Otprilike nešto slično se dogodilo prošli mjesec u Austriji, gdje je LASK iz Linza objavio priopćenje javnosti kako je na snimkama nadzornih kamera primijećen maskirani čovjek koji je postavio kameru i snimao trening. Za razliku od Derbyja, u LASK-u nisu uhvatili uljeza niti su mu pregledali sadržaj ruksaka, ali su imali dokaz da ih je netko špijunirao.

U tom trenutku, LASK je bio vodeća momčad na ljestvici austrijske Bundeslige. Prvi dio sezone, u kojem svatko igra protiv svakoga dvaput, završio je na prvom mjestu s 54 osvojena boda iz 22 utakmice. U 19. kolu je u gostima pobijedio Red Bull Salzburg i do kraja regularnog dijela sezone je stvorio šest bodova prednosti na vrhu.

15 milijuna eura godišnje je otprilike tu negdje s onim što imaju Hajduk, Rijeka ili Osijek, a ljudi su bili prvi u svojoj grupi Europske lige i sada igraju osminu finala

Još otkad je Austria Beč 2013. osvojila Bundesligu i napravila mali šok u carstvu Dietricha Mateschitza kojim je tada upravljao Ralf Rangnick, Red Bull Salzburg zapravo i nije imao pravog izazivača u domaćem prvenstvu. Naslove je uzimao bez velikog stresa i činjenica da je LASK na kraju regularnog dijela sezone stvorio šest bodova prednosti je bila dovoljna da se u Salzburgu oglasi alarm.

Alarm je bio posebno glasan jer Red Bull nije bio loš. Jedini zaista neočekivani kiks je bio poraz od Altacha i zbilja se nije radilo o situaciji u kojoj će se Red Bull malo uozbiljiti, pokazati svoju kvalitetu i odnijeti naslov. Red Bull je stalno pokazivao kvalitetu, zabio je 74 gola u 22 utakmice, dominirao je i svejedno je bio drugi sa šest bodova zaostatka jer je LASK bio zbilja nevjerojatan. Red Bull je bio standardno dobar, LASK je samo bio još bolji.

Čim prije vratiti loptu

Ključ je bio u kontinuitetu rada.

Prošle sezone klub je s klupe vodio Oliver Glasner koji je osvojio drugo mjesto. Međutim, Glasner je pokrenuo neke procese. Instalirao je sustav igre temeljen na agresivnom presingu i okomitoj igri sa suludo visokim tempom, sustav igre u kojem je bilo jako malo lutanja. Cijelu sezonu je izgurao tek s 15-ak standardnih igrača, dajući na taj način igračima osjećaj sigurnosti i priliku da se naviknu na drugačije okolnosti u igri jer se Glasner odlučio za formaciju 3-4-3, iako je većina njegovih igrača odrasla u 4-2-3-1.

Nakon što je Glasner između prošle i ove sezone otišao u Wolfsburg, njegovo mjesto je preuzeo Valérien Ismaël i nastavio ondje gdje je Glasner stao. Zadržao je 3-4-3 i forsiranje visokog tempa, ali je morao pojačati lijevu stranu tako da je doveo Marvina Potzmanna, Renea Rennera i Huseina Balića, dvojicu lijevih bekova i lijevo krilo. Sve ostalo je bilo više ili manje na mjestu — intenzitet u presingu je ostao na istoj razini, mehanizmi zatvaranja suparničkih napada su ostali jednako efikasni, želja da se igra napadački nogomet je i dalje bila prisutna, tako da je LASK ostao jednako zabavan za gledanje.

Kao rezultat pojačanja i bolje ravnoteže na lijevoj strani napada, LASK je dobio stabilnost koja mu je prošle godine nedostajala. Ismaëlova momčad je naprosto bolja u posjedu od onoga što je prošle godine Glasnera koštalo nekoliko skupih bodova u manjim utakmicama. LASK će i ove sezone gurati okomite lopte i pokušavati otvoriti suparničku obranu čim se ukaže i najmanja prilika da se netko otvori u međuprostoru tako da može primiti dodavanje. Čak i ako se pogriješi, momčad će odraditi presing i gegenpressing kako bi čim prije vratila loptu.

Međutim, s boljom pripremom napada i s čišćom strukturom u prvoj fazi posjeda, Ismaël je dobio to da su dolasci u zadnju trećinu kvalitetniji, a to ujedno znači i manju šansu da će ga suparnik iskontrirati. Ako su igrački trokuti kvalitetno organizirani, to istovremeno znači i veći izbor opcija za dodavanje, ali i efikasniju pomoć u pritisku nakon što se lopta izgubi ili u reakciji na drugu loptu nakon što netko pukne dugo dodavanje, što i nije rijetkost.

