Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Majka Levy i stari švaler

Tottenham je otpustio Pochettina i doveo Mourinha. Ček, što?

Zadnja izmjena: 21. studenoga 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Getty Images

U životu vrlo lako možete predosjetiti kraj nečega. Kraj nekog dobrog druženja kada zvuk zijevanja nadglašava zvuk razgovora, a pogledi bježe na ekrane mobitela i satove. Kraj ljubavnog odnosa, kada lijepe riječi postanu rijetkost i kada prvi impuls pri pogledu na osobu s druge strane stola bude zbunjenost i nesigurnost. Pa i kraj života, kada ste svjesni da osoba u koju gledate više nije, izmučena kakvom teškom bolešću, ni ljuštura one koju ste poznavali. Međutim, koliko god kraj nekada došao kao olakšanje, u ljudskoj je prirodi da ga pokuša odgoditi ako je moguće. Ponekad je to iz stare navike i uspomena, ali možda čak i češće iz straha od onoga što dolazi; straha od nepoznatog.

Kraj u trenerskom svijetu nije nikakva iznimka, pošto i u onim najneočekivanijim rastancima, koji naizgled dođu preko noći i šokiraju sve, uvijek možete u retrospektivi nazrijeti onaj trenutak kada je situacija krenula nizbrdo.

Mauricio Pochettino je prije samo šest mjeseci bio trener momčadi koja je mimo očekivanja igrala finale Lige prvaka, ali daleko od toga da je u tom finalu bila nezasluženo. Pomisliti da takav trener neće dočekati kraj kalendarske godine na klupi na prvu djeluje suludo, ali istina je da je njegov punkerski Tottenham počeo ispadati iz ritma već i prije tog velikog finala. Samo što je, kao i u ljudskim odnosima, probleme lako maskirati kroz određeni vremenski period; baš kao oni parovi koji se smješkaju na fotografijama i koji su odlučili dobiti dijete kako bi spasili vezu, a onda se razvedu nakon godinu dana.

José je onaj galantni samac u kutu šanka nekog posh jazz bara koji odmah šarmira elokvencijom. On je stari švaler koji puno daje, ali traži još više

Pochettinov razvod s Tottenhamom po svemu sudeći nije sadržavao razbijanje tanjura o zid i pozive policiji, ali nije ni protekao glatko.

Prvi čovjek kluba Daniel Levy, jedan od onih koje se naziva “ekscentričnima”,  pokušao je tijekom ove reprezentativne pauze uvjeriti Pochettina da bi u ovom trenutku bilo najbolje da se sam povuče s klupe, vjerojatno kako ne bi ostavio dojam da je on povukao okidač i tako privukao salvu ljutih pitanja oko toga je li se argentinskom treneru — koji je u ovih pet godina transformirao momčad u jednu od najuzbudljivijih u Europi, ali bez osvojenih trofeja — trebalo dati još vremena. Pochettino nije želio, jer to prema van uvijek ostavlja dojam odustajanja, a Poch nije jedan od tih. Uostalom, u igri je i otpremnina koja se cijeni na čak 15 milijuna eura.

Ovdje spasa više nije bilo. Tottenham je od 20. siječnja — dakle, praktički od početka godine — samo triput slavio na gostovanjima: protiv Borussije Dortmund u ožujku, protiv Ajaxa u svibnju i sad protiv Crvene zvezde početkom mjeseca. U prvenstvu su Spursi u 2019. skupili bodova koliko i Burnley ili West Ham, a manje od, primjerice, Crystal Palacea. Sve sitnice i rutine na kojima je insistirao iznjedrile su sustav koji je od niza pojedinaca napravio briljantne igrače i jedan fantastično uštiman stroj, ali one su s vremenom postale napor. Nekad prokušani recept sada je davao bljutav rezultat do te mjere da su isti ti igrači počeli prebirati žlicom po tanjuru, željni promjena koje nisu mogli dobiti.

Here’s José!

Idila koju je Pochettino izgradio kroz svoj rad i dalje je održavala je imidž prema van i utoliko ovaj razlaz mnogima i dalje djeluje šokantno, kao nešto što se teško moglo zamisliti. Istim tim ljudima će se sve ovo činiti možda i pretjeranim, ali u suštini je Levy napravio ono što se trebalo napraviti. Jedan ciklus je očito bio završen, a u takvim je okolnostima, pogotovo uz odrađenu temeljitu introspekciju, odgađanje neminovnog samo otežavanje puta samima sebi, pogotovo zato jer slijedi najteži dio sezone u Premier ligi.

Tottenham je definitivno na svim razinama drugačiji klub nego što je to bio u svibnju 2014. i to ne samo po učinku na terenu. Pochettino je promijenio i način ophođenja unutar čitave strukture tako što je izvukao klub iz okova mediokritetstva i uveo ga u modernu eru. Međutim, Levy je i ovdje pokazao zašto je “ekscentričan” samo fina riječ koju treba iskoristiti kada se nekog uglednika treba nazvati jednostavno — luđakom.

