Trebao je to biti debi po mjeri.
Rijeka je protiv Kolosa iz ukrajinske Kovalivke otišla u produžetak; nakon što je João Escoval konačno načeo mrežu domaćih, stigao je i trenutak za konačni udarac. Kiša koja je padala nad Rujevicom pretvorila se u povodanj, a i sama utakmica se, pogotovo nakon tog gola, dodatno razvodnjela. Odjednom, Kolosovu vrataru lopta bježi iz ruke u vlastitom petercu, pada na noge Sandru Kulenoviću koji kao da je instinktivno i očekivao da se takvo što može dogoditi, te je lagano podvaljuje ispod nesretnika. Kulenović ispraća loptu fokusom golfera čija loptica se kotrlja u rupu, ali, avaj: biblijski potop zaustavlja je ravno na crti i Kule umjesto strijelca postaje tek asistent za Franka Andrijaševića, koji je zakucava u mrežu. Srećom, barem nije počeo slaviti, kao onaj nesretnik iz davnog viralnog videa.
Za svakog je napadača neosporno sjajna stvar zabiti na debiju, ali za Kulenovića je taj trenutak bio neobično bitan, jer je trebao označiti kraj njegova golgeterskog posta zbog kojeg je vrlo vjerojatno krajem rujna iz Dinama i poslan na posudbu u Rijeku.
Njegov se povratak u Dinamo lani slavio kao povratak sina razmetnog, koji je još tamo 2016., kao ponajbolji strijelac kluba u kadetskoj konkurenciji, preko noći stvorio u varšavskoj Legiji, zajedno sa nešto starijim Tinom Matićem. Bilo je to ono doba kada su mnogi mladi talenti pomalo i misteriozno napuštali Modre, što je bio okidač za kojekakve teorije, ali Kulenović je u Varšavi ipak gradio reputaciju kako je koračao prema seniorskom nogometu. Stigao je zaigrati i respektabilnih 36 utakmica za Legijinu seniorsku ekipu, zabivši usput i osam golova, i to nakon što je odradio i sezonu na posudbi u Juventusovoj mladoj momčadi.
Igraču poput Kulenovića je nasušno potrebno stabilno momčadsko okruženje, u kojem postoji zdrava doza očekivanja ali i pruženog vremena
Međutim, za Sandra je uvijek nekako bio problem, barem u dosadašnjem karijernom tijeku, to što je, slično kao i u toj situaciji protiv Kolosa na Rujevici, putem sve odradio vrlo dobro, ali kada je trebao stvar dovesti do kraja i zacementirati svoje mjesto među velikim dečkima, tu bi sve pomalo i neobjašnjivo zapelo. Juventus ga nije odlučio zadržati, unatoč činjenici da je za klupsku mladu ekipu igrao i u skupinama juniorske Lige prvaka, a Legia je također bila pomalo i laka na okidaču kada je Dinamo poslao ponudu u iznosu nešto većem od 1,5 milijuna eura na njenu adresu.
A onda u Dinamu, u 19 nastupa, uključimo li i onaj jedan za drugu momčad, nije zabio niti jedan jedini gol.
Probijanje leda
Dinamo nije vratio Kulenovića samo kako bi napeo mišiće i ispravio ‘nepravdu’ zbog koje mu je onomad Sandro, kao jedan od najvećih generacijskih talenata, odmaglio bez pravog pozdrava. Klub se naprosto pripremao za život nakon Brune Petkovića, koji je zapravo u ove dvije godine s momčadi postigao manje-više sve što čovjek s njom i može postići. I tu je Sandro i igračkim profilom i svojom pozadinom bio idealna meta, a Dinamo ga je zaista trebao, kao i Sandro njega.
U idealnom scenariju Kulenović bi uskočio na Petkovićevo mjesto. Okruženje zna, iskorak u seniorski nogomet je napravio u konkurentnom klubu i povratkom u Dinamo dobio je mogućnost zacementirati svoje mjesto za skoru budućnost, čak i kroz epizodnu ulogu. Međutim, zaštekalo je kod najopipljivijeg dijela koji mladom napadaču daje samopouzdanje, ali i kroji njegovu percepciju u javnosti; kod realizacije. Iako je Petković nakon ozljede izvan svoje optimalne forme, ubacite u priču novonastali kaos u Dinamu i neuspjeh da se momčad plasira u Ligu prvaka, i strpljenja za mladog napadača koji ne zabija golove odjednom više nema.
Petković je ovog tjedna pričao o važnosti šire slike za evaluaciju mladog napadača i o tome kako “nikad nije gledao svoju statistiku”. On je najbolji case study za takvo što, jer je od ismijavanog napadača koji ne zabija golove stigao do Lige prvaka i reprezentativnog dresa.
I baš je reprezentativni dres onaj koji bi puno mogao pomoći i samom Kulenoviću.
Nije slučajno da su mu suigrači iz Rijeke u idućoj utakmici, protiv Slaven Belupa, prepustili izvođenje jedanaesterca. Svi oni znaju koliko je za mentalnu poziciju bitno da netko u njegovoj situaciji probije led, pogotovo kada su gledali pokislog i iznenađenog nakon što mu je toliko željeni klupski prvijenac izmaknuo na bizaran način. Međutim, u mladoj reprezentaciji Kulenovićeva statistika izgleda puno uvjerljivije, iako je prilično varljiva — jer mladi je napadač, evo, četiri od svojih šest golova u 11 natupa za U21 Hrvatsku postigao u dvije utakmice protiv San Marina, pobjedi 7:0 prošle godine i onoj 10:0 prošlog tjedna.
Ali u toj razvojnoj konkurenciji, lišenoj ‘viška’ pritiska i očekivanja, Kulenović prezentira i svoj širi spektar sposobnosti. Sjećanje na vrlo dobru partiju protiv Engleza na generalno vrlo loše odigranom lanjskom Europskom prvenstvu za igrače do 21 godinu, najbolji je primjer za to. Kulenović je tada jedini put odigrao od prve minute i osim asistencije je pružio jako dobar all-round napadački nastup, sa sjajnom obaveznom igrom i stalnom borbom za duele ili rušenje suparničkih pokušaja izgradnje napada, onoliko koliko su mu okolnosti blijede momčadske predstave to dopuštale. Sada u reprezentaciji ima, slično kao i u Rijeci, jasnu ulogu u jasnom sustavu, kao i više nego zdravu konkurenciju u vidu Petra Muse, još jednog talentiranog napadača koji iz sjene grabi svoju prigodu na najvišoj sceni.
Igraču poput Kulenovića je nasušno potrebno stabilno momčadsko okruženje, u kojem postoji zdrava doza očekivanja ali i pruženog vremena da u potpunosti prezentira svoje sposobnosti. To hoće li danas zabiti Grčkoj u možda i ključnoj utakmici za novi odlazak na U21 Euro ne smije biti jedini kriterij po kojem ćemo suditi njegovu igračku vrijednost.
“Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove”, kaže pjesma s maksimirske sjeverne tribine. Jedan ‘for’ koji prethodno nije davao golove donio je Dinamu važne pobjede; za još jednog ‘takvog’, međutim, nije bilo strpljenja i Rijeka je nakon prodaje Antonija Čolaka upala u njegovu karijeru kao svojevrsna zaštitna mreža. Možda neće ondje dosegnuti iste viisine kao njegov prethodnik na tom putu, Andrej Kramarić, ali mogla bi ga odbaciti natrag na visinu kakvu talentom zaslužuje.
