Ovaj tekst objavljen je u sklopu The Guardianove medijske mreže za Svjetsko prvenstvo 2018., čiji je i Telesport član. Christoph Biermann piše za njemački magazin 11 Freunde
Kad je Leroy Sané nedavno dobio nagradu za najboljeg mladog igrača sezone u Premier ligi po izboru igrača, njegov otac vjerojatno je kod kuće samo kimnuo glavom, kao da se takvo nešto podrazumijeva. Uostalom, nije li upravo on uvijek govorio da će njegov sin daleko dogurati? Prije dvije godine, kad su se mnogi u Njemačkoj pitali treba li zaista Leroy otići u inozemstvo već kao 20-godišnjak i hoće li mu transfer težak 37 milijuna funti predstavljati prevelik teret na mladim plećima, Samy Sané je bio uvjeren da je to prava odluka.
“Što više mu postavite ljestvicu, to će više i skočiti”, rekao je.
I nije to bio neki suludi optimizam oca koji je toliko opčaran talentom svog sina da nije u stanju realno suditi o njegovim dometima. Samy Sané je nogometni znalac i ne govori bez uporišta u stvarnosti. Rođen je kao Sané Souleymane Jean u Senegalu; roditelji su mu bili diplomati i kao četverogodišnjak je s njima preselio u Francusku, gdje je počeo igrati u nižerazrednim klubovima. Kasnije je preselio u Njemačku, igrao za Freiburg (s Joachimom Löwom, današnjim Leroyevim izbornikom), Nürnberg i tada prvoligaški Wattenscheid. Krajem 1980-ih bio je jedno od najbržih krila u Bundesligi i navodno je trčao 10.7 na 100 metara. Upisao je i 55 nastupa za Senegal.
“Uvijek totalno u trenutku, sada i ovdje. On je ono o čemu budisti pričaju”
Leroy je naslijedio njegovu brzinu i eksplozivnost — no, gledate li ga pažljivo i kroz dulje vremensko razdoblje, počet ćete primjećivati pokrete koje su prilično neobični za nogometaša. Kad stoji mirno, njegova stopala obično formiraju slovo V, zbog čega izgleda poput baletnog plesača. Njegov stil trčanja također ne bi izgledao izvan konteksta na nekon pozornici, jer njegove su kretnje tako graciozne i tako savršeno uravnotežene; on pleše na vrhovima prstiju, rastegnutih gležnjeva.
On pleše nogomet kao što nijedan igrač prije njega nije radio.
Šut u guzicu
Možda vam takva konstatacija zvuči pretjerano i suviše romantično, ali i ona ima uporište u stvarnosti. Njegova je majka, naime, bila jedna od najboljih ritmičkih gimnastičarki u Njemačkoj. Pod djevojačkim imenom Regina Weber postala je prva Njemica koja je u tom sportu osvojila olimpijsku medalju (srebro u Los Angelesu 1984.). Kad pogledate njene stare snimke, sasvim vam je jasno odakle Leroyu takvi pokreti.
“On je umjetnik”, kaže njegov otac. “Tehniku, agilnost i gracioznost dobio je od mame.”
Međutim, fizičke karakteristike nisu jedino što su roditelji-vrhunski sportaši ostavili Sanéu. Svatko tko barem nakratko upozna mladog nogometaša ostaje impresioniran lakoćom kojom se kreće kroz život. Čak i njegov otac tvrdi: “Ponekad sam i ja iznenađen kad vidim koliko malo mu je sve ovo udarilo u glavu”. A kad je prvi put pozvan u njemačku reprezentaciju, fizioterapeuti su u nevjerici pričali kako nikad nisu sreli mladog igrača poput njega. Njegovi mišići bili su opušteni čak i nakon najžešćeg treninga u kojem nije propustio nijednu vježbu.
“Leroy je opušten i bezbrižan, uvijek totalno u trenutku, sada i ovdje”, govori njegov bivši trener u juniorima Norbert Elgert. “On je ono o čemu budisti cijelo vrijeme pričaju.”
Elgert je također netko čije riječi imaju veliku specifičnu težinu. On je guru rada s mladima u njemačkom nogometu, legenda prema kojoj se drugi treneri odnose s osobitim poštovanjem. Nitko nije odgojio toliko vrhunskih igrača: između ostalih, ‘njegovi’ su bili Manuel Neuer, Mesut Özil, Benedikt Höwedes, Julian Draxler i Joël Matip. Elgertu je Sané bio posebno drag i zbog toga bi ga katkad vadio iz igre nakon samo pola sata na terenu ako bi mu se učinilo da se mladić nedovoljno trudi, što i nije bila rijetkost.
I to je možda jedini problem s ovim zlatnim dječakom: to što mu je ponekad potrebno da ga netko dobrano izgrdi. I on sam priznaje da mu “šut u guzicu” tu i tamo može samo dobro doći.
Njemačka ga još čeka
Čini se da Pep Guardiola, njegov menadžer u Manchester Cityju, zna kako se to radi. Početkom sezone Katalonac je bez sustezanja izjavio da je Sanéa izostavio iz momčadi jer “nije stigao u dobrom stanju, nije imao dobre pripreme, nije bio dobar u utakmicama koje je igrao i nije zaslužio igrati”.
Kasnije, na poluvremenu utakmice FA Cupa koju je City izgubio od Wigana, Guardiola ga je žestoko iskritizirao pred svim suigračima. U oba navrata Sané se vratio jači i bolji; imao je izvanrednu sezonu na klupskoj razini, osvojivši naslov prvaka i Liga kup.
Dosad je njegova priča s reprezentacijom bila drugačija. Nije se još uspio sasvim probiti. Otkako je u studenom 2015. kao 19-godišnjak debitirao za Die Mannschaft, uspio je skupiti 525 minuta u 11 utakmica i nije još postigao gol. U redu, dio razloga za to leži u činjenici da je u nekoliko navrata igrao za U21 selekciju i da je zbog operacije morao propustiti Kup konfederacija, ali isto tako stoji da nije impresionirao kad mu je pružena prilika u jakim prijateljskim utakmicama, poput onih protiv Španjolske i Brazila u ožujku. Bio je neuobičajeno sklon pogreškama i donosio krive odluke u igri.
Pošteno je reći da se nije još etablirao kao jedna od udarnih igala za Njemačku. Možda bi mu netko trebao postaviti ljestvicu malo više.