Negdje u moru reakcija na Pochettinov odlazak netko je naveo kako je u Tottenhamu atmosfera takva kao da je “otac napustio obitelj”, s tim da ga je ova obitelj poslala kroz vrata s vrećom novca i poželjela mu sve najbolje. U normalnim bi okolnostima ‘majka’ Levy smireno odlučila koje je rješenje najbolje dovesti u kuću, a da se stvari ne promijene radikalno. A ona je još istog dana okrenula broj, nakon čega je kroz vrata kuće provirio neobrijani José Mourinho i nakesio se poput Jacka Nicholsona u Isijavanju. Ne samo to, već mu je Levy dao i 17,5 milijuna eura godišnje — što je, primjerice, znatno više nego što zarađuje Jürgen Klopp, menadžer europskog prvaka Liverpoola.

Majka je, dakle, totalno šenula. Ne zato što je Mourinho sada katastrofalan trener, jer to je pomalo blesavi narativ koji je kulminirao njegovim neuspjehom u Manchester Unitedu; Mou je i dalje čovjek koji zna što radi i koji sa sobom donosi pregršt kvaliteta, ali i useljava s puno torbi za koje ukućani moraju naći mjesta, inače kuća vrlo brzo postane tijesna.

Pochettino je tu bio otac koji je od disfunkcionalnog doma napravio čudo: sve je bilo posloženo, djeca su od dopunske nastave strogim, ali zabavnim radom kod kuće došli do završnice državnih natjecanja i to bez prosipanja novca na skupe repeticije. Pokazao je kako stvari mogu djelovati organizirano i podigao je sve na nevjerojatno visoku razinu. Levy njegov rad nije shvatio kao temelj za nadogradnju, već je razočaranje rastankom odlučio liječiti čovjekom koji je sve što što Poch nije. José je onaj galantni samac u kutu šanka nekog posh jazz bara koji odmah šarmira elokvencijom i održava samopouzdanje tako što apsolutno negira bilo kakav utjecaj vremena na sebe. On je stari švaler koji puno daje, ali traži još više, i neće ga tako lako neki posrtaj odvratiti od toga: on sebe vidi kao istog čovjeka kakav je bio prije 15 godina.

The Special One.

Očita kakofonija

Ali ako već Levyju stvari poput ideološkog ili strukturalnog kontinuiteta očito ne znače previše, onda mu brojke svakako znače. Ovih 32,5 milijuna eura, koliko je dao za Pochettinovu otpremninu i Mourinhovu godišnju plaću, novac je kakav se vrlo rijetko odlučivao potrošiti na igračka pojačanja. Pochettino je u pet i pol godina u Tottenhamu na pojačanja dobio 127 milijuna eura odobrenih sredstava i s njima šutke gurnuo Tottenham u vrh engleskog i europskog nogometa. Mourinho je taj iznos preklani u Unitedu gotovo izjednačio u periodu od samo 12 tjedana samo da bi nakon toga javno zazivao još novca za nove igrače.

Također, Mourinho nije baš poznat po uravnoženom odnosu sa svlačionicom, pogotovo u trenucima kada stvari ne idu po planu; u ekipi poput Tottenhama, u kojoj su igrači sami izrazili želju za novim pristupom, uvođenje teške ličnosti poput Mourinha lako može postati ekvivalent puštanju lisca u kokošinjac.

Levy je svjestan ekskluzivnosti koju je Tottenham zaradio Pochettinovim radom, ali je budućnost odlučio graditi tako da je iz nje uzeo samo onaj novonastali showbiz element koji želi naglasiti do krajnjih granica naprosto zato jer je to dosad u tom klubu bilo nepojmljivo.

José sa sobom donosi sve što showbiz traži: senzacije, doktrinu šoka, napetost i pažnju. On ne voli mirnu luku i građenje sustava, on je odavno iznad toga. Mourinhu je obiteljska atmosfera poput one koju je Pochettino gradio u Tottenhamu samo smetnja; on je tip koji će ući u tu posloženu, skromnu kuću i pokidati tapete sa zidova uz zvuke thrash metala, urlajući pritom na susjede kako su ološ jer imaju više novca, ali su svejedno zavidni na njega. Kakofonija je i više nego očita.

Tottenhamova obitelj je sada razvod odlučila proslaviti pijanom avanturom s poznatim i skupim ženskarom. Nema sumnje kako će to svima oko nje na početku biti čak i zabavno promatrati, ali pitanje je vremena kada će se ovaj neočekivani novi par otrijezniti i shvatiti da nemaju blage veze kako su uopće završili zajedno.

Little Spurs, little Spurs, let me come in….

Ne propusti top članke