Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Liverpool, izgrađen na špijunaži

O moći podataka i tome kako su na Anfieldu pokrali City da bi stvorii temelje za uspjeh

Zadnja izmjena: 12. veljače 2020.

Nakon što je primijetio sumnjivu osobu kako se kreće po kampu, čuvar s ulaza u trening centar Derby Countyja odlučio je pozvati policiju. Kada je policija izašla na intervenciju, kod nepoznatog muškarca je pronašla kliješta za žicu, dalekozor i rezervnu odjeću.

Samo što muškarac i nije bio baš toliko nepoznat. Kod sebe je imao još i set detaljnih bilješki koje je vodio, a na bloku u koji je zapisivao nacrte Derbyjevih treninga bio je logo Leeds Uniteda.

Policija nije podigla optužnicu protiv uljeza jer se ispostavilo da nije iskoristio kliješta za žicu i da nije provalio u kamp. Jednostavno je ušetao u trening centar pokraj onog istog čuvara koji je zvao policiju, smjestio se i počeo sakupljati podatke. Policija tu nije vidjela elemente provale na temelju kojih bi podigla optužnicu i sve što je preostalo bilo je da Derby pokrene parnicu zbog neovlaštenog upada na posjed ili da podigne tužbu protiv Leedsa za eventualnu špijunažu.

U Cityju su olako shvatili Liverpool, kao i moć podataka. To je još jedan dokaz koliko nogomet kao okruženje zaostaje za poslovnim svijetom

Kad je engleski FA pokrenuo svoju istragu, Marcelo Bielsa je olakšao stvari tako što je odmah priznao istinu. Rekao kako je poslao čovjeka da pogleda trening i skupi informacije koje će moći iskoristiti u pripremi međusobne utakmice. FA je odlučio kazniti Leeds, a kako se Bielsa osjećao osobno odgovornim, kaznu od 200.000 funti je u cijelosti platio sa svog računa.

“Mnogi su iznijeli mišljenje o mom ponašanju. Mnogi me osuđuju zbog toga i kažu da nije etički i da nije moralno”, izjavio je Bielsa na konferenciji za medije u kojoj je javno pokazao kako se priprema za utakmice, koje podatke koristi i koliko detaljno skautira suparnika. “Ono na što želim ukazati je to da nisam nikoga špijunirao. Špijunaža je kada kradete podatke, a ja sam koristio sve informacije koje su javno dostupne. To što sam učinio nije ilegalno. Možemo diskutirati o tome je li OK ili ne, ali nije kršenje nikakvog zakona.“

Ne da nije OK, nego Bielsa nije u pravu ni kada kaže da nije bilo ilegalno, ali to je tek blagi incident prema slučaju prave koji se u engleskom nogometu dogodio ne tako davno i koji je mogao imati puno ozbiljnije posljedice nego što ih je izazvao Bielsin čovjek na Derbyjevu treningu.

Sustavno potkradanje

Dave Fallows je jedan od ključnih ljudi u Liverpoolu. Uz sportskog direktora Michaela Edwardsa i šefa analitike Iana Grahama, Fallows je treći čovjek koji odlučuje o ulaznim transferima i njegova titula Head of Recruitment faktički znači da je glavni skaut i šef svim drugim skautima. Dakle, on je taj koji je zadužen za prikupljanje podataka i omogućavanje široke mreže informacija na temelju koje će Edwards, uz pomoć Grahama i njegove mreže podatkovnih analitičara, donositi konačne odluke o pojačanjima.

Stvar je u tome što je Fallows, zajedno s Julianom Wardom koji je bio Liverpoolov skaut za Portugal i Španjolsku, prije dolaska na Anfield radio za Manchester City i da je imao podatke za pristup Cityjevu sustavu Scout7. Nakon što je prešao u Liverpool, Fallows je nastavio potajno koristiti Cityjeve resurse.

Uz pomoć računalnih stručnjaka i vještaka za korporativnu špijunažu u Manchester Cityju su dokazali da su Fallows, Ward i nepoznati treći čovjek — a gotovo sigurno sam Edwards — više stotina puta 2013. ulazili u Cityjev Scout7 i doslovno krali podatke koji su se nalazili na serverima. Trag IP adresa je bez ikakve sumnje vodio na Anfield i sve što su na Etihadu radili je bilo kompromitirano, od podataka o vlastitoj momčadi i testiranjima koja su radili do skautske baze podataka.

Ukratko, Liverpool je sustavno potkradao City.

Fallows je špijunirao i koristio tuđe povjerljive podatke kako bi nadoknadio nedostatke koje je imao u tom dijelu poslovanja u svom novom klubu, a na temelju ukradenih podataka je počeo graditi jedan od najboljih sustava današnjice. U tom trenutku je City bio drugi iza Manchester Uniteda, a Liverpool sedmi. Iako su dokazali krađu, u Cityju se nisu odlučili na tužbu, niti prema FA-u niti na sudu. Omjer snaga je naprosto bio takav da Liverpool nije bio izravni rival i nisu trošili energiju na obračun s nekim tko nije bio izravna prijetnja. Odvjetnici koje je City angažirao su kontaktirali Liverpool i vrlo brzo je postignut je dogovor između dvije strane. Kako doznaje The Times, Liverpool je pristao platiti nagodbu od milijun funti.

Tehnički gledano, potpisom nagodbe nitko ništa nije priznao jer u tekstu stoji kako potpisom Liverpool ne prihvaća krivicu za optužbe o špijunaži i hakiranju. Međutim, Liverpool je pristao platiti milijun funti kako bi se to prestalo dalje istraživati. Potpisao je ugovor kojim ga City nakon uplaćene odštete više ne može teretiti i dalje tužiti za taj slučaj, potpisane su klauzule o tajnosti i priča je otprilike završena tako što je nagurana pod tepih.

Podaci pokreću svijet

Ova 22 boda prednosti koje Liverpool ima ispred Cityja sigurno nisu plod špijunaže i Jürgen Klopp do njih nije došao na nepošten način.

Međutim, moguće je i, zapravo, vrlo je vjerojatno da su podaci koje su Fallows, Ward i Edwards ukrali od Cityja drastično ubrzali proces gradnje superiornog sustava koji je stvorio ovako moćnu momčad. Skupljanje i filtriranje podataka naprosto traži ogromno vrijeme kojeg su na Anfieldu ovako preskočili i odmah došli na gotovo, u fazu u kojoj mogu tražiti vlastita rješenja i inovativne načine kako koristiti podatke koje imaju na raspolaganju. Ukratko, da su morali trošiti vrijeme na to da sami stvore sustav i da su morali raditi kroz princip pokušaja i pogrešaka koji je karakterističan za tu fazu projekta, vjerojatno danas Liverpool ne bi imao 22 boda prednosti.

A da su u Cityju pretpostavljali kako će se stvari rasplesti, definitivno ne bi pristali na nagodbu od milijun funti. Za takav klub to je sitniš i od slučaja su zaista profitirali jedino odvjetnici koji su uzeli proviziju. Da je netko na Etihadu mogao pretpostaviti da će Liverpool pod Edwardsom napraviti takav skok, sigurno bi u cijelu priču krenuo mnogo agresivnije — što preko suda, što preko pritiska u javnosti, City je mogao napraviti ozbiljne probleme Liverpoolu i na taj način se riješiti konkurencije.

Olako su shvatili Liverpool, kao i moć podataka.

To je još jedan dokaz koliko nogomet kao okruženje zaostaje za poslovnim svijetom, bez obzira na to što se u njemu vrte milijarde eura. U korporativnim odnosima nikakav oblik pridobivanja tajnih informacija od poslovnih konkurenata ne prolazi praktički nekažnjeno, kao što je prošao ovdje. Takve situacije koje uključuju špijunažu shvaćaju se puno ozbiljnije nego što je City shvatio Liverpool i kazne su drastično veće.

Formula 1, koja je po mnogočemu bliže svijetu biznisa nego svijetu sporta, to je jasno pokazala kada je kaznila McLaren s 50 milijuna funti i izbacivanjem iz konstruktorskog prvenstva 2007. jer je momčad bila u posjedu povjerljivih podataka o konkurentskim bolidima koje im je ustupio bivši član Ferrarijeva tima.

U hrvatskom nogometu je stanje još dalje od onoga što se događa u biznisu. Doduše, nema se puno toga za ukrasti jer malo tko prepoznaje pravu moć podataka, ali postoje primjeri više trenera u omladinskim školama koji su — kao aktivni treneri i bivše igračke legende — prodavali podatke dobivene fizičkim i tehničkim testiranjima svojih igrača izravnim konkurentima koji su ih koristili za dodatnu selekciju. Najgore je to što su te tajne prodavali za smiješan novac i što ih je klub ostavio da rade još godinama nakon što su prijavljeni.

Podaci su ono što danas pokreće svijet, toliko da se ponekad — jednako kao Edwardsu, Fallowsu i Wardu koji su koristili Cityjev skautski sustav — isplati i špijunirati. Pogotovo ako onaj kojeg špijunirate ne shvaća pravu moć podataka.

Ne propusti top članke