Zapravo, stvar je sasvim jednostavna. NK Zadar nije zadovoljio kriterije za dobivanje licence za Drugu HNL i to je svima jasno. Sve žalbe su više bili očajnički pokušaji da se ne padne u niži rang natjecanja odlukom za zelenim stolom bez da se iscrpe svi legalni načini borbe nego realne opcije da Zadar zapravo ostane u ligi. Stadion na Stanovima nema dovoljan broj natkrivenih mjesta, nema pomoćnog terena i to je dovoljno da mu se ukine licenca za Drugu HNL.

Ali opet, stvar nije baš toliko jednostavna.

“Sportski su postupci specifični, tu ima puno maglovitih poslovanja”, bio je sažet Damir Vrbanović

Nitko nije ove godine rušio krov na Stanovima. Dakle, Zadar ni prošle godine nije imao te natkrivene stolice i svejedno je dobio licencu. Financijsko stanje je bilo još gore, a pomoćno igralište na Bagatu, koje je trenutno u završnoj fazi rekonstrukcije, bilo je u teškom kaosu. Stanje u svim spornim segmentima je bilo identično ili puno lošije, ali Zadar je dobio svoju licencu i normalno je nastupao u Drugoj HNL.

Kako? Lagano, jer ako ove sezone ne ostvaruje uvjete za Drugu HNL, onda je Zadru očito prošle sezone progledano kroz prste.

Propisani tehnički minimum

I u tome je poanta ove priče. NK Zadar nema realnu osnovu za svoje žalbe, potpuno su u krivu i nemaju uvjete za igranje Druge lige. Ali kad su kriteriji toliko nejasni i kad se institucionaliziralo gledanje kroz prste, onda nije bitno tko ima kakve uvjete. Uvjeti postaju sasvim nebitni, a ono što dolazi u prvi plan jest dobra volja onih na vrhu i spremnost da se pogura one koji su podobni.

UEFA je 2004. uvela obavezu licenciranja s ciljem da podigne stanje u nogometu na svim razinama funkcioniranja. Riječ je o ekonomski sasvim logičnom potezu, propisani su uvjeti koji se predstavljaju kao svojevrsni tehnički minimum koji će osigurati da UEFA-in proizvod — a to je nogomet — poveća svoju tržišnu vrijednost. I UEFA je u tome itekako uspjela. Licenciranje je pozitivan način da se dovede u red poslovanje i funkcioniranje klubova, da se postavi određeni infrastrukturalni standard koji se treba ispuniti i da se klubove prisili na ulaganje novca u podizanje tog standarda.

Svaki klub, ali baš svaki klub koji se želi natjecati u prvom, drugom ili trećem razredu hrvatskog nogometa, mora ispuniti sportske, infrastrukturne, administrativne, pravne i financijske kriterije.

Ali postoji jedna stvar koju je najbolje sažeo Damir Vrbanović, diplomirani pravnik i prvostupanjski osuđenik koji još uživa visoku poziciju u HNS-u. Na redovnoj Skupštini Hrvatskog nogometnog saveza 2017. na kojoj je potvrđen kao direktor izjavio je: “Sportski su postupci specifični, tu ima puno maglovitih poslovanja.”

I to je to. Tu počinje i završava svaka priča o licenciranju, nogomet je u toj računici najmanje bitan.

Futsal Dinamo je, primjerice, izbačen iz Kupa 2017. jer nije platio ukupno 4.089,00 kuna obračuna članarina nadležnom Savezu. Sve regularno? Bilo bi da nije kažnjen 21. siječnja, za račun koji je tiskan 28. veljače, a koji je u klub stigao 21. ožujka. No, po slovu pravilnika, klub je pogriješio i nije zadovoljio administrativni kriterij, a od njega je onda napravljen primjer svima drugima. Tim primjerom se ne kaže: “Plaćajte članarine za koje niste dobili službeni račun”, nego je primjer evidentno: “Budite tihi i poslušni i onda će vam štošta biti oprošteno. U suprotnom, naći ćemo nešto za što ćete biti kažnjeni.“

Maglovito poslovanje

Da ogolimo stvari do samog temelja, NK Zadar nema realne osnove za svoje žalbe, potpuno su u krivu i nemaju uvjete za igranje Druge lige, tako da svaka žalba postaje uzaludna. To vjerojatno duboko u sebi zna i sam Svetko Ćustić, ali svima u NK Zadru je jasno da u takvim postupcima ima puno maglovitih poslovanja. Jasno im je da je prošle godine stanje po svim kriterijima bilo još puno gore i da su licencu glatko dobili jer je netko naprosto odlučio da je dobiju, a vrlo vjerojatno su računali da će se isto ponoviti i ove godine. Sasvim je logično da sada sumnjaju kako se njih miče iz lige kako bi se otvorilo mjesto za nekog drugoga.

