Mario Jurić o HNS-u nikad neće govoriti samo u problematičnim tonovima. „Gledaj, ima stvari koje u Savezu jako dobro funkcioniraju“, kaže glavni tajnik Hrvatske udruge Nogometni sindikat dok razgovaramo u njenom sjedištu. „Imamo sjajnu reprezentaciju. Tu je, primjerice, i HNS-ova akademija. No, praktički se svake tri do četiri godine ponavlja situacija da klubovi odlaze u stečaj. U početku smo imali Karlovac, Varteks i Međimurje. Pa onda Pomorac. Pa potom stečaj prijeti Zadru i Šibeniku…“. Prošle su godine u predstečajnu nagodbu ušli Osijek i Cibalia: „Da nije bilo toga, ti bi se klubovi teško izvukli“, zaključuje.
Na pitanje kolika je u tome odgovornost Saveza ne trebamo dugo čekati odgovor. „Najviše smo nezadovoljni radom Komisije za licenciranje. Poslije svakog procesa licenciranja povlače se repovi, što nije dobro ni za klubove, niti za igrače.“
Još u rujnu je Nogometni Sindikat (HUNS) upozorio na realnu mogućnost bankrota RNK Splita i Cibalije i najviše ga smeta to što klubovi s dramatičnim financijskim poteškoćama, koji mjesecima ne isplaćuju plaće, uopće dobivaju licencu. HNS je tad lakonski odgovorio kako su i jedan i drugi klub tijekom postupka licenciranja ispunili sve kriterije, pa tako i one financijske.
Sasvim je jasno, međutim, da to baš i nije tako. Splitu je odnedavno blokiran račun, a splitsko Općinsko državno odvjetništvo je u listopadu prošle godine podiglo optužnicu protiv njegova predsjednika i vlasnika Slavena Žužula, koji se tereti za utaju poreza u razdoblju od 2008. do 2011., kad je klub bio u stečaju. Kako je moguće da klub koji je posljednjih par godina na transferima Ante Rebića, Marka Roga, Sokola Cikalleshija, Amira Rrahmanija i Ante Majstorovića navodno zaradio i preko 10 milijuna eura danas nema ni za plaće igračima?
„Zaista ne znam što bih na to rekao“, razmišlja Jurić. „Ja sam sretan kada postoji netko tko želi ulagati u hrvatski sport, ali izgleda da vodstvo kluba ima neke druge prioritete. Očito stvari u tom klubu ne funkcioniraju kako bi trebale, jer nemoguće je da klub koji toliko zaradi na kraju nema za plaće nogometašima. Ugovori se moraju poštivati i ja se nadam da Split neće otići u stečaj jer bi to bilo najgore za sve“.
Klub je uvijek jača strana
Primarni zadatak Sindikata je zaštita interesa nogometaša. „Mi svake godine šaljemo listu igrača koji imaju dospjela potraživanja prema klubovima. Ako Komisija ne postupa u skladu s time, očito je da krše vlastite propise“, jasan je.
U Hrvatskoj je 94 posto igrača zaposleno na ugovor o samostalnoj djelatnosti, dok na svjetskoj razini taj prosjek iznosi tek 9 posto. To znači da su u Hrvatskoj nogometaši, bez obzira primili plaću ili ne, dužni plaćati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te poreze i prireze. U slučaju kašnjenja plaćanja ovih obveza, država im obračunava kamatu od 15 posto, što nerijetko dovodi do stvaranja socijalnih slučajeva. Danas je u Hrvatskoj 59 profesionalnih nogometaša s blokiranim računima.
Ljudi su izgubili vjeru u nogomet i nijedna se ozbiljna tvrtka ne želi vezati uz takvo okruženje. Svi mi živimo od proizvoda koji se zove nogomet, a direktno ga uništavamo
„Ne postoji nikakav instrument kojim bi se eventualno išlo u nekakvu periodičku otplatu. Tada bi se trebale plaćati i zatezne kamate. Njihova jedina perspektiva je da plate dug, jer država taj dug neće oprostiti“, ističe Jurić.
U lipnju 2015. na snagu je stupio novi Pravilnik o statusu igrača i registracijama Hrvatskog nogometnog saveza, koji je uveo mogućnost sklapanja ugovora o radu između igrača i klubova. Dio je to europskog kolektivnog ugovora koji je FIFPro zaključio u suradnji s UEFA-om i Europskom komisijom, a morao je biti implementiran na razini država članica Europske Unije. Problem je upravo u tome što i dalje postoji mogućnost sklapanja ugovora o samostalnoj djelatnosti, odnosno što status sportaša-radnika nije zaštićen Zakonom o sportu.
„Klub je uvijek jača strana u ugovoru. Njemu je jednostavnije i jeftinije platiti PDV na iznos plaće i to je to. Savez taj odnos regulira i on ga može promijeniti neovisno o zakonu, ali klubovi jednostavno imaju veći utjecaj od nas.“
A potpuno novi Zakon o sportu napisan je još sredinom 2015. godine. U njemu je, između ostalog, omogućen isključivo radnopravni status profesionalnog sportaša, ali tekst u konačnici nije ugledao svjetlo dana, jer je zbog raspisivanja izbora raspušten Sabor. „Mi smo poslali svoje prijedloge i oni su usvojeni“, kaže Jurić. „Zakon je u cijelosti napisan i ja ovom prilikom pozivam sve one koji ga drže u ladici da ga stave u proceduru u Saboru.“
Evolucija, ne revolucija
Prema istraživanju FIFProa, međunarodnog sindikata profesionalnih nogometaša čiji je član i HUNS, plaće nogometašima u Hrvatskoj kasne u 49 posto slučajeva. Prema podacima koje objavljuje sama UEFA, nijedan klub u HNL-u od redovnih prihoda (prihodi od utakmica, TV prava i komercijalni) ne bilježi veći dotok novca od onoga što potroši i prihodi od transfera igrača dosežu 75 posto vrijednosti svih drugih prihoda – dok u većini drugih zemalja ta brojka ne prelazi 40 posto.
„Teško je išta napraviti u takvom okruženju“, govori Jurić. „Mi smatramo da bi Savez trebao u većoj mjeri financijski pomagati klubove i sufinancirati razvoj infrastrukture. Ne želimo da se o nogometu priča u negativnom kontekstu i u kontekstu afera. Ljudi su jednostavno izgubili vjeru u nogomet i onda nije čudo kako se nijedna ozbiljna tvrtka ne želi vezati uz takvo negativno okruženje. Svi mi živimo od proizvoda koji se zove nogomet, a direktno uništavamo taj proizvod. Samim time odbijamo gledatelje, potencijalne sponzore i marketinške prihode. Šteta je višestruka. Mi nismo za revoluciju, nego za evoluciju. Zajedno možemo doći do boljih rješenja.“
