Moderna inačica desetoboja prvi put se pojavila 1884. na Amaterskom prvenstvu SAD-a, a stalni oblik dobila je šest godina kasnije. Cijelo natjecanje odvija se u dva uzastopna dana: prvi dan atletičari počinju utrkom na 100 metara, zatim slijede skok u dalj, bacanje kugle, skok u vis te utrka na 400 m. Drugi dan natjecanje započinje utrkom na 110 m s preponama, potom slijede okršaji u bacanju diska, skoku s motkom, bacanju koplja te na koncu sve završava utrkom na 1500 metara. Minimalna stanka između disciplina je pola sata.

Bodovanje je prilično kompleksno. Desetobojci su vjerojatno najbolji matematičari od sportaša jer konstantno u glavi trebaju računati koliko im treba za pomak u poretku, a formule glase ovako:

bodovi = INT(A(B — P)C) za trkačke discipline.

bodovi = INT(A(P — B)C) za skakačke i bacačke discipline.

A, B i C su parametri koji su zadani za svaku pojedinačnu disciplinu, a P predstavlja rezultat natjecatelja izražen u sekundama za trkačke, u metrima za bacačke te u centimetrima za skakačke discipline. Ovo je nova formula s početka milenija kojom je IAAF pokušao smanjiti favoriziranost trkača i skakača.

Najveće face ikad

Što se tiče najzvučnijih imena, najbolje je krenuti s već spomenutim Thorpeom. On je bio prvi američki Indijanac koji je osvojio olimpijsko zlato za svoju državu. Desetoboju je pridodao i zlato u atletskom petoboju (skok u dalj, koplje, 200 m, disk, 1500 m; disciplina je 1924. izgubila olimpijski status), a koliko je bio svestran sportaš pokazuje i zapažena karijera u američkom nogometu, bejzbolu i košarci.

Zlata su mu bila oduzeta nakon što je otkriveno da je prije Igara u Stockholmu odigrao dvije profesionalne sezone u bejzbolu i tako prekršio pravila amaterizma, ali je Međunarodni olimpijski odbor poništio tu odluku 30 godina nakon njegove smrti.

Prvi koji je povezao dvije olimpijske titule bio je Amerikanac Bob Mathias (1948. i 1952.), dok je velike zasluge za popularizaciju desetoboja u 1980-ima imao Englez Daley Thompson. Posebno mjesto u povijesti drži češki dvojac Roman Šebrle i Tomáš Dvořák, koji od sedam najboljih rezultata svih vremena drži njih pet, a posebice je zanimljivo što su se natjecali u istom razdoblju.

Dvořák je tek dvije godine stariji i trostruki je svjetski prvak, ali je na Igrama osvojio tek broncu u Atlanti, dok je Šebrle svjetski naslov iz Osake pridodao svojoj olimpijskoj kolekciji (zlato iz Atene i srebro iz Sidneya). Šebrle je ujedno prvi desetobojac koji je prebacio magičnu granicu od 9.000 bodova, a jedini koji je poslije ponovio taj pothvat je aktualni svjetski rekorder Ashton Eaton.

Eaton je primjer netipičnog američkog sportaša. On itekako cijeni neameričke kolege — dječački idol mu je bio Šebrle, što je uvijek napominjao u doba slave. A to doba nije bilo ni približno medijski eksponirano kao od reprezentativnih kolega iz zvučnijih disciplina, iako je riječ o dvostrukom olimpijskom pobjedniku.

Dolazi iz neatraktivnog Oregona, tih je i povučen; nakon trijumfa se ne voli isticati, već obično požuri slikati se sa svim konkurentima. Najviše pozornosti javnosti, i to negativne, dobio je kad je u Rio de Janeiru snimljen s kanadskom kapom koju je stavio u znak podrške sedmobojci Brianne Theisen-Eaton, svojoj supruzi. Dojam je da je njegovu vrijednost šira javnost shvatila tek kada se zbog gubitka motivacije iznenadno umirovio početkom prošle godine, sa samo 28 na leđima.

Što se tiče Hrvatske, rekordnih 7.659 bodova ostvario je Joško Vlašić početkom 1980-ih i sve do danas mu nitko nije ni primirisao. Vlašić je pet puta uzastopce bio prvak Jugoslavije, a vrhunac karijere predstavljalo mu je zlato na Mediteranskim igrama u Casablanci, po kojoj je dao ime kćeri Blanki. Vlašić je svoje iskustvo iz desetoboja istaknuo kao presudno za kasnije trenerske uspjehe.

Od ostalih lica iz regije, treba izdvojiti srpskog atletičara Mihaila Dudaša, koji je bio brončani na Europskom prvenstvu 2016. te bez problema ide preko 8.000 bodova.

Stereotipi i stvarnost

Trening za pojedine discipline unutar desetoboja u načelu je jednak treningu pojedinačnih disciplina. Ipak, redoslijed disciplina u mješovitim natjecanjima utječe na rezultate. Na primjer, prijelaz s kugle na skok u vis nije jednak zagrijavanju i natjecanju u pojedinačnom skoku u vis kao prvoj i jedinoj disciplini toga dana zbog faktora specifičnog zamora materijala.

Iako trening uvelike nalikuje onom za pojedinačne discipline, trener može planirati trening samo za dvije ili tri discipline tijekom određenog razdoblja i tako postići bolju koncentraciju natjecatelja za razvoj tehnike. Najmanji bodovni napredak može se postići u trčanjima jer su tehnički najjednostavnija, stoga se u najranijoj fazi karijere blagi naglasak stavlja na skok s motkom i utrku s preponama kao najsloženije discipline.

Kada se steknu osnovna tehnička znanja i dobije uvid u jače i slabije strane, desetobojac se posvećuje svojim najslabijim disciplinama jer je sustav bodovanja takav da se jednostavno ne smije imati slaba točka ako se želi ostvariti dobar plasman: više se bodova gubi jednom lošom izvedbom nego što se dobije jednom vrhunskom, stoga je ujednačenost recept za pobjedu.

Obujam treninga vrlo je visok, uz optimalni udio trčanja, skokova, treninga jačine i snage te usavršavanja tehnike svake pojedine discipline. U većini vježbi radi se na apsolutnoj jačini s opterećenjima od 75-90 posto maksimuma. Jako je bitna i sposobnost opuštanja, jer je desetoboj natjecanje koje dugo traje, zato sportaš mora znati sačuvati velike energetske rezerve.

Dugo je vladao stereotip da u desetoboj idu oni koji se ne dokažu ni u jednoj zasebnoj disciplini, odnosno da su desetobojci manje talentirani od svojih kolega. To je potpuno iskrivljena percepcija. Desetobojci imaju slabije rezultate u pojedinačnim disciplinama prvenstveno zbog navedenih razloga uvjeta natjecanja i načina treniranja.

Primjerice, Eaton je na Igrama u Londonu skočio u dalj 8,03 metra, što bi mu bilo dovoljno za sedmo mjesto među elitnim daljašima. Par mjeseci ranije na američkim trialsima skočio je još 20 centimetara dalje, čime bi osvojio olimpijsko srebro. Zamislite kakav bi tek rezultat ostvario da netom prije toga nije otrčao stotku za 10:21.

Desetobojci su vrhunski atletičari koji su se u ranoj mladosti odlučili za taj put ne zato što nisu bili dovoljno talentirani za neku od pojedinačnih disciplina, već zato što su bili dobri u svemu. Oni su toliko svestrani da mogu i brže i više i jače, oni su LeBroni Jamesi atletike.

Drugi je par postola to što su njihova natjecanja medijski popraćena poput tenisa u parovima, ali je bitna razlika što je desetoboj zahtjevniji od njemu pretpostavljenih disciplina. Zato njegov osvajač s pravom stječe pomalo utješnu, ali laskavu titulu najvećeg svjetskog sportaša.