Jedna od promotivnih akcija kojom je Football Manager obilježio lansiranje novog izdanja svoje simulacije uključivala je obilazak nekih od igrača koji su u igri bili obilježeni etiketom wonderkid. Na red je došao i Joško Gvardiol, a kad su ga iz Football Managera pitali tko mladi igrač iz Hrvatske oko čijeg je potencijala uzbuđen, on je istaknuo Antona Matkovića.
Kao i svi drugi igrači koji zaigraju u HNL-u ili mladim reprezentacijama, Matković je imao profil u zatvorenom sustavu jedne od najvećih europskih nogometnih konzultantskih kuća. Sustav je dizajniran tako da bilježi tko od partnera provjerava podatke, a prije nego što ga je Gvardiol javno istaknuo kao novog wonderkida, Matkovićevom su profilu pristupila samo dva kluba. Za usporedbu, Domagoja Bukvića je gledalo 38 klubova, a Martina Baturinu 107, gotovo pa svaki s kojim firma ima potpisan ugovor jer radi se o prevelikom talentu da ne bi barem bacili oko.
Sredinom studenog Matković je bio relativno anoniman igrač, čak i u hrvatskim okvirima. Iza sebe je imao samo 49 minuta za Osijekovu prvu momčad, a prošlu je sezonu proveo igrajući za kadete u kojima je u 25 HNL utakmica zabio 12 golova, što je bilo dovoljno za mjesto devetog strijelca lige. Da bismo se mogli lakše orijentirati po pitanju toga koliko vrijedi tih 12 golova, treba imati na umu da su i Hajduk i Dinamo i Lokomotiva imali po dvojicu golgetera efikasnijih od njega, a da Matković nije bio čak niti Osijekov najbolji strijelac; ispred njega je bio Ivan Barić.
Naravno, odrazilo se to i na status koji je Matković imao u reprezentaciji. Ispred njega je bio niz strijelaca koji su se dokazali na višoj razini i Matković je za kadetsku selekciju odigrao samo pet utakmica, što znači da nije se ni mogao previše nametnuti stranim skautima koji bi redovito pratili njegov igrački profil u konzultantskim kućama.
U neku ruku, Matković je hrvatska verzija Erlinga Haalanda, pogotovo u ranim fazama Haalandove karijere
Uostalom, europski klubovi prate samo nacionalna natjecanja, a kadetska sezona za Osijek je prva i jedina koju je Matković odradio protiv najboljih suparnika. Prije samo godinu i pol Matković je igrao za Marsonijine kadete, ali ne na HNL razini nego u kategoriji Središta Istok. Ni tu nije imao neku nesvakidašnju statistiku — u ukupno 30 utakmica u svim natjecanjima zabio je 12 golova, nedovoljno da bude na radaru.
Zvuči okrutno jer je vrlo lako zaboraviti da se radi o djeci, ali u današnjem nogometu najbolji u svojim generacijama na radar dolaze već s 12 ili 13 godina. Uostalom, baš je Osijek prodao Sergeja Levaka u Romu i Ljubu Puljića u Bayern, a obojica su mlađi od Matkovića. Ali i Levak i Puljić su se na nacionalnoj razini nametnuli već u pionirskom uzrastu, igrali su odmah U-15 reprezentaciju i spadali su među najočitije talente u Hrvatskoj. U tom kontekstu Matković, koji je sa svojih 17 godina još igrao u slabijoj konkurenciji Središta Istok, odudara od pravila i objašnjava zašto su samo dva kluba njuškala po profilu na kojem su mogli pristupiti njegovim statistikama i izvještajima s utakmica. On naprosto nije bio generacijski talent.
‘Svemirske’ predispozicije
Međutim, nakon što ga je Gvardiol javno izdvojio kao novog wonderkida, zanimanje za Matkovića je eksplodiralo. Njegovu je profilu u prvih pet dana nakon objave videa pristupilo još 65 klubova, a danas njegove utakmice iz kola u kolo uživo prati niz europskih skauta.
Možda i ključni razlog za to to što je Gvardiol istaknuo baš Matkovića je taj da dijele istog agenta. Ali reklama ne bi imala smisla da Matković nije prihvatio svoj dio izazova — a ne samo da je prihvatio, nego ga je odradio na visokoj razini.
Utakmica protiv Lokomotive možda je najbolji primjer onoga što Matković donosi na travnjak. Prvo je izborio suparnički crveni karton kad je prvi došao na odbijenu loptu s kojom je krenuo prema Lokomotivinim vratima, zatim je postigao prvi pogodak kad je u kaznenom prostoru dočekao još jednu odbijenu loptu i spremio je u gol, a onda je zabio i treći nakon što je André Duarte loptu nabačenu iz kornera vratio na prvu stativu. Ukupno je proveo 84 minute u igri i imao 43 dodira s loptom. Iz toga je došao tek do 11 uspješnih dodavanja i jednog uspjelog driblinga iz sedam pokušaja, ali imao je 12/19 dobivenih duela, oduzeo je dvije lopte i skupio 12 ‘ničijih’ posjeda; a od tih 12 jedan je pretvorio u gol, a drugi u crveni karton suparničkom igraču.