Je li to istina, to je zapravo sasvim sporedna stvar. Ono ključno je da nema povjerenja u instituciju Saveza i ne može ga biti jer se posluje maglovito.

“Imamo plan i ponudu izvođača, koji taj posao može odraditi u roku mjesec dana. S time su upoznati i odgovorni ljudi u Upravnom odjelu za kulturu i šport Grada Zadra i nadamo se što skorijem početku zahvata”, izjavio je Ćustić. “Na Bagatu su prije koji dan montirani novi golovi, a uskoro će i klupe za rezervne igrače. Travnjak je već sada u odličnom stanju i još kada uspijemo promijeniti kompletnu ogradu oko igrališta, Bagat će zasjati u potpuno novom ruhu. A riječ je o igralištu gdje će svakodnevno trenirati preko 400 djece iz naše nogometne škole.”

Situacija je to koja jako podsjeća na stanje u kojem je bila HNK Gorica pred početak prošle sezone. Naime, pravilnik propisuje rasvjetu s barem 1.200 luxa, tri pomoćna terena od kojih jedan ima rasvjetu s minimalno 250 luxa, a Gorica je reflektore pustila u rad tek 26. listopada. Do tada je Gorica odigrala čak 11 kola, od toga šest na domaćem stadionu na kojem uopće nije bilo reflektora. HNS je izašao u susret, omogućio je da Gorica igra prvu ligu bez da je zadovoljila infrastrukturalne kriterije, dodijelio klubu ranije termine i dao dovoljno vremena da se ti problemi riješe.

I to ama baš nikome nije bilo sporno. Nitko nije oštećen i nitko se nije žalio. Zašto bi, uostalom, i bilo sporno kad je zadovoljen daleko najvažniji kriterij — onaj sportski.

Pokvareni način rada

Međutim, kad uzmete taj slučaj u kontekstu NK Zadra, onda je očito da postoje jednaki i oni jednakiji. Gorica za podizanje reflektora nije dobila samo dva i pol mjeseca od kraja licenciranja do početka sezone, dobila je još dva i pol mjeseca te sezone. I možda HNS više vjeruje u sposobnost predsjednika Gorice Nenada Črnka — koji je, igrom slučaja, usput i član Izvršnog odbora HNS-a — nego što vjeruje u sposobnost Svetka Ćustića, ali kriteriji ili postoje ili ne postoje.

Ako je Gorica dobila pet mjeseci da riješi problem reflektora, onda je sasvim logično da se NK Zadar ne može pomiriti s činjenicom da nije dobio mjesec dana — a Druga HNL počinje 17. kolovoza, za malo manje od dva mjeseca — da postavi taj komad lima koji će natkriti 300 sjedalica i da stavi ogradu oko Bagata u kojem su radovi već u završnoj fazi. I logično je da misle da postoje neke zakulisne igre u kojima treba otvoriti prostor za neke druge klubove koji nisu zadovoljili sportski kriterij jer su prošle sezone za puno gore stanje infrastrukture ipak dobili licencu.

U tome i jest problem. Koliko god NK Zadar pravno i legalno nije u pravu, toliko je u pravu jer sve ovo što se događa je posljedica toga da su kriteriji toliko rastezljivi i da se institucionaliziralo gledanje kroz prste. Uvjeti tada postaju sasvim nebitni, a ono što prelazi u prvi plan jest dobra volja onih na vrhu i spremnost da se pogura one koji su podobni, a onda povjerenja nema i ne može ga ni biti.

Ali dobro, tu smo sami krivi.

Naivno je očekivati povjerenje od organizacije u kojoj Vrbanović zadrži funkciju usprkos prvostupanjskoj osudi. Kretenski je očekivati dignitet od organizacije u kojoj Neven Šprajcer, pravomoćno osuđen za primanje mita u aferi “Pošteno suđenje”, i dalje paradira dijeleći medalje na omladinskim natjecanjima.

Suludo je računati na poštivanje sportskih kriterija organizacije koja u procesu licenciranja godinama dopušta igranje NK Lokomotivi u Prvoj HNL praveći budalama cijelu javnost. I stvarno je teško imati imalo poštovanja prema organizaciji koja ima obraza u priopćenje za medije staviti ime pokojnog Hrvoja Ćustića u ikakvom kontekstu jer upravo je njegova smrt nadgrobni spomenik hrvatskom nogometu.

Jedini život na hrvatskim stadionima nisu odnijeli navijači ili infrastruktura, što se potencira od strane Saveza. Odnio ga je pokvareni i netransparentni način rada jer u tom nesretnom slučaju se ogleda svaki manjak kriterija, institucionalizirano gledanje kroz prste i činjenica da je jedini uvjet dobivanja bilo čega u našem nogometu tek dobra volja onih svemogućih na samom vrhu i spremnost da se pogura one koji su podobni jer, iako su svi jednaki, uvijek postoje oni koji su malo jednakiji.