Livaja: Psycho Killer

Je li kontroverzni hrvatski napadač konačno spreman odrasti?

Zadnja izmjena: siječanj 30, 2018 Profimedia

Ne znam što ste vi radili s 15 godina, ali za pretpostaviti je da većini život u toj dobi nije pretjerano odudarao od tipično adolescentskih avantura i ponašanja, gluposti s većim ili uglavnom manjim posljedicama koje radimo kad prestajemo biti dijete i pretvorimo se u hodajuću hormonsku bombu.

Marko Livaja je kao 15-godišnjak sjedio u splitskom hotelu Atrium i s braćom Mamić dogovarao uvjete prelaska iz vranjičkog Omladinca u Dinamo.

Hajduk je osujetio taj pokušaj preotimanja darovitog klinca iz kaštelanskog susjedstva i na kraju ga privolio u svoje redove, makar je Livaja glavom već bio u Zagrebu i imao čak i slike na kojima ljubi Dinamov grb. Godinu i pol kasnije naći će se interno suspendiran nakon što je zapelo oko potpisivanja ponuđenog profesionalnog ugovora s Hajdukom; Marko je već putovao na pripreme sa prvom momčadi, ali za nju na kraju nikada nije nastupio. Ovog puta ispregovarao je prijelaz u milanski Inter, što ga je primoralo da se sa 16 godina mora opravdavati zbog svojih životnih odabira. Kao i tada također suspendirani kolega mu Marko Grčić, koji je izvojevao prelazak u Dinamo, izložen je linču navijača, koji su ga okarakterizirali kao mladog ‘izdajnika’ željnog novca i slave na koje nije htio čekati.

Svaki psiholog i pedagog će vam potvrditi kako su među najvažnijim stvarima u razvoju djeteta osjećaj sigurnosti i stabilnost u njegovom razvoju. Kada se klinac od 15 ili 16 godina sastaje s predstavnicima klubova koji ga pritom ne gledaju kao ono što jest, dijete, već kao potencijalni izvor profita, onda znate da je tu sustav koji bi ga trebao zaštititi uvelike zakazao. Suludo bi bilo reći da ga je obitelj svjesno pustila pred takve enormne razine pritiska, ali oni koji su u tom trenutku skrbili o njegovu razvoju očito nisu bili potpuno svjesni koliko je pogrešno izlagati dijete takvim situacijama.

I tako je Marku Livaji prilijepljena jedna od medijima omiljenih sintagmi – enfant terrible.

Odrastanje u javnosti

U francuskom jeziku ona doslovno znači “užasno/užasavajuće dijete”, a koristi se za opis osobe sklone ekscentričnom ponašanju, često negativnom ili asocijalnom, koja će redovito izazvati sablazan okoline; kažu da je taj kontekst sintagma poprimila u 19. stoljeću, nakon što su je dadilje britanskih bogatih obitelji preuzele s namjerom da opišu nevaljalu’ djecu.

Nije mi baš bilo smisleno gubiti vrijeme na takav vid analize medijskog sadržaja, ali poprilično sam uvjeren kako je taj izraz korišten prosječno barem u svakom drugom tekstu posvećenom Livaji. Također, teško je povjerovati da čovjek tek na ljeto navršava 25, pošto se čini da se ti tekstovi s tom sintagmom u njima pojavljuju već jako dugo.

Ali onda opet, njegova karijera u očima javnosti i traje već gotovo cijelo desetljeće.

Od samog početka obilježen kao problematični ‘bad boy‘, logično je da se Livaja, čiji talent nikad nije bio dvojben, pomalo zatvorio u sebe i odrastao sklon samodostatnosti koja se manifestirala kroz povremene nagle i impulzivne reakcije.

Čini se da bi Livaja mogao biti spreman napraviti možda presudni korak u svojoj karijeri, onaj koji mu život pod pritiskom u formativnim godinama nije omogućio

“Po godinama je 19-godišnjak”, opisivat će ga nešto kasnije Marco Giampaolo, njegov trener u Ceseni, “ali ima karakter 30-godišnjaka”. Načelno je to pozitivna izjava, ali također ističe koliko je Livaja morao nastojati što brže formirati stav; ili, možda bolje rečeno – gard.

