Julen Lopetegui, koji je nakon Eura 2016. preuzeo kormilo od Vicentea del Bosquea, uspio je oživjeti La Roju bez da je morao počinjati is početka. I upravo to je možda najzanimljivija stvar s ovom Španjolskom: ona se uspjela ponovno podići na istim temeljima na kojima je doživjela svoju najnižu točku; osmorica igrača koji su bili u momčadi koju je na Euru izbacila Italija odigralo je jako važnu ulogu u kvalifikacijama za Rusiju. To su David de Gea, Sergio Ramos, Gerard Piqué, Jordi Alba, Sergio Busquets, Andrés Iniesta, David Silva i Álvaro Morata.

Štoviše, najvjerojatnije će sedmorica od tih biti u početnih 11. Nedostaje jedino Morata, koji uopće nije ni dospio na završni izbornikov popis. Preostale pozicije vjerojatno će uzeti Koke i Thiago Alcântara (obojica su sa Španjolskom bili i na prošlom Euru), zatim Dani Carvajal (koji je tada bio ozlijeđen), Isco i Diego Costa. Drugim riječima, već desetljeće je tu osovina Ramos-Iniesta-Silva: njih trojica su bili tu još pri osvajanju Europskog prvenstva 2008., a u Rusiju će, po svemu sudeći, doći s nevjerojatnih 400 nastupa za reprezentaciju.

Dojam je da se Španjolska tijekom prošle godine nekako uspjela osvježiti, a da pritom zadrži isti stil igre kojim je igrala i dosad. Iako se Lopetegui pokazao fleksibilnim, momčad još uvijek nastavlja sa štovanjem jedne te iste stvari iznad svega drugoga: lopte.

Za La Roju, sve je u posjedu.

Posljednji upitnik u napadu

Ne treba čuditi to što je stil kratkih dodavanja zadržao primat kad znate da u sredini i dalje ordinirao Busquets, Thiago, Iniesta, Isco i Silva. Ali u napadu su se stvari malo promijenile.

David Villa i donekle Fernando Torres bili su zapravo jedini napadači koji su se dobro uklopili u španjolsku tiki-taku. Bila je to takva, u neku ruku, kontrakulturalna momčad da je na svom vrhuncu najbolje partije odigrala koristeći lažnu devetku, skrivenu među veznjacima. Ono što je nekoć bio Cesc Fábregas sada može biti Marco Asensio, ali Lopetegui nije uvjeren da je to pravi put.

Kako Diego Costa do siječnja nije mogao igrati za Atlético Madrid, Morata je predvodio napad nakon svog eksplozivnog početka sezone u Chelseaju. No, njegova je forma ubrzo doživjela pad i nastavila padati, a istovremeno je Costa stekao pravo nastupa. Međutim, ne može se reći da se uklopio; njemu je još uvijek poprilični problem pratiti ono što igra ostatak ekipe, a to je nizanje dodavanja i strpljivo pletenje mreže pred suparničkim golom. On je moguće razočaranje ovog prvenstva. Iago Aspas iz Celte ili Rodrigo Moreno iz Valencije vjerojatno bi sistemski bili bolji izbor, ali vidjet ćemo još što će izbornik odlučiti.

Svakako treba posebno istaknuti Davida Silvu. Nogometaš Manchester Cityja nije uvijek imao osigurano mjesto u španjolskih prvih 11, ali sada je postao ključni igrač reprezentacije. Čovjek je u 15 utakmica od rujna 2016. postigao 11 pogodaka. U kvalifikacijama je jedino Cristiano Ronaldo zabio više.

Isco se također prometnuo u vrlo važan kotačić. Trenutno je sjajno vrijeme u njegovu nogometnom razvoju, a Rusija će mu biti prvi veliki turnir s reprezentacijom. Sazrio je i svojom impresivnom sposobnošću donošenja odluka savršeno se uklopio u mentalitet ove momčadi, pokazujući vrhunski dribling i odličan zadnji pas. Povrh svega, jako se dobro kreće između linija i povezuje vezni red s napadom.

La Roja dočekuje prvenstvo nasmijana i samouvjerena. Posljednji upitnik ostao je, dakle, u napadu; to je posljednji dio slagalice potreban da Španjolsku opet učini velikom.