I danas, sa svoje 24, jedva da doseže 170 centimetara, ali mu Julian Nagelsmann sigurno neće protiv Liverpoola braniti pucati po Alissonovu golu. Uostalom, Leipzigova je igra ove sezone dobrim dijelom podređena baš njemu, a u Ligi prvaka sa svoje bočne pozicije ima čak tri gola i tri asistencije u šest utakmica. Angeliño je dočekao svoju pravu priliku.

Ironično, na kraju su mu visina i konstitucija zapravo i pomogli da se izdvoji iz mase. Kao škola nogometa, Luis Calvo Sanz je za razvojni put djeci nudio da se prvo naviknu na loptu kroz futsal, koji je, osobito u tim dobnim skupinama, dinamičniji i zabavniji od pomalo i prijetećeg, nepreglednog velikog travnjaka. U tim se dvoranama Angeliño sjajno snalazio; već je imao sjajnu tehniku za tako malog klinca, a nisko težište postalo mu je veliki saveznik. U klubu su se sjetili i priče sa djedom Joséom po kojem je nazvan, pa su mu naknadno davali dva eura za svaku asistenciju, želeći ga dodatno razviti u smjeru momčadske igre.

“Da budem iskren, došao sam ovamo zbog Nagelsmanna”

Takav je, nakon nekoliko osvojenih turnira, zapeo za oko ljudima u galicijskom divu Deportivu, pa je svoje eure nastavio zarađivati ondje, u akademiji. Za Deporove seniorske kategorije nikad nije zaigrao, što će mu ostati velika i neispunjena želja, a sam klub može biti sretan što je Angeliño bio premlad da ode dalje od svoje rodne pokrajine, jer su na njega već tada bili bacili oko i Real Madrid i Barcelona.

Ipak, umjesto u neki od tih dvaju giganata, odabrao je ponudu Manchester Cityja. Kako je kasnije priznao, želio je pohađati školu u Engleskoj, kako bi dobro znanje engleskog iskoristio za neki drugi posao ako stvari s nogometom ne odu u dobrom smjeru. Ne znači to da nije vjerovao u sebe, jer je već tad, kao 15-godišnjak, bio jedan od najtalentiranijih španjolskih bekova. Stvar je u tome da je znao koliko je nogomet ćudljiv i nepredvidiv, a baš ga je ta želja za životom u Manchesteru naučila koliko se teško probiti do vrha. Iako je pod Patrickom Vieirom u Cityjevoj akademiji proglašen najboljim igračem selekcije do 23 godine, City i tadašnji trener prve momčadi Manuel Pellegrini nisu računali na njega u lovu na rezultat.

Jeftina popuna u Cityju

Stoga je krenulo seljakanje po posudbama. Nakon simboličkog debija s klupe u FA Cupu protiv Aston Ville, prvo su ga poslali u New York City FC, njihovu franšizu u MLS-u, a onda i u španjolsku Gironu, koja je također u suvlasništvu City Football Groupa. Iako je u New Yorku polagano hvatao korak po pitanju etabliranja na seniorski nogomet, ta tranzicija u Europi nije tekla glatko. U Gironi nije odigrao ni sekunde, već je nakon nepunih mjesec dana prešao u Mallorcu, koja je bila priča za sebe i u kojoj je tada pomalo nedostajalo ozbiljne kompetitivnosti.

Tek mu je treća posudba u godinu i pol dana, i to u nizozemski NAC, dala pravi kontinuitet. Ne samo jer su mu u Bredi zbog odličnih igara navijači posvećivali i pjesme, već zato što je odličnim nastupima i sa, za beka, distinktivno napadačkim stilom igre privukao pozornost tadašnjeg PSV-ova trenera Marka van Bommela. Angeliño mu se idealno uklapao u generalni stil igre, i kada je PSV poslao ponudu za otkup njegovog ugovora, City je odlučio kako je najbolje za sve uključene strane da ga pusti, ali uz otkupnu klauzulu kojom ga moće vratiti natrag. Postao je neizostavni dio prve momčadi, ušao u Momčad sezone u Eredivisie i proglašen najvećim talentom lige.

Jedna stavka je te sezone pod Van Bommelom posebno stršila: Angeliño je ukupno te sezone kreirao čak 68 šansi, uz 12 asistencija. I baš je u tom trenutku City upao u probleme na njegovoj poziciji; dok je Angeliño žario i palio Nizozemskom, njegov je bivši klub objavio kako će Benjamin Mendy, skupo pojačanje na lijevom beku, ponovno izbivati na par mjeseci zbog nove operacije koljena. Pep Guardiola morao je improvizirati s nizom opcija, od Fabiana Delpha pa do Danila i Oleksandra Zinčenka, ali niti jedna nije ni približno djelovala stabilno. Stoga je idućeg ljeta aktivirao klauzulu i Angeliña priključio momčadi na pripremama u Kini.

Iako je Angeliño po svemu bio sazrio u modernog beka koji bi se lako trebao uklopiti u momčad, i iako se činilo da mu se splet okolnosti idealno poklopio za konačno etabliranje na Etihadu, priča je ipak još jednom vraćena na početak.

Bila je to jesen rekonstrukcije za Pepov City, a to se najviše osjetilo na obrambenom učinku. Osakaćena ozljedom Aymerica Laportea i Mendyjevom sporom rehabilitacijom, kao i odlascima Vincenta Kompanyja te Nicolása Otamendija, ekipa je već do prosinca prosula više bodova nego u prethodne dvije sezone ukupno. Suparnici su City prečesto lovili visoko i kažnjavali kontrama, a u tom se nestalnom i nestabilnom aranžmanu krivnja često svaljivala baš na Angeliña, koji je tako od potencijalno jeftinog otkrića za City i u Pepovim očima postao tek jeftina popuna.

Idealno okruženje u Leipzigu

Bilo je razočaravajuće kada mu je klub te zime poručio da ide na novu posudbu, ovaj put u RB Leipzig, ali je u toj spirali njegovih uspona i padova priključenje tako stilski definiranoj ekipi koja ga je ciljano željela ispalo pun pogodak.

“Da budem iskren, došao sam ovamo zbog Nagelsmanna”, izjavio je u intervjuu za Marcu. “Morilo me zbog čega u Cityju nisam igrao više ili zbog čega se nisam bolje uklopio. Ali sve me to dovelo ovamo; trebam igrati kako bi se osjećao dobro i onda će posljedično sve drugo ići u dobrom smjeru”.

Međutim, nije sve iz epizode u Cityju bilo loše. I Guardiola i Nagelsmann su poznati po veoma visokim zahtjevima od svojih igrača i Angeliño je znao što ga čeka; ako već s Pepom nije kliknulo kako spada, Leipzig je za Španjolca ispao idealno okruženje. Ne samo zbog toga što klub u neku ruku razvija svoju sportsku politiku oko takvih ‘odbačenih’ talenata, nego zato što je Nagelsmann od početka savršeno uklopio Angeliña u svoj sustav, pogotovo ove sezone, kada je dodatno zaigrao na kartu njegova napadačkog potencijala, smjestivši ga puno bliže suparničkom golu kad igra s trojicom u obrani.

Leipzig je osigurao njegov ostanak i nakon isteka posudbe, plativši za to Cityju 18 milijuna eura. Ako ga posebno nagrađuje za svaki gol ili asistenciju, kao što su to činili djed i njegovi prvi treneri, s već osam golova i 11 asistencija ove sezone Mali Anđeo je morao već zaraditi pozamašni džeparac.