Kyrgios: Bolje živi nego ministar

Hoće li se teniski luđak ikad uozbiljiti? I bi li uopće trebao?

Zadnja izmjena: 22. kolovoza 2019. Al Bello/Getty Images via Guliver

Ima nešto zavodljivo u činu autodestrukcije i svatko tko je bio ‘tamo’ zna o čemu pričam. Prije svega, radi se o činu prkosa i predaje kojim drugima poručujete da se stjeraju u onu stvar, kao i to da vam se živo fućka. Na prvu se taj čin čini ‘herojskim’, upravo zato što odajete dojam da ste spremni podnijeti žrtvu, da ste spremni prokockati ono što vjerojatno ne biste trebali prokockati. Ujedno, čin autodestrukcije žudi za pozornošću i u svojoj je suštini najčešće poziv upomoć, potreba da se nekome ili okolini ukaže na vlastito nezadovoljstvo. Naravno, dok sam ‘obred’ traje, osjećate izvjesno olakšanje, frustracije cure iz vas, ali kad se ‘otrijeznite’, najčešće nastupa grižnja savjesti ili, što je još gore, ravnodušnost.

Velika većina ljudi živi sasvim normalno s vlastitom autodestruktivnošću; stječu dojam da je imaju pod kontrolom, poglavito zato što ih ona ne čini potpuno disfunkcionalnima. Takoreći, nemaju se vremena njome baviti ili si naprosto ne mogu priznati da imaju problem. Postoji, međutim, ona rijetka sorta ljudi koja je sposobna prilično bezbolno apsorbirati posljedice takvog čina. Drugim riječima, sorta ljudi koju ne jebe živa sila i kojoj se uistinu fućka — kako za druge, tako i za sebe.

Koliko se god trudio takvim predstaviti, Nick Kyrgios, 24-godišnji australski tenisač, nije jedan od njih.

Prije nego što nastavimo vrludati labirintima Nickove glavurde, treba nešto raščistiti. Nećemo pisati o tome kakav je igrač Kyrgios već trebao/mogao postati i kakav bi igrač još mogao postati. Ne znam zašto bismo o tome pisali ako i sam Kyrgios ne teži savršenstvu. Često ističe kako se samo želi dobro zabavljati – ili zajebavati – i kako je tenis “samo igra”. Pošto mu ta igra povremeno dopizdi, pa ističe kako je ne voli i kako je basket njegova prva i neprežaljena ljubav, zna još reći: “Za mene je to laka zarada. Samo prebacujem lopticu preko mreže.”

Potpuno je nerealno očekivati da Kyrgios postane profesionalniji i bilo bi suludo kad bi ‘ubio’ to dijete u sebi

Uostalom, zašto bi netko trebao riskirati vlastito zdravlje, kao i ugušiti ionako zagušeni društveni život, samo zato da bi ukrao dijelić teniske ‘besmrtnosti’? Zašto se ne bi mogao samo zajebavati? Pogotovo ako je taj netko Nick, koji s takoreći pola tanka ostvaruje sasvim pristojne rezultate i živi bolje nego ministar, a s kaznama koje mu svako toliko stižu obriše dupe.

Voljeli ga ili ne, tenisu je potreban Nick Kyrgios jer je uistinu osebujan tip, kako igrom, tako i ponašanjem. Frajer će bez dlake na jeziku reći što misli o Novaku Đokoviću ili Rafaelu Nadalu i bez ikakvog respekta i kompleksa odigrat će underarm servu. I oko prvog i oko drugog diže se sasvim nepotrebna bura jer, ako se ne varam, oboje je sasvim ‘zakonito’, s tim da je potonje prilično svrsishodno, pošto u strahu od Nickova razornog servisa dio igrača stoji ‘u publici’. Na koncu konca, i ta suha računica kaže kako za Kyrgiosovim mečevima postoji potražnja.

Naj-go-ri sudac

Ali kao što u posljednje vrijeme možemo nešto češće svjedočiti, nisam siguran koliko se Australac uistinu zabavlja, kao ni u to da je baš takav kulerski tip kojeg porazi previše ne diraju. Možda nije konformist i fućka mu se za političku korektnost, ali bogami je i enigma, pa i prilično kontradiktoran tip. “Nije se lako probuditi u ovoj glavi”, i sam priznaje.

