Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Makedonski gorostas u penziji: Pero Antić zauvijek se povukao… ili možda nije?

Je li bogatoj karijeri došao kraj?

Kada je prošle godine potpisao za Crvenu zvezdu, Pero Antić je najavio da će karijeru okončati u crveno-bijelom dresu na kraju te sezone. Međutim, kako se približavao taj čas, legendarni makedonski kapetan ipak se donekle predomislio: “Dok god uživam i dalje ću igrati, no kada shvatim da sam počeo odrađivati posao, to će biti to”, izjavio je u travnju.

Ljetos mu je ugovor sa Zvezdom istekao, ali nikakva potvrda o umirovljenju nije stigla. Dapače, krajem kolovoza došla je vijest da je potpisao za Gostivar. Antić je još ranije postao dioničar tog makedonskog kluba te se činilo da će i zaigrati u njegovu dresu. Bio je na treninzima i trebao debitirati u prijateljskom susretu protiv MZT-a, ali netom prije susreta otkazao je nastup zbog obiteljskih razloga. Poslije se nije pojavio u službenim utakmicama, stoga je vrlo upitno hoćemo li karizmatičnog centra ikada više vidjeti na parketu; krajem srpnja navršio je 36.

Pero Antić jedan je od onih igrača koji su kasnije sazreli. Dugo se vremena činilo da neće ostvariti ništa više od respektabilne, ali ipak prosječne europske karijere, a onda je odjednom napravio golemi iskorak i u svojim 30-ima pokupio tri titule europskog prvaka te odradio dvije dobre sezone u NBA ligi.

Popis njegovih dotadašnjih klubova nije previše impresivan. Svoj seniorski put započeo je u skopskom Rabotničkom, iz kojeg je 2001. prešao u atenski AEK. U Grčkoj se zadržao četiri sezone, upoznao se s Euroligom te osvojio grčko prvenstvo, ali imao je skromnu minutažu, stoga je 2005. prvi put potpisao za Crvenu zvezdu. Antić je sa 17 godina imao gadnih problema s roditeljima jer je bez njihova znanja napravio svoju prvu tetovažu. Bio je to Zvezdin grb, zato je prilično jasno da je odlaskom u Beograd ostvario dio svojih snova.

U mitskom Pioniru krenuo je njegov prvi igrački uspon. Postao je miljenik navijača jer je dvije godine pružao odlične, borbene predstave u kontinuitetu, čak ih i počastio nacionalnim kupom usprkos velikoj Partizanovoj dominaciji u to vrijeme. Potom je otišao u bugarski Lukoil, gdje je jedini put u karijeri dominirao poenterski – bio MVP bugarske lige s 23,3 poena po susretu. Ostvario je transfer u ruski Lokomotiv, ali taj je klub baš te sezone upao u financijske probleme zbog kojih se morao preseliti iz Rostova u Krasnodar i preimenovati se u Lokomotiv Kuban.

Nova dimenzija u 30-oj

Zato se Pero vratio na godinu dana u Lukoil, pa ponovo otišao u Rusiju, ovaj put u Spartak iz Sankt-Peterburga. U tom je klubu napravio novi iskorak — u strašnoj konkurenciji odveo je Ruse do finala nacionalnog kupa te bio proglašen MVP-jem finala. Vjerojatno ni to ne bi bilo dovoljno da stigne poziv iz same europske elite da Makedonija tog ljeta nije napravila senzacionalni pohod do polufinala Eurobasketa, u kojem je Antić bio ključna figura u reketu. Premda su  gotovo svi euroligaški rosteri već bili sastavljeni, uoči samog početka sezone javio se Olympiacos pa je 26. rujna 2011. Antić potpisao dvogodišnji ugovor s grčkim velikanom.

Tada se sve promijenilo, njegova karijera dobila je novu dimenziju. Na pragu svojih 30 Antić je bio pravo otkriće u europskom vrhu. Savršeno se uklopio u moćni pirejski stroj Georgiosa Bartzokasa te sudjelovao u osvajanju dviju uzastopnih euroligaških titula. Premda su sva svjetla pozornice pala na Vassilisa Spanoulisa i Georgiosa Printezisa, NBA skautima nije promaklo što sve na parketu donosi Antić, stoga je u ljeto 2013. uslijedio iznenađujući potpis za Atlanta Hawkse.

“Nikada nisam imao mnogo želja. Moja jedina, a ujedno i najveća želja, bila je da igram u NBA-u. I to sam ostvario. Nisam nešto naročito razmišljao o Euroligi pa sam, eto, triput bio prvak Europe”, u svom je stilu izjavio godinama kasnije. U veteranskim godinama Pero je ostvario svoju želju, iako se par godina ranije činilo da je to znanstvena fantastika.

