Ako ste premladi da biste se sjećali igračkih dana Mehmeda Baždarevića, evo kratke rekapitulacije.
Nekadašnji nogometaš sarajevskog Željezničara bio je jedna od zvijezda jugoslovenskog nogometa. Sarajevski mangup s fudbalerkom na glavi, na vrhuncu je bio na prelazu iz osamdesetih u devedesete godine prošlog stoljeća. Upravo je tada Ivica Osim, ranije i njegov klupski trener, stvarao posljednji ‘svejugoslavenski’ tim i ono što su beogradski mediji zvali sarajevskom kolonijom u njemu. Na Svjetsko prvenstvo u Italiju 1990., gdje je Jugoslavija zapela u četvrtfinalu, otišlo je šest bivših ili tadašnjih igrača sarajevskih prvoligaša – među njima i kritizirani veterani Safet Sušić i Faruk Hadžibegić – ali ne i Meša. On je u kvalifikacijama u dvoboju s Norvežanima pljunuo turskog suca Yusufa Namoğlua, zaradio crveni karton i dugu suspenziju koja ga je koštala nastupa na Mundijalu.
Jugoslavija se u međuvremenu raspala, a Meša je zaglavio u francuskom Sochauxu, gdje je stekao status legende, no ne i transfer kakav je možda i zaslužio. Navodno je 1992. godine bio pred potpisom za Barcelonu, koja je u utrci za ovim lucidnim kreativnim veznjakom bila brža od Borussije Dortmund i Arsenala, ali stvari su otišle drugim putem. Nakon što je objesio kopačke o klin – a stigao je u međuvremenu biti i kapetan BiH u onoj utakmici s Hrvatskom u kišnoj Bologni – posvetio se još težem poslu. U Francuskoj je počeo graditi trenersku karijeru.
Karijeru u kojoj će jednu od najvažnijih utakmica, a da možda toga nije ni svjestan, voditi večeras.
Prilika za posustalu karijeru
Njegova trenerska priča počela je i prije nego što je dobio priliku da pet godina asistira prvo Jeanu Fernandezu, a kasnije i Guyu Lacombeu u Sochauxu. Veći dio svoje karijere Baždarević je proveo uz Ivicu Osima, koji se nametnuo kao svojevrsni mentor, pa mu je trenerski put na neki način bio predodređen.
U Francuskoj je napravio senzaciju kada je maleni Istres doveo do Ligue 1. Klub je to koji je danas u šestom rangu natjecanja i koji nikada nije napravio veći rezultat od Baždarevićevog, ali su se rastali čim je u prvoligaškom društvu započela serija loših rezultata. Radio je potom Baždarević i u Tunisu i Kataru, a onda je s Grenobleom – čijim ga je japanskim vlasnicima predložio Osim – opet drugoligaško društvo zamijenio prvoligaškim i ondje se s najslabijim budžetom u ligi održavao iznad crte. Vratio se u Sochaux, dočekan kao heroj, osam mjeseci na prelazu 2011. i 2012. bio je na klupi, ali slabi rezultati koštali su ga posla i njegov renome u Francuskoj počeo je blijedjeti.
Katastrofalan rezultat Safeta Sušića, još jednog Bosanca koji se proslavio u Francuskoj, u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo te činjenica da je Vahid Halilhodžić bio previše skup i previše samostalan – a samim time i nepodoban za rad sa čelnicima Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine – prometnula je Baždarevića u izbornika Zmajeva.
Meši bi ovo mogla biti posljednja prilika da pokaže kakav je zaista trener. I je li njegov limit Ligue 2 ili ipak nešto više
Bosna i Hercegovina tek je bila prošla kroz najveći uspjeh u svojoj povijesti, nastup na Svjetskom prvenstvu, doživjela antiklimaks nesretnim i nespretnim ispadanjem u skupini, i loše je otvorila kvalifikacije, izgubivši, između ostalog, kod kuće od Cipra. Bila je to riskantna, ali ipak idealna situacija za Baždarevića da vrati svoju manje-više posustalu karijeru i postavi svoje ime na mapu.
Potentna momčad
Priliku broj jedan je promašio, i to drastično.
Preko Andore, Izraela, Cipra i nezainteresiranog Walesa doveo je BiH do doigravanja za plasman na Europsko prvenstvo, ali ondje je posrnuo. U dvomeču s Ircima Martin O’Neill ga je nadmudrio i nadigrao, BiH je izgledala jalovo, bezopasno i neorganizirano, a izostala je bilo kakva Baždarevićeva reakcija. Baš kao i protiv Belgije prošlog mjeseca, ali i prošle godine. Štoviše, od kada je Meša na čelu, tako je BiH izgledala jako često – u sedamnaest utakmica Baždarević je upisao tek četiri poraza, ali oni su došli protiv ozbiljnijih selekcija poput Belgije, Španjolske i Irske, dok u natjecateljske trijumfe ubraja tek Cipar, Andoru, Izrael, Wales i Estoniju.
https://www.youtube.com/watch?v=40kYHID1mlY
Nakon pobjeda nad Estoncima i Cipranima te poraza u Belgiji, večeras je Bosna i Hercegovina na gostovanju kod Grčke u Pireju. Belgija je apsolutni favorit skupine, Grci imaju devet od mogućih devet bodova i jasno je da je Grčka momčad s kojom će se Zmajevi boriti za drugo mjesto i plasman u doigