje je računao da će mu prokrčiti put do plave devetke, tim više što je najbolji Dinamov centarfor u toj sezoni imao svega devet golova. Pa ipak, nije išlo ni drugi put, iako je opet dokazao da je bolji od konkurencije. Opet je bilo onih koji su bili bliže oltaru maksimirskog Svemogućeg i tu nije bilo mjesta za Kramarića.

Put afirmacije nesuđene plave devetke išao je preko Rijeke. Odnos otjeranog talenta i trenera Matjaža Keka koji je dobro znao njegove kvalitete najbolje se vidio u nevjerojatno dominantnoj polusezoni u kojoj je Kramarić zabio 21 gol u 18 prvenstvenih utakmica, valjda kako bi bolje od ikakvog suda dokazao kako su neke stvari zapravo funkcionirale.

Međutim, kad ogulimo sve te prožvakane slojeve preko kojih se prilično jasno mogu promatrati složeni odnosi u hrvatskom nogometu, ispod njih se krije samo igrač. I to fantastičan igrač koji na travnjak donosi više dimenzija.

Pokriće za improvizaciju

Od 10. listopada ove godine do danas, Kramarić je odigrao 10 utakmica u Bundesligi, Ligi prvaka i Ligi nacija. U tih 10, od Augsburga do Wolfsburga, zabio je 10 golova.

Jednostavno, on je napadač. I to prvenstveno golgeter. Ima taj urođeni osjećaj za gol, unutrašnji sonar koji ga vodi isključivo prema protivničkim vratima. I nema boljeg primjera za to od gola Englezima u Ligi nacija, kada je primio loptu i valjao cijelu obranu dok nije pronašao put do mreže. Mogao je — zapravo, morao je — odmah u početku te akcije samo produžiti loptu lijevo gdje mu je dolazio suigrač u boljoj situaciji, ali Kramarić je osjetio priliku. U kaznenom prostoru on vidi samo vrata, sve drugo se zamrači, zamuti se vidno polje i u fokusu ostane samo suparnički gol.

Neizbježna nuspojava tog poremećaja vida je činjenica da će za svaki gol poput onoga na Wembleyju Kramarić imati najmanje jednu situaciju kao što je imao protiv Španjolske u Maksimiru, kad je upropastio stvar time što je išao sam završiti akciju. Tu je morao dodati, ali isto tako je morao dodati i protiv Engleske. Nema velike razlike u tim akcijama — osim što je u jednoj situaciji zabio, pa je dokazao da može sebi priuštiti improvizaciju jer za nju ima pokriće, a u drugoj nije, pa je sve naživcirao.

Puno toga se zasniva na slobodi. U Hoffenheimu Nagelsmann daje Kramariću mogućnost da prati svoj osjećaj za igru

Međutim, korijen takvih reakcija nije sebičnost, barem ne ona klasična egoistična. To je naprosto instinkt golgetera, unutrašnja potreba za zabijanjem koju Kramarić ne može utišati. On je takav, od svakog od onih 450 golova u Dinamovim mlađim selekcijama do ovih 10 komada u 10 utakmica. I da je Kramarić samo to, bilo bi sasvim dovoljno. Da u svojoj igri nema ništa drugo osim tog golgeterskog instinkta, svejedno bi bio jako dobar.

Međutim, Kramarić nije samo golgeter, on je kompletan nogometaš koji igri donosi više dimenzija.

Faktor nepredvidljivosti

Najveći dio Hoffenheimova taktičkog plana ovisi upravo o Kramariću. Bez njega ideja fluidnog nogometa na koju se oslanja trener Julian Nagelsmann ne bi bila moguća. Barem ne u ovom obliku, jer u Kramariću ima čovjeka kojeg može gurnuti u vrh napada, na lijevo krilo, na poziciju drugog napadača ili u ulogu ofenzivnog veznog igrača. Igrao 4-3-1-2, 3-5-2 ili 4-2-3-1, Nagelsmann zna da se može osloniti na Kramarića kao nositelja kreacije jer u svojoj igri spaja inteligentno kretanje i briljantnu tehniku. S njegovim kretanjem među linijama Hoffenheim dobiva ključnu dimenziju više u zadnjoj trećini, opciju na kojoj se može graditi čitav plan igre.

Puno toga se zasniva na slobodi.

U Hoffenheimu Nagelsmann daje Kramariću mogućnost da prati svoj osjećaj za igru, da svojim kretanjima među linijama slobodno manipulira prostorom i spaja veze sa suigračima. Sistem igre u Hoffenheimu je jasan, puno stvari se zasniva na preciznim pravilima pozicijske igre koja traže pravodobno okupiranje određenih zona. Međutim, Kramarić istovremeno i poštuje i krši ta pravila. Nakon što odradi obvezni dio u kojem daje stabilnost momčadi u strukturi posjeda i iznošenja lopte, Kramarić se pojavljuje u igri kao faktor nepredvidljivosti, opcija koja svojom genijalnošću otvara mogućnost za neočekivane ishode akcija.

Ta njegova sposobnost da na teren donese više dimenzija je temelj na koji se oslanja Hoffenheim. Prošle sezone Kramarić je imao sedam asistencija u Bundesligi, sezonu prije toga osam. Prošle sezone je imao 13 golova u Bundesligi, sezonu prije toga 15. Istovremeno i zabija i asistira, a ono najbolje u njegovoj igri — elegancija, lakoća igre i razumijevanje prostora — niti se ne može izraziti statistikom. Da bi se dobio dojam koliko je zapravo dobar, njega se mora gledati.

Zbog toga je danas Kramarić daleko najvrjedniji igrač Hoffenheimove svlačionice, i po onome što pokazuje na terenu i po onome što kaže Transfermarkt. Kao i Nagelsmann, koji na kraju sezone prelazi u RB Leipzig, jasno je kako je Kramarić već odavno prerastao Hoffenheim i kako je spreman za skok u elitu.

Ovih 10 golova u 10 utakmica je impresivno, tim više što nikoga nije nakantao nego je donosio gol po gol i lomio utakmice. Ali to nije njegova puna vrijednost. Kramarić je puno više od običnog golgetera, on je naprosto fantastičan igrač koji na travnjak donosi više dimenzija.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.