Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mali klub s velikim snovima

Provincijski Villareal opet je u utrci za Ligu prvaka. Kako mu to uspijeva?

Zadnja izmjena: 8. siječnja 2017. Profimedia

Samo su dva razloga da s Autopista del Mediterráneo, gotovo 1.000 kilometara duge autoceste koja povezuje sjevernu i južnu Španjolsku s njenom istočnom obalom, skrenete u Vila-real. Prvi razlog je ako ste u potrazi za keramičkim pločicama – ovaj maleni gradić na 60-ak kilometara od Valencije baza je najuspješnijim i najvećim španjolskim proizvođačima pločica i središte je ove industrije.

Drugi je razlog, naravno, nogomet.

Stadion El Madrigal nemoguće je promašiti i to ne samo zato što je obložen – a čime drugime – žutim keramičkim pločicama. Nalazi se u samom centru gradića koji na lokalnom jeziku Castellona zovu Villarreal. Njegov je kapacitet 24.890 gledatelja, što je gotovo polovica populacije mjesta, i dom je klubu po imenu Villarreal CF. ‘Žuta podmornica’ trenutno je petoplasirana momčad španjolskog prvenstva i klub koji je u svojoj povijesti igrao i polufinale Lige prvaka i polufinale Europa Lige. Ukratko, nešto što se od tima koji dolazi iz ovako male sredine i koji nije igrao Primeru prije 1998. – tek 14 sezona proveli su u Segundi i Segundi B, a ostale u Terceri i regionalnim ligama – nitko ne bi očekivao. U čemu je dakle tajna?

U keramičkim pločicama, naravno. I jednoj mesnici.

U 19. stoljeću ovo je dotad ruralno područje živjelo od uzgoja naranči, koji je omogućio ogromni ekonomski napredak. Nakon Građanskog rata lokalni vlasnici plantaža odlučili su zarađeni novac pretvoriti u izgradnju tvornica keramike, pretvorivši gradić u jedan od najvažnijih u Europi za ovu industriju. Za to je vrijeme obitelj Roig u Valenciji otvorila mesnicu Mercadona i uskoro krenula u brzo rastući biznis supermarketa. Za četiri godine otvorila je osam prodavaonica u regiji, a onda je u 1990-ima Mercadona doživjela bum – danas je to, prema Forbesu, tvrtka s devetom najboljom reputacijom u svijetu, s preko 75.000 radnika i preko 1.500 poslovnica te godišnjim profitom koji prelazi preko 600 milijuna eura.

Model za male klubove

Fernando Roig, jedan od vlasnika ovog trgovačkog lanca i vlasnik tvornice pločica Pamesa, prije 20 je godina odlučio dio novca investirati u lokalnu nogometnu momčad, koja se u to vrijeme nalazila u drugom rangu natjecanja i imala prosjek od jedva 3.000 gledatelja po utakmici. Godinu kasnije Žuta je podmornica prvi put zaigrala u Primeri; već u travnju 2006. bila je u polufinalu Lige prvaka, a Juan Riquelme je u posljednjoj minuti promašio jedanaesterac koji bi dvoboj s Arsenalom odveo u produžetke.

Međutim, nije ovo tipična priča o bogatašu koji je svoje gotovo dvije milijarde eura vrijedno bogatstvo odlučio rasipati na skupa pojačanja i napraviti instant-uspjeh.

Roig je od početka želio stvoriti klub koji će biti samoodrživ i poslovati bez minusa. Za početak je popravio uvjete u omladinskoj školi, potom raširio skautsku mrežu u Južnoj Americi, a u isto vrijeme prigrlio relativno jeftine igrače koje su veliki klubovi odbacili, poput Riquelmea ili Diega Forlana. U Europu je iz Južne Amerike doveo i trenera Manuela Pellegrinija i maleni je klub s periferije preko noći postao respektabilna sila.

Klub s malim stadionom, malim budžetom i iz malene zajednice pretvorio se u klub s velikim snovima.

“Villarreal je model po kojem bi se trebali organizirati i raditi mali klubovi”, kazao je za ESPN prošle godine Dan Plumey, stručnjak za nogometne financije sa Sveučilišta Hallam u Sheffieldu. “Klub je godinama radio na ulaganju u mlade talente, razvoju akademije, stvaranju veza s lokalnom zajednicom, a sve kako bi funkcionirao kao samoodrživ biznis. Navijači su ovo prihvatili jer su vidjeli da je Roig na pravom putu”.

