Kad je prošlog tjedna iz vjerodostojnog izvora u internetski optjecaj puštena informacija prema kojoj New Orleans Pelicans “otvoreno” razmatraju mogućnost da Jruea Holidaya pošalju onoj od brojnih zainteresiranih franšiza koja će zauzvrat biti spremna ponuditi najviše, učinak iznenađenja koji se u takvom medijskom formatu podrazumijeva jedva da je bilo moguće prepoznati i u tragovima.
Dimenziju ‘novosti’ moglo se eventualno napipati na razini (nešto preciznijeg) opisa ili u tajmingu curenja ovakve informacije koja bi očito trebala imati funkciju ili podsjetnika ili podizanja cijene — Holiday je zapravo u izlogu već neko vrijeme, skoro godinu dana, samo što dosad možda baš i nije bio izložen na najvidljivijem mjestu. A činjenica da će on biti vjerojatno najzvučnije ime free agencyja za koje sada znamo da počinje 20. studenog, dva dana nakon drafta, govori dosta toga i o ligi i o Pelicansima i o Holidayu.
U posljednjoj godini ugovora, s krive strane svoje tridesete i bogatim setom vještina kojima raspolaže, iz organizacijske perspektive logično je da se pretresu sve opcije oko pronalaska novog doma Holidayu, posebno u situaciji u kojoj je tom posljednjom godinom ugovora vezan za franšizu poput Pelicansa, čiju se jezgru još uvijek jedva može opisati onom klišeiziranom botaničarskom metaforom o cvijetu mladosti.
Naime, Zion Williams u srpnju je navršio 20, dok su Brandon Ingram i Lonzo Ball nedavno proslavili svoje 23. rođendane. Također, ispunjeni su i objektivni uvjeti za Holidayevo pakiranje kofera. Količina talenta u nadolazećem free agencyju bit će oskudna, broj elitnih igrača koji bi mogli postati predmetom razmjene praktično je nepostojeći, ali je zato broj franšiza kojima bi Holiday savršeno sjeo — recimo, u funkciji treće opcije, kao posljednji komadić u šampionskoj slagalici — ogroman.
Kao najrealnije opcije čine se Brooklyn, Dallas, Indiana, Miami i Denver
U cijeloj priči postoji samo jedan problem, iako je riječ o ograničenju koje se vjerojatno niti u jednoj drugoj situaciji u NBA ligi ne bi okarakteriziralo kao takvo. Riječ je, naime, o samom Holidayu.
Jer, dojam je takav da se Holidayu iz New Orleansa baš i ne ide. On sam formalno trade još uvijek nije zatražio, dok odluka Pelicansa da kao glavnog trenera zaposle Stana Van Gundyja, trenera baš po Holidayevoj mjeri, odluku sigurno nije učinila ništa lakšom.
Na liniji franšize
“Imam osjećaj da je ono što radimo ovdje obećavajuće”, govorio je Holiday još u veljači. “Svih ovih godina imao sam puno različitih suigrača i nikad nisam bio siguran što se iz godine u godinu događa s rosterom. Očito, s novim menadžmentom i s novim igračima koji dolaze, može se reći da smo prilično neiskusni. Ali smo jako, jako gladni. Od ovog čime raspolažemo možemo zajedno napraviti puno toga.”
Holidaya su 17. pickom na draftu 2009. izabrali Philadelphia 76ers i s njima je proveo četiri sezone prije nego što je u ljeto 2013. poslan u New Orleans u zamjenu za Nerlensa Noela i pick prve runde drafta. U međuvremenu je Holiday u New Orleansu stekao poseban status i među navijačkom bazom i u samom gradu; kada je 2017. postao slobodan igrač, s Pelicansima je potpisao petogodišnji ugovor vrijedan 126 milijuna dolara, što je bio jedan od rijetkih recentnijih primjera toga da je jedna small-market franšiza poput Pelicansa na tržnici uspjela uhvatiti slobodnog igrača Holidayeva kalibra.
Kao jedan od glavnih razloga takve odluke Holiday je istaknuo podršku koju je u New Orleansu sa svih strana dobivao kada je njegovoj supruzi Lauren Cheney, bivšoj američkoj nogometnoj reprezentativki, iste godine za vrijeme trudnoće dijagnosticiran tumor na mozgu. U tom je trenutku Holidayev potpis na novi ugovor tumačen kao ključni potez u nastojanju da se franšizu predvođenu Anthonyjem Davisom i DeMarcusom Cousinsom učini kompetitivnom u ionako hiperkompetitivnoj Zapadnoj konferenciji.
I dok su Holiday i Cheney nekako uspjeli isplivati iz najteže faze u svojim životima, za Pelicanse se nešto slično baš i nije moglo reći.
U siječnju 2018. Cousinsu je (prvi put) pukla Ahilova tetiva i Pelicanse je čekalo još jedno potonuće u mediokritetstvo. Ipak, te su godine uspjeli završiti u doigravanju i u prvoj su rundi pomeli Portland TrailBlazerse — što je bila vjerojatno najbolja serija koju je Holiday odigrao u svojoj karijeri — da bi zatim u drugoj rundi ispali od Golden State Warriorsa, iako su im uspjeli uzeti jednu utakmicu, a to s obzirom na tadašnje odnose snaga baš i nije bila mala stvar. Pola godine kasnije Davis je pak zatražio trade koji je zatim napokon i finaliziran u lipnju 2019. i Holiday je u New Orleansu ostao više-manje sam s hrpom klinaca i hrpom pickova. Svejedno, tijekom svih ovih turbulencija Holiday nije podizao glas. Istovremeno je uspio i ispoštovati Davisovu odluku i ostati na liniji franšize.
Podcijenjen ili precijenjen?
Doista, Holidayeva reputacija u ligi posve je specifična, kao da se čovjek nikad nije do kraja navikao na dinamiku kojom se u posljednje vrijeme odvija NBA život. Kao da je, ukratko, za sve to bio i ostao predobar na nivou karaktera. Od dana kada je stigao u ligu Holiday nikome nije radio probleme i uvijek je interese momčadi i franšize stavljao na prvo mjesto, unatoč tome što je tijekom velike većine tog istog perioda uredno pripadao prvom bekovskom razredu lige.
Osim treniranja i pobjeđivanja nije ga zanimalo puno toga i razina koju je u posvećenosti vlastitom poslu pokazivao teško da je mogla biti viša. Nije stoga čudno da je Holiday, na primjer, jedan od omiljenih igrača valjda svakog NBA blogera, kao i da poseban status uživa među svojim kolegama.
Holiday je među ostalim igračima uvijek bio na cijeni, njegove reference u tom smislu nikada nisu bile niti najmanje sporne, iako je individualna razina produkcija sama po sebi teško bila dovoljna da bi opravdala razgovore takvog tipa — jedan All-Star izbor 2013., jedan izbor u najbolju obrambenu petorku lige 2018. i samo jedna sezona (2018./2019.) u kojoj je u prosjeku ubacivao više od 20 poena po utakmici. Ali tu je i nagrada za najboljeg suigrača u tekućoj godini, kao i često spominjanje na raznim stranama u kontekstu najpodcjenjenijih igrača lige.
Naravno, Holideyeva podcijenjenost bi se iz nekih drugih kutova — recimo, iz perspektive Calvina Bootha, general managera Denver Nuggetsa — mogla protumačiti i kao precijenjenost, što je teza koja će biti testirana za desetak dana, kada bude počela zvonjava telefona u uredima dvorane koja u jednoj ovakvoj situaciji nosi baš prikladno ime: Smoothie King Center.
Ako nekakav interni dogovor o odlasku između Holidaya i Pelicansa bude postignut, kao najrealnije opcije čine se Brooklyn Nets, Dallas Mavericks, Indiana Pacers, Miami Heat i Denver (otprilike tim redom). Svojim iskustvom, raznovrsnošću i fleksibilnošću, kao i relativnom čvrstinom s obzirom na građu i mogućnošću preuzimanja koje donosi na obrambenom dijelu parketa, Holidayevim bi dolaskom svakoj od ovih franšiza ambicije osjetno narasle. Pitanje je samo, naravno, koja se od njih spremna odreći najviše toga zauzvrat. Situacija je komplicirana, a donošenje odluka bit će teško za sve one koji u taj proces budu bili uključeni.
Naravno, i za samog Holidaya. U svakom slučaju, bilo bi zgodno da kao uzoran lik uzornu karijeru kraju privede s prstenom — bilo to kroz koju godinu u New Orleansu ili možda i nešto ranije negdje drugdje.