Anton Matković je prirodna sila.
Njegove fizičke predispozicije su ‘svemirske’; visok je preko 190 centimetara, iznimno je snažan u duelima, a istovremeno je jedan od najbržih igrača u ligi. Njegov GPS je mjerio preko 35 km/h, što je rijetkost u Hrvatskoj, a to ga čini vrlo nezgodnim na otvorenim prostorima. Uostalom, Matković je ove sezone zabio četiri gola: jedan Hajduku, jedan Dinamu i ova dva Lokomotivi.
Matković nije kompletan napadač. Na prosjeku u ovoj sezoni ima 18,6 dodira i tek svaki peti put kad se spoji s loptom uspije je zadržati u posjedu za svoju momčad tako da točno doda suigraču. Postotak točnih dodavanja mu je mizernih 53 posto, ima 0,7 uspjelih driblinga i ne radi se o jednom od onih igrača koji mogu kreirati za sebe ili za druge, oko kakvih momčadi grade obično grade napadački sustav u pionirima i kadetima. Evo, protiv Lokomotive su on i Ramón Mierez imali sličan broj dodira s loptom, ali je Mierez imao dvostruko više točnih dodavanja, iako ni on nije neki fantasista.
Ali Matković jest odličan kontraš. Ima fantastičan osjećaj za napadanje otvorenog prostora u kontranapadima, brz je i agresivan na ničije lopte koje ga mogu dovesti do šanse. Kad se nađe na širokom prostoru, Matković je opasan po svakog suparnika, a pogotovo je dobar kada se namjesti na udarac lijevom nogom.
HNL dugo nije imao tako silovitog napadača u tranzicijama. Matković se muči u uskim prostorima te često ima periode u kojima je pasivan u igri i kad se odmara, ali kad osjeti priliku za napasti loptu i odnijeti je u prostor, onda izgleda zaista impresivno, čak i ako izuzmemo činjenicu da se radi o dečku koji je po svojim godinama još uvijek junior. Matković ima fantastične fizičke predispozicije i elitnu efikasnost u napadanju otvorenog prostora.
Najbolji recept
U neku ruku, Matković je hrvatska verzija Erlinga Haalanda, pogotovo u ranim fazama Haalandove karijere. Matković neće napraviti razliku u kombinatorici, igra leđima prema golu mu je gotovo nepostojeća, broj dodavanja je nizak, a postotak točnosti dodavanja katastrofalan. Ali zato je nezaustavljiv kada krene u kontranapad i sasvim je neprirodno da onako visok igrač s onoliko širokim ramenima bude onako brz.
Haaland je u prvoj sezoni u Moldeu zabio dva gola, pa iduće 12, a tek u Salzburgu eksplodirao i došao na prosjek od gola po utakmici. Naravno, Matković treba popraviti svoju realizaciju i reakcije u kaznenom prostoru, ali najveći prioritet mu mora biti povećavanje frekvencije akcija.
Nikad Matković neće biti neki novi Bruno Petković koji se spušta razigrati s ‘osmicama’ i podvaliti loptu suigraču. Prošlo je vrijeme u kojem se mogao oblikovati u kompletnog napadača, ali baš zato mora napadati dubinu iza leđa stopera kao što to radi Haaland i ponavljati kretnje bez obzira na to jesu li mu suigrači na prethodnom sprintu dodali ili čak pokušali dodati ili nisu. Matković se prečesto isključi na drugoj i trećoj akciji, a to je ono što će odrediti hoće li moći uspješno prijeći na iduću razinu.
Tu ne treba zaboraviti da Matković još uvijek uči. Najbolji primjer za to je Lokomotivin crveni karton koji je Matković pomalo iznudio usporavanjem i korištenjem inercije koju je Karlo Bartolec imao da dobije kontakt. Samo koji mjesec ranije imao je čisto povlačenje Kévina Théophilea-Catherinea nakon kojeg je nastavio, ali nije uspio zabiti gol. Na kraju krajeva, ovo je Matkoviću tek druga sezona na najvišoj razini hrvatskog nogometa.
U širem kontekstu, Matković je još jedan primjer da je najbolji recept za uspješnu tranziciju u seniorski nogomet kombinacija vrhunskih fizičkih predispozicija i jedne elitne igračke karakteristike. Matković ima svojih mana i nije kompletan igrač, ali bilo je zadnjih godina mnogo kompletnih juniora i kadeta koji su u svojim godinama bili relevantni talenti na europskoj razini bez da su se realizirali u seniorima, jer nisu imali onu jednu stvar na koju se mogu nasloniti kad dođe kriza. Matković to ima.
Visok je, snažan je i već sad može fizički dominirati duelima u seniorskom nogometu, a usto je nestvarno brz. Ima odličan osjećaj za napadanje otvorenog prostora i automatski je elitno oružje u tranzicijskim situacijama. Matković je relativno kasno došao na radare europskih skauta, ali sada je njegov profil pogledalo više od 100 klubova. Baš kao i kod Baturine, možda su svjesni da nemaju šanse kupiti ga, ali svejedno žele provjeriti kakav je taj dečko o kojem se priča.