Ubrzo je Antić pokazao da nije zalutao u najjaču ligu svijeta. Prve je sezone u većini utakmica bio starter, a iduće važan adut s klupe u sustavu Mikea Budenholzera. Sa svojih 15-ak minuta po susretu sudjelovao je u sjajnoj sezoni Hawksa koji su osvojili prvo mjesto na Istoku s omjerom 60-22 te potom dogurali sve do konferencijskog finala.

NBA liga mu se jako svidjela, Amerika baš i nije. Sudjelovao je u incidentu ispred noćnog kluba u New Yorku kada je policija, što je sud kasnije dokazao, bezrazložno nasrnula na Antićeva suigrača Thabu Sefoloshu.

“Bio je to čisti rasizam koji vlada Amerikom. Thabo je crnac, a svi policajci bili su bijelci. Nisam ga htio ostaviti samog, pa su i mene priveli. Nikad nismo dobili objašnjenje za njihovo ponašanje. Policija tamo ubija ljude, a ništa se ne događa”, bez dlake na jeziku objasnio je Pero. Možda je i taj događaj utjecao na njegovu odluku da se idućeg ljeta vrati u Europu.

Posljednji preostali izazov

Iz Europe ga nije zvao bilo tko, već Željko Obradović.

Veliki Žoc vidio je u Antiću neophodnu dozu iskustva potrebnog da Fenerbahçe konačno stigne na krov Europe. U prvoj godini to im je za dlaku izmaknulo u triler-finalu s CSKA-om, premda je Antić po brojkama odigrao najbolju euroligašku sezonu  u karijeri (8 poena i 4,3 skoka za 21,1 minutu na terenu). Sljedeće sezone ponovo se malo povukao u drugi plan, što je uloga koja mu najviše odgovara, te osvojio svoj treći naslov europskog prvaka.

Ljeto kasnije vratio se u Zvezdu da zatvori krug, te, premda s 35 na leđima, povukao momčad do nekih velikih pobjeda, poput one nad Realom u Madridu, kada je prvo preuzeo Luku Dončića i ukrao mu loptu, a potom hladno stavio tricu za pobjedu. Usto je osvojio naslov prvaka Srbije i proslavio ga na Kalemegdanu, što je ranije istaknuo kao neostvareni izazov.

Antić je jedan od onih igrača čiji se učinak ne može shvatiti gledajući brojke. On je rijetko kad na terenu provodio više od 20 minuta i rijetko je išao po velik broj ubačaja. Nije bio dominantan skakač, niti se izdvajao pregledom igre, a ne može se pohvaliti ni s postotkom šuta. Jedine brojke koje mu idu u korist su trofeji — Antić ih je osvajao gotovo gdje god da je igrao. Uz tri osvojene Eurolige, riznicu je popunio i s po dva naslova prvaka u Grčkoj (AEK i Olympiacos), Bugarskoj i Turskoj te jednim u Srbiji, a tome je pridodao po jedan turski, ruski, srpski i bugarski kup.

Neosporno je da se Antić pokazao kao igrač za velike momčadi. Treneri su ga voljeli jer je dosljedno provodio njihovu viziju na teren radeći sve što se zahtijevalo. Pokrivao je i četvorku i peticu, grizao u obrani, čuvao leđa bekovima, ali i potezao ključne šutove bez straha. Ako baš tražite nešto po čemu se izdvajao, onda je to svakako finta šuta. Izvodio ju je naprosto savršeno. Kad bi Pero cimnuo svog čuvara, svi u dvorani već bi pogledali prema obruču, dok bi on komotno razmišljao kako najbolje iskoristiti odjednom otvoreni prostor.

Premda je tako istetoviran sa svojih 211 centimetara i gotovo 120 kilograma izgledao zastrašujuće, Antić nije bio razbijač koji igra na čistu snagu, već pravi španer. Njegovi pokreti odisali su elegancijom. Međutim, ako je trebalo ‘razbijati’, Pero je razbijao, kao u paru s Todorom Gečevskim u dresu Makedonije kada su suparnički bekovi stekli traume od ulaska u njihov reket. Antić je također bio poznat kao generator dobrog raspoloženja u svlačionici, uvijek spreman za zajebanciju. Može se reći da je njegova karijera procvjetala u doba kada drugima počinje zalazak, ali i tome je, izgleda, došao kraj.

Osim ako… Možda ste primijetili da je njegova Makedonija jedina europska zemlja u kojoj je igrao bez da je osvojio trofej. Tko zna, možda se do kraja sezone ipak odluči zaigrati za Gostivar i pokuša ostvariti posljednji izazov koji mu je preostao.

Ne propusti top članke