Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Leo, povedi nas

Barcelonin put ka sreći

Zadnja izmjena: 5. travnja 2018. Profimedia

Na putu do sada sasvim izglednog polufinala Barcelona je sinoć došla do brojke od čak pet autogolova u njenu korist ove sezone u Ligi prvaka, što nije zabilježeno unazad 15 godina. Rutinski proboj protiv Rome bio je tek novi čin u nemilosrdnom vrebanju suparničkih pogrešaka, bez trenutaka koji bi nas natjerali da sjednemo na rub naslonjača s osjećajem ispunjenosti i sigurnosti da i dalje gledamo prepoznatljivu Barcelonu: lepršavu, atraktivnu, ubojitu u posjedu. Ako ste odlučili gledati tu utakmicu, po svoj ste prilici čeznutljivo pogledavali prema Anfieldu i zamišljali kakav je kaos ovog puta izazvao heavy metal nogomet Jürgena Kloppa i njegova Liverpoola.

Ako je sada Liverpool pojam za heavy metal, onda je Barcelona sada radiofonični hit. U izvedbi je to jednostavno, predvidljivo, odmjereno i samim tim za mnoge iritantno uspješno u putu na vrh (top) ljestvice. Mnogima će to biti i jedina bitna stavka, ali ovaj nas je ‘bend’ donedavno školovao po pitanju pomicanja žanrovskih i inih granica, naučio nas da očekujemo i nešto više od puke učinkovitosti.

Barcelona je još uvijek neporažena u La ligi, te je uz Real Madrid ujedno i najefikasnija momčad lige sa 76 postignutih golova, dok s tek 15 primljenih ima drugu najbolju obranu, iza Atletico Madrida. U Ligi prvaka je loptu iz vlastite mreže vadila tek triput. Prvenstvo je više-manje zakapareno, čeka još finale kupa protiv Seville, a sada je barem jednom nogom zakoračila i u polufinale Lige prvaka. Sve ide prilično glatko.

Pa u čemu je onda, dovraga, problem? Ima li ga uopće ili smo mi previše razmaženi kada je Barça u pitanju?

Jasno je da će izvanserijska klasa uvijek diktirati disperziju golova i asistencija u momčadi, a Barcelona u Leu Messiju posjeduje najvišu zamislivu izvanserijsku klasu. Ne trebate previše lomiti brojke da biste došli do zaključka koliko je on enormno bitan na ovosezonskom putu prema vrhu.

Savršena sezona

Luis Suarez na svom kontu ove sezone ima već 22 pogotka, ali mu je pritom sinoćnji gol Romi za konačnih 4:1 bio prvi koji je postigao u Ligi prvaka nakon punih 13 mjeseci. U istom je periodu Messi u istom natjecanju zabio sedam golova, od čega je s tri pogotka i dvije asistencije gotovo pa vlastoručno riješio Chelsea, a zabio je i dva Juventusu u ogledu grupne faze.

Ukratko, kada on nije zabijao, Barcelona je ove sezone ili prosipala bodove ili do njih dolazila ‘na mišiće’ i neatraktivno, pa i autogolovima. Svoj je direktni obol kroz golove i asistencije dao u 23 od 30 prvenstvenih utakmica ove sezone, a ona dva puta kada nije kretao od prve minute – protiv Espanyola i protiv Seville – na kraju je morao biti poslan na teren da spasi situaciju. Oba puta je uspio.

“60 minuta bez Messija i oni (Barcelona, op.a.) gube 2:0”, gotovo je kukao Diego Simeone prošlog vikenda. “Pola sata s njim, oni ‘pobijede’ 2:0.” Naravno, referirao se na činjenicu da je Messi protiv Seville ušao na teren i golom u 89. minuti donio važan bod na gostovanju gdje su bez njegove općenite prisutnosti na terenu Barcelonini igrači djelovali pogubljeno i fragilno. Riješio je ove sezone golom i Atletico, ali i gradske im rivale iz Reala.

Ovo je ekipa od devet pragmatika, jednog egzekutora i jednog izvanzemaljca

“Sve je lakše s Messijem”, pričao je i sam Ivan Rakitić u produžetku izjave nakon remija u Sevilli, kad je rekao da Barcelona želi “savršenu sezonu”, što u praksi znači osvajanje trostruke krune. “Momčad uvijek vjeruje u njega; važno je da je igrao i da smo došli do rezultata. To će pomoći moralu momčadi.”

Jasno, Messi je već godinama fokalni dio Barcelone i njene igre, ali nikada Messi nije bio Barcelona u tolikoj mjeri u kolikoj je sada. Pep Guardiola je razvio ubojiti stroj u kojem se igra gradila od zadnje linije, u kojoj su čarobnjaci poput Andrésa Inieste i Xavija proigravali Messija i društvo u napadu, kao dio jednog izvanserijskog mehanizma koji je pokretao izvanserijske pojedince. Luis Enrique je u nedostatku ideja suzio ideju na što brži dolazak lopte do ‘svemirske’ trojke u vrhu napada. Osipanje je s godinama krenulo od zadnje linije, da bi prešlo na vezni red, a onda došlo i do napada, kada je ovog ljeta klub napustio Neymar.

Jedan magični potez

Odjednom Barcelona nije više ‘div sa stopalima od gline‘ samo zbog društvenopolitičkih previranja koje je oblikuju, već i zbog samih okolnosti na terenu. Nakon što joj je na samom početku sezone Real Madrid očitao bukvicu u dvije utakmice Superkupa, Ernesto Valverde je samo potvrdio kako se i u Barceloni mora raditi s onim što ima. Pa je tako razborito i pragmatično krenuo drugim smjerom: odlučio je stabilizirati obranu pod svaku cijenu, uvesti ravnotežu u vezni red kroz definiranje uloga, a onda omogućiti da u napadu apsolutnu slobodu dobiva On, sad možda više nego ikada ranije.

Ako vam se nekada i čini da Messi u ovoj Barceloni pak samom sebi namješta golove, to zapravo i nije daleko od istine. On sam u prvenstvu ima 12 asistencija, dok prva trojica pratitelja – Jordi Alba, Suarez i Sergi Roberto – zajedno imaju 14. Ovo je Barcelona koja će, baš kao i sinoć, često pobijediti uvelike na ime i impresiju koju ostavlja na suparnika. Čak i ako Messi ne zabije nijedan gol. Kojoj će na terenu jedini recentni izdanak La Masije biti Sergi Roberto, čovjek koji je sinoć završio u početnih 11 umjesto Ousmanea Dembelea pošto je Barci trebao čovjek koji istovremeno razvlači protivničku zadnju liniju da bi se ostavilo više prostora ponajprije za Messija, a s druge strane koji će trčati pomoći postaviti prvi blok.

Ovo je ekipa od devet pragmatika, jednog egzekutora i jednog izvanzemaljca čije individualno savršenstvo gura i ekipu do savršenstva, barem onog rezultatskog.

Barcelona je poprimila pomalo kruto, oprezno lice, možda kao posljedica nesigurnih društvenih okolnosti u kojima treba nastaviti biti ‘više od kluba’. Ona možda ne oduševljava i ne dovodi na rub naslonjača samom igrom kao nekoć, ali je maksimalno usmjerena prema učinkovitosti. U kup-sustavu natjecanja – u kojem su svi potencijalni polufinalni suparnici već pokazali svoje vrline, ali i istančane mane – jedan izvanserijski trenutak, jedan magični potez uvijek može biti presudan.

U tamno doba ponekad je dovoljno da jedan čovjek stane na svjetlo i odvede ekipu do konačne sreće.

Ne propusti top članke