Bogme ga je imao gdje i prezentirati. Italija, Švicarska, Rusija, Španjolska i sada Grčka; rijetkost je vidjeti da nogometaš u tim godinama promijeni čak osam klubova – 10 ako ćemo uračunati i staž u Omladincu i Hajduku. Istina, u dosta njih je stizao na posudbu, ali i taj je put dio simptomatičnog razvoja događaja u kojem je od prvog profesionalnog ugovora u Interu redovito dobivao prigode, ali ih baš i nije na najbolji način koristio.

U Empoliju i Las Palmasu je napuštao klupe za rezerve i tukao torbe kada bi treneri testirali njegov karakter odbijajući ga uvesti u igru; tu je između ostalog baš Giampaolo iskusio pun intenzitet “karaktera 30-godišnjaka” kada je Livaja prolupao zbog činjenice da se zagrijavao čitavo poluvrijeme da bi na kraju trener u igru uveo drugog igrača. U Atalanti je pak otišao korak dalje, pa je umjesto torbi udarao suigrače na treningu, a svoj je kratki boravak u Bergamu zaokružio i obračunom s navijačima.

Jedan-na-jedan sa sobom

Nije mu puno vrijedilo to što zaista posjeduje istančane napadačke sposobnosti, koje su istovremeno poprilično univerzalno iskoristive. Livaja jako dobro čita igru i sposoban je kretanjima otvoriti prostor za pronaći onaj krucijalni korak ispred suparničkog braniča, čime će se naći u prednosti i poslati loptu u mrežu. Takve kvalitete primjenjive su u igri momčadi koje streme posjedu, ali i onih koje ga zbog podređenog položaja ne uživaju često. Na račun toga je Livaja imao svojih trenutaka i u Interu, s kojim se u svom debiju vratio na Poljud – ispraćen pritom salvom zvižduka – kao i u Las Palmasu pod Quiqueom Setiénom, čija je ekipa tada više nalikovala ‘kažnjeničkoj bojnoj’ s obzirom na profil karaktera nositelja igre.

No, Livaja je redovito, suočen s bilo kakvim pritiskom, nerazumno brzo ne samo podizao taj svoj gard, već je i doslovno udarao ‘na prvu’. To od killera u igračkom smislu napravi psycho killera, a takvog nitko ne želi u svojoj svlačionici.

Pa tako ni u onoj hrvatske reprezentacije, u koju ga nakon prvog golgeterskog niza guraju isti oni koji su ga ranije zvali ‘nepopravljivim’. Livaja nesumnjivo posjeduje igračke kvalitete koje bi mogle poslužiti reprezentaciji čija napadačka rotacija trenutno baš i ne proživljava svoje zlatne dane, ali dojam je da bi mu trenutno najbolje došlo malo mira, bez novih i dodatnih pritisaka.

U grčkom AEK-u, gdje je na posudbi iz Las Palmasa, zaista je proigrao i počeo u kontinuitetu dokazivati o kakvom se igraču radi. U ovosezonskih 29 nastupa u svim natjecanjima zabio je devet golova i tome dodao pet asistencija; pritom je u posljednjih devet prvenstvenih nastupa stavio sedam komada. Čini se da se u Ateni konačno našao i postao spreman preuzeti ulogu nositelja u ekipi koja je neporažena prošla kroz skupinu Europske lige, unesrećivši pritom i Rijeku.

Čini se da bi ovaj enfant terrible i bad boy mogao biti spreman napraviti možda presudni korak u svojoj karijeri: spustiti gard koji je koristio kao ne baš učinkovit obrambeni mehanizam i ostvariti ravnotežu u glavi kakvu mu život pod pritiskom u formativnim godinama nije omogućio. Od psycho killera postati samo killer – naravno, u prenesenom, nogometnom značenju.

Ako to uspije, tek ćemo tada vidjeti za što je sve zaista sposoban.

Ne propusti top članke