Da je ‘podvojena ličnost’ pokazuje već godinama, ali zadržimo se na protekla tri tjedna.

Moram priznati kako je stvarno slatko pošteno uprskati teniski meč. Nažalost, nemam taj privilegij raskomadati nezapamćeni broj reketa, ali uvijek u bijesu možete potezati – i uglavnom promašivati – servise i forhende te na koncu psovati samog sebe ili koga već, tako da je neugodno svima u krugu nekoliko terena. Da, kada dođu ‘oni dani u mjesecu’ uistinu je teško progutati što loptica ne ulazi onako kako zamišljate i uistinu se lako odati prkosu i predaji.

Da stvar bude smješnija, Kyrgios je u prošlotjednom meču protiv Karena Hačanova mirno kruzao – dobio je prvi set 7-6, a u drugom je bilo 4-4, kad je na svom servisu počeo ‘pucketati’. Tada ga je irski sudac Fergus Murphy — kojeg je prije dva tjedna nazvao “krumpirom s rukama i nogama”, a bacio je i bočicu vode u njegovu stolicu, pravdajući se da mu je ispala iz ruke — počeo lagano roštiljati, opomenuvši ga zbog prekoračenja vremena za servis, tipa koji inače prilično brzo servira. Iako je sačuvao servis, Kyrgios je već na sljedećoj izmjeni glasno raspredao o privilegiranom Nadalu, da bi nakon izgubljenog tie-breaka pukao.

“Najgori teniski sudac, naj-go-ri sudac!”, teatralno se počeo gotovo pa derati, dodajući kako ga stalno ima na piku, nakon čega je dobio kazneni poen.

Naravno, kakva bi to bila predstava da je Nick tada začepio… Pauza je već skoro bila gotova kad je saopćio da ide na WC, što je Murphy prvo nemoćno pratio pogledom, a onda, poput pokislog profesora kojemu je i ono malo autoriteta narušeno, stao plaho dozivati Nicka da je za takvo što prekasno. Kyrgios zapravo i nije bio na WC-u — na ulasku u hodnik je nabrzaka spetardirao dva reketa, vratio se na teren te, iako svjestan da će Murphy ubrzo izgovoriti “Time”, stao keljiti novi grip na dršku reketa. Kako podlo i zločesto, wow, Nick…

Sad već duboko potreseni Fergus ga je gotovo preklinjao da krene igrati, pa je Nick brže-bolje ustao i navlačio grip na terenu, dok je čekao servis. “U čemu je problem, pa može mi servirati, u čemu je problem?!”, nastavio je potpuno uvjeren u ‘pravicu’, kad mu je Murphy dao još jedan time violation. Treći set i meč je izgubio sa 6-2, ali ekstaza je tek uslijedila…

“You’re fucking tool!”, rekao je svom drugu Murphyju po završetku meča, pljunuo u smjeru njegove stolice i, dakako, odbio mu dati ruku. Zaradio je najveću novčanu kaznu u povijesti ATP-ja, 113.000 dolara, a vjerojatno ga čeka i suspenzija…

Zaboli ga ona stvar, a osvaja turnire

Da stvar bude gora, Nick je, za razliku od mase prijašnjih situacija, ovog puta imao rezona biti nadrkan — Murphy je na njegovu servisu znatno ranije izgovarao rezultat nakon poena kad se pokreće shot clock i za pretpostaviti je da ga je ATP počeo proganjati. I nije to ništa čudno jer Nick Kyrgios predstavlja sve ono što ATP ne želi da predstavlja jedan profesionalac, ako se on uopće tako može nazvati.

Ne znam koliko dnevno šljaka, ali slobodno ga možemo nazvati i ljenčinom jer radi znatno manje nego drugi; nema ni s kim ozbiljno raditi jer nema trenera, kao ni kondicijskog trenera. Na terenu se uglavnom zajebava, a nema ni kompleksniji plan igre.

I don’t look at stats. I just go and serve big”, reći će. Vidimo da je ‘blizak’ sa sucima (s jednim uistinu jest!), a nije mu strana niti prepirka s gledateljima. Ono što ATP možda najviše boli je što mu se katkad uistinu fućka za rezultat.

“Ne možeš tako igrati, jasno? To nije profesionalno… Ovo je profesionalni turnir, trebamo se ponašati profesionalno i davati sve od sebe cijelo vrijeme”, pojašnjavali su mu prije tri godine u Šangaju, nastojeći ga uvjeriti u smisao profesionalizma. I unatoč svemu tome, generalno gledajući, Kyrgios je prilično uspješan — tip je trenutno 29. na ATP listi. Zamislite, zaboli ga ona stvar, a 29. je…

Prije tri tjedna prilično se dobro proveo u Washingtonu — doduše, nešto je umjerenije koristio tweenere i drop shotove, na reternu prvog servisa ulazio je na pola terena, udarao je, ali i cimao izbezumljenog suparnika da će uputiti underarm servu. Pogubljenom Stefanosu Tsitsipasu osigurao je tenisice i općenito ljubovao s publikom. I takav cirkusant je osvojio ovaj turnir iz serije 500. Time Kyrgios na neki način i ponižava suparnika, nenamjerno – vi se ubijate i rintate, a ta vas konjina, koja je vjerojatno usto šiljila FIFA-u do tri ujutro, pobijedi zajebavajući se. Prije koji mjesec u Acapulcu je izlazio gotovo svaku večer; naravno, nije se ubijao do besvijesti, ali što da čovjek pomisli kad tip koji uoči finala vrijeme provodi vozeći jet-ski pobijedi Stana Wawrinku te još trojicu top 10 igrača — Nadala, Johna Isnera i Saschu Zvereva – te osvoji još jedan iz serije 500?

Zajebavati se kak’ spada

“Stvar kod tenisa je ta što ti je svaki dan isti. Treniraš. Vratiš se u hotel. Ideš kod fizioterapueta. Jedeš. Spavaš. Ustaješ“, izjavio je jednom. E, pa, Niče, dobrodošao u svijet odraslih.

Da, Kyrgios je uistinu poput djeteta. Zaigranog i vragolastog djeteta koje se začas pretvori u ono histerično čudovište. Vjerojatno ga i razdire ta želja da ostane dijete, ali i da ispuni očekivanja okoline, da postane odrastao, zreo profesionalac. I nije istina da ne voli igru, već ne može smisliti usamljenost i okorjelost takvog stila života, kao i ozbiljni, ‘proračunati’ stil igre. Ali potpuno je nerealno očekivati da Kyrgios postane profesionalniji i bilo bi suludo kad bi ‘ubio’ to dijete u sebi. Ono što bi mu moglo pomoći jest da prokopa razloge svog nezadovoljstva; jer gledajući ga onakvog u Cincinattiju, ili ovakvog u Rimu, dok tako očito žudi za pozornošću, možemo se upitati — protiv čega točno Kyrgios protestira? Protiv sudaca i gledatelja koji su se urotili protiv njega?

Puno veću uslugu tenisu, a onda i sebi, Kyrgios bi napravio kad bi otvorenije progovorio o pravim problemima, o pritisku i načinu na koji se pojedinci s njime nose. Pogotovo kad se već diči vlastitom iskrenošću, koja, doduše, pred kamerama nerijetko izgleda kao obično preseravanje. Znao je biti na tom tragu.

“Kao mladi tenis igrate jer ga naprosto obožavate, ali onda odjednom dolazite u sami svjetski vrh i ljudi puno očekuju od vas. A vi ste zapravo i dalje jako mladi i s time se nije lako nositi.” Kyrgios je još 2014., kad se naglo probio na scenu, ‘izgorio’ prije kraja sezone. “Kad vidim mlade igrače koji prolaze kroz razne poteškoće, kada gledam kako ih kritiziraju zbog dva ili tri gema ili naprosto zato što nisu opravdali očekivanja, mogu se totalno povezati s njima.” Tek onda kad Nick dublje zagrebe po svome nezadovoljstvu, ako treba i s nekom stručnom osobom, tek će se onda nešto češće zajebavati kak’ spada.

I tek ćemo tada češće gledati ono što smo gledali u Washingtonu — luđaka koji gledatelje na meč-loptama konzultira što da odigra i potom drsko, bezobrazno i nemilosrdno, na potisnuti užas suparnika, ispunjava njihove želje.

Ne propusti top članke