Zapravo, razlika između drugog mjesta prošle sezone i šest bodova prednosti nad Red Bullom nakon 22 kola ove sezone bila je u toj uređenosti posjeda kojom je momčad nadopunila luđački tempo kojim napada suparnika. Na taj način LASK puno bolje kontrolira zbivanja na terenu i rijetko gubi bodove kad zabije gol, a to je nešto s čim se prošle sezone prilično mučio i na temelju čega su se u klubu nadali kako ove godine zbilja mogu osvojiti prvenstvo, prvo nakon 1965.

Međutim, špijunska afera donijela je sasvim drugačije posljedice od onih kakve su u LASK-u priželjkivali.

Peti budžet u Austriji

Nema sumnje da je LASK špijuniran i da su treninzi bili snimani kako bi ih se naknadno analiziralo, ali nikakvih dokaza da je maskirani uljez s kamerom na bilo kakav način povezan s Red Bullom ili bilo kojim drugim konkurentskim klubom. Dapače, uljez je ono što je snimio anonimno dostavio Austrijskom nogometnom savezu i Udruzi prvoligaša, a na snimci je jasno vidljivo kako LASK krši mjere zaštite od koronavirusa i ima grupni kontaktni trening kada je takav rad bio najstrože zabranjen.

Epilog cijele priče je novčana kazna i oduzimanje 12 bodova, što je u praksi značilo da je LASK u Ligu za prvaka — austrijska Bundesliga se nakon 22 kola regularnog dijela razdvaja u Ligu za prvaka i Ligu za opstanak u kojima je broj bodova osvojenih u prvom dijelu sezone prepolovljen – umjesto s tri boda prednosti ulazi s tri boda zaostatka u odnosu na Salzburg.

Kazna možda djeluje drakonski i posve nepotrebno, ali za nju je jednoglasno glasovalo svih 11 klubova u Udruzi prvoligaša jer je stav bio da je LASK na taj način stekao nepoštenu prednost. I zaista, ta prednost je bila velika, puno veća nego što se na prvi pogled čini. Dok su svi ostali mogli raditi isključivo individualne kondicijske programe, LASK je radio nogometne treninge i uigravao taktičke elemente za nastavak sezone. Doduše, moguće je da su i drugi kršili pravila, ali samo LASK je uhvaćen na djelu.

Nakon oduzimanja bodova — što od psihološkog šoka u kojem dolazi do frustracije i osjećaja da je klubu nešto oduzeto, što zbog toga što momčadima koje igraju tako agresivno i s tolikom potrošnjom energije treba vremena i natjecateljskog podražaja da uđu u punu formu — LASK se raspao.

U tri kola Lige za prvaka izgubio je dvaput i jednom je igrao neriješeno, pa trenutno zaostaje četiri boda za drugim mjestom koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka, a u nedjelju ide u goste Salzburgu, koji se opet izdvojio na vrhu tablice i koji će ponovo rutinski uzeti naslov prvaka, usprkos tome što je nakon 22 kola regularnog prvenstva izgledalo da napokon ima konkurenciju u borbi za naslov.

Što zbog kazne kojom su mu oduzeti bodovi, što zbog situacije u kojoj ga je koronavirus izbacio iz ritma, LASK se u konačnici pretvorio u neozbiljnog izazivača. Međutim, u Linzu znaju što rade. U usporedbi s Red Bullom njihov budžet je smiješan i infrastruktura je siromašna. Zapravo, LASK je po budžetu tek peti klub u Austriji, njegovih 15 milijuna eura godišnje je otprilike tu negdje s onim što imaju Hajduk, Rijeka ili Osijek, a ljudi su bili prvi u svojoj grupi Europske lige i sada igraju osminu finala.

Razlog zašto oni to mogu s toliko malo novca je u tome što je smjer kojim se klub razvija jasan, postoji kontinuitet i svi koji dolaze se prilagođavaju onome što ih dočekuje. Klub se obogaćuje analitičkim i skautskim odjelom, umjesto na otpremnine ulaže se novac u suradnje s konzultantskim kućama koji predlažu kvalitetan kadar i općenito se radi vrlo kvalitetno i temeljito. Odluke se temelje na podacima i ne zanosi se iluzijom da će se nešto dogoditi preko noći. A to je jedini način na koji se nekad u budućnosti može postati stvarno ozbiljan izazivač Red Bullu i jedina opcija s kojom se može biti ovoliko uspješan s budžetom od 15 milijuna eura.