KK Zadar je, sada već tradicionalno, dosta slabo krenuo u novu sezonu, koja prijeti da bude kao i prethodne – grčevita i neizvjesna do samog kraja kad je u pitanju ostanak u ABA ligi. Ali posve je jasno da neizvjesnosti uopće ne bi bilo da uoči samog početka natjecanja u Dvoranu Krešimira Ćosića nije pristigao Luka Božić.
Dolaskom bjelovarskog beka Aramis Naglić dobio je fighting chance – Zadrov trener ne može ni zamisliti petorku bez njega. U prvih osam kola ABA lige Božić u tri susreta uopće nije izlazio na klupu, a prosječno je provodio 37,1 minutu na parketu. Prosjek mu kvari tek susret s Mornarom, jedini gdje je bio neraspoložen pa je uspio odmoriti ‘čak’ 14 minuta.
Ovaj 21-godišnji mladić igra svoju prvu sezonu u regionalnoj konkurenciji, ali manjak iskustva ga ne sprječava da bude uvjerljivo najkorisniji igrač Zadra, a ujedno i prisutan u borbi za MVP-ja čitave lige. Ako mislite da su te brojke plod njegovog napucavanja u momčadi iz donjeg doma ljestvice, na krivom ste tragu.
Božić nije ni približno najveći potrošač lopti, premda bi trebao biti. Uvjerljivo najviše puta prema košu potegne Preston Knowles, odnedavno se u tom segmentu ukazao i Joshua Bostic, a ni Ive Ivanov ne može se požaliti na broj dobivenih šutova. Usprkos tim okolnostima, Božić je najbolji strijelac ekipe s gotovo 17 poena u prosjeku. Informacija koja impresionira.
Mnogo je toga zanimljivog u vezi ovog momka. Za početak, okolina iz koje dolazi nije nimalo poznata po košarkaškoj tradiciji. Bjelovarci su tako već sada dobili možda i najboljeg košarkaša u povijesti, koji je u dresu kluba iz rodnog grada terorizirao A-2 ligu Sjever dok je bio srednjoškolac.
Već je sa 16 je bio na preko 20 poena u prosjeku; godinu potom nije bilo utakmice u kojoj nije otišao preko 30, a protiv Koprivnice je brojio do suludih 70. Na stranu rang natjecanja – kada tako meteš starije i jače od sebe, nema previše filozofiranja – dečko je stroj!
Nenadani kapitalac za Zadar
To su najbrže shvatili u KK Zagrebu, stoga u ljeto 2014. Luka stiže u klub poznat po razvoju brojnih talenata.
Danijel Jusup, trener koji je odgojio puno mladih bekova od kojih su drugi digli ruke, sada je dobio jackpot. Dobio je mladca kojeg će moći staviti u vatru, a da igra ne pati. Pokazao je Božić dvije osobine koje su svakom treneru najvažnije – konkretnost i konstantu. Već u prvoj sezoni odigrao je iznad očekivanja te na ljeto 2015. zavrijedio poziv Velimira Perasovića na pripreme reprezentacije.
Sljedeće sezone Jusup mu je dao još više lopti u ruke. Zagreb je igrao sjajnu košarku i uz pretrpljena tek tri poraza osvojio prvo mjesto u osnovnom dijelu Hrvatske lige. Božić je potpuno zasluženo bio proglašen najkorisnijim igračem natjecanja.
Na koncu te sezone izgledalo je kao da je Božić prerastao Mrave. Bilo je vrijeme za iskorak na novu razinu i šuškalo se o mnogim zainteresiranim klubovima, najglasnije o Ciboni. Ipak, ljeto je prošlo, Zagrebov roster se ispremiješao, ali Božić je ostao. Te je jeseni uslijedio boom ostalih košarkaških sredina poput Splita, Šibenika i Osijeka, što je bacilo Mrave u niz loših rezultata, na kraju su u doigravanje ušli kao tek osmi i glatko ispali od Šibenika u četvrtfinalu.
Mnogima je ova sezona izgledala kao doba stagnacije za Božića, ali to nije istina. Slabi rezultati bacili su u sjenu njegove još bolje predstave. On je tu godinu iskoristio za, kako se to voli reći, individualni napredak. Imao je loptu u svojim rukama, sve ovlasti i iskoristio ih je za ne baš normalan prosjek od 22,2 poena, 6,8 skokova i 6 asistencija po utakmici.
Sada se vjerojatno pitate kako je igrač s takvim potencijalom završio u Zadru.
Nakon što je odradio reprezentativno ljeto s B selekcijom Hrvatske u Kini, Božić je vagao ponude. Bilo je zainteresiranih iz inozemstva, ali htio je slijediti prirodni put razvoja i okušati se u ABA ligi. Cedevita i Cibona imale su neke druge planove, pa je tako preostao Zadar, koji je nenadano dobio kapitalca.
Zadarski navijači, poučeni iskustvom, bili su oprezni s očekivanjima. Prošle je sezone u klub došao Lovro Mazalin, isto tako glasoviti talent, koji se usprkos nekim bljeskovima pokazao kao razočaranje i sezonu završio pri kraju klupe. Isti taj Mazalin bio je alfa i omega u mlađim selekcijama Hrvatske, dok je Božić bio njegova podrška, igrač iz sjene.
Kako se onda nadati da će ostaviti dublji trag od svog prethodnika? Istina, za razliku od Mazalina bio je MVP Hrvatske lige, ali to je postigao u dresu Zagreba – kao i Karlo Žganec, čiji su limiti ubrzo isplivali u regionalnoj.
No, Luka Božić sasvim je druga priča.
Čvrsto na zemlji, osim kad skoči
Za razliku od Mazalina, koji je bio skočan i brz, ali lagan, Božić je skočan, brz i jak kao tenk. Zbog malenog broja akcija priređenih za njega, većinu svojih poena prikuplja na dva načina. Jedan je kada skupi loptu u obrani i nezadrživo pojuri u kontranapad, drugi kada se ogradi u reketu, dohvati promašaje američkih suigrača i potrpa ih kroz mrežicu. On hvata 9,25 skokova u prosjeku i prvi je skakač lige nakon trećine sezone, a govorimo o igraču koji ima dva metra i igra na poziciji krila.
Što se tiče mana, najveći je problem njegov šut i to je jedini razlog zašto nije izabran na NBA draftu. Međutim, nije toliki problem preciznost koliko izrazito neugledna i nepraktična mehanika izbačaja. Kada ostane sam, on će bez problema staviti tricu, što govori o njegovoj radnoj etici na treninzima, ali kad mu je igrač na ruci, zbog zakona fizike nastaju ozbiljne poteškoće. Šteta što to nijedan trener nije uspio ispraviti u mlađim uzrastima, jer bojim se da je sada već prekasno za znatnije promjene.
No, za razliku od Mazalina, kojih je također imao velikih problema sa šutom, Božić nije izgubio vjeru u svoju ruku te s velikim samopouzdanjem šutira iz svih pozicija. Jača strana su mu, pak, prodori, iz kojih redovito pronađe put do poena ili ga se zaustavi prekršajem. Kada stane na liniju, gađa vrlo dobrih 85 posto, a posebno je fokusiran u završnicama, što pokazuje da je izvukao pouke iz promašenog bacanja za pobjedu nad SAD-om u čuvenom finalu U19 Svjetskog prvenstva 2015.
Naravno, podrazumijeva se da mu je obrana jača strana, zbog koje ga Naglić i drži toliko na parketu.
Luka Božić donio je u Zadar ono što su tamošnji ljubitelji košarke dugo iščekivali – igrača koji će nositi na leđima čitavu momčad, biti njeno ljepilo, biti priseban kad je najkritičnije, ostaviti zadnju kap znoja na parketu. I sve to bez velike pompe, bez zahtjeva za više lopti. Ali ne brinite, kada vidi da je vrag odnio šalu, bez pitanja će loptu uzeti i raditi ono što najbolje zna. Tako je umalo sam kreirao preokret nad Partizanom, tako je u Draženovu domu nevjerojatnim skokom (Čime se taj hrani?!) donio Zadru najslađu pobjedu, iščekivanu dugih šest godina.
Sve to nije ostalo nezamijećeno – uskoro kreću kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, a izbornik Ivica Skelin najavio je značajnu ulogu za ovog Bjelovarca, možemo ga očekivati i u startnoj petorci Hrvatske. No, nemojte misliti da će ga ovi podvizi i popratne priče podići u nebesa, Luka Božić stoji čvrsto na zemlji i odlučio se za duži ali sigurniji uspon prema vrhu, bez preskakanja stepenica. I tek je na početku svoje priče.