Velika ekonomska kriza od sredine 2000-tih tresla je Španjolsku, a posao s pločicama je bio pred propadanjem, pa je klub došao pred zid. Međutim, Roig je odbio ponuđenu pomoć lokalne vlasti, smatrajući da je novac potrebniji zajednici nego klubu. Štoviše, 2009., u jeku krize, svi su nezaposleni vlasnici sezonskih ulaznica mogli besplatno na tribine besplatno.

Nogometno središte regije

Ipak, klub se nije mogao nositi s većim i bogatijima od sebe, pa je prije dvije godine ispao u niži rang natjecanja. To nije negativno utjecalo na njegovo poslovanje. Roig je prodao svoj udio u Mercadoni, jednoj od rijetkih španjolskih kompanija koja je i u ekonomskoj krizi poslovala u plusu, i uložio ga u klub. Ali ne način da su dovedena skupa pojačanja.

Prije svega su vraćeni svi dugovi, pa je klub krenuo od nule i od početka poslovao u plusu. Dovršen je i veliki, supermoderni trening centar Sports City s devet terena i svom pratećom infrastrukturom. Proširena je skautska služba, ojačana struka u omladinskoj školi, a onda je izgrađen i drugi trening centar s još 12 terena kojima se koriste ostale momčadi regije.

Vila-real, gradić od jedva pola kapaciteta Camp Noua u Barceloni, pretvoren je u pravo nogometno središte – Villarreal se vratio u Primeru, njegova B momčad je u Segundi B, C momčad je u Terceri, a osnovana je i ženska ekipa koja je trenutno u drugom rangu natjecanja. Usto u klubu procjenjuju da se njihovim terenima svakog tjedna služi između 1.500 i 2.000 mladih nogometaša.

Trener Fran Escriba nije napravio revoluciju – momčadi koja je završila na četvrtom mjesto lige, primivši samo gol više od Real Madrida, ona nije ni trebala

Cilj je jasan. Proizvoditi igrače i na njima bazirati momčad koja bi opet trebala biti savršeni balans jeftinih pojačanja i domaćih snaga. Uz ravnopravniju podjelu novca od TV prava koja je dogovorena u Španjolskoj, Villarreal bi trebao imati priliku nešto duže zadržati najtalentiranije mlade igrače i biti konkurentan, ali i u isto vrijeme održati poziciju samoodrživog, stabilnog i dobro organiziranog kluba i to prodajom igrača vlastite proizvodnje.

Prošle je sezone momčad pod vodstvom trenera Marcelina izborila mjesto u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali on nije dočekao kolovoz i dvoboje s Monacom. Navodno se potukao s jednim od igrača na treningu, a upitno je bilo i njegovo vođenje momčadi protiv Sportinga iz Gijona u zadnjem kolu – u tom je klubu proveo veći dio svoje karijere, a porazom ih je ostavio u ligi. Zamjenjen je Franom Escribom, koji je prethodno radio kao asistent u Valenciji, Benfici i Atletico Madridu te samostalno u Elcheu i Getafeu.

Ovaj nije napravio revoluciju – momčadi koja je završila na četvrtom mjesto lige, primivši samo gol više od Real Madrida, ona nije ni trebala. Zatekao je potetnu momčad, a činjenica da je ovo klub kojeg okružuje najmanji pritisak navijača u ligi pomogla mu je složiti stvari onako kako je poželio.

Rezultat kao dio veće priče

Obrana počiva na trojcu Mario Gaspar – Mateo Musacchio – Jaume Costa koji je već godinama zajedno. Kapetan Bruno nikada nije ni odlazio iz Podmornice, uz njega odlično djeluje i Manu Trigueros, koji je tu od svoje 19. godine i prošao je C i B momčad. Talijanski dvojac Roberto Soriano i Nicola Sansone zabio je zajedno 10 golova, a minute dobiva i Alexandre Pato, kako bi tradicija spasitelja karijera bila ispoštovana.

Nisu dohvatili grupnu fazu Lige prvaka, ali jesu drugi krug Europa lige. U prvenstvu su samo triput poraženi – obranili su bod kod Real Madrida, prije pauze pregazili Atletico 3-1, a večeras na Madrigalu dočekuju porazom u Kupu poljuljanu Barcelonu. Samo su dva boda, s utakmicom manje, iza četvrtoplasiranog Atletica (i pet iza Barcelone) i u utrci su za Ligu prvaka.

No, za Žutu podmornicu rezultat će uvijek biti važan, ali samo kao dio puno veće i šire priče. Priče o samoodrživom klubu koji je gotovo preko noći postao motor koji vuče čitavo lokalno društvo i koji život u provinciji čini ljepšim.

Ne propusti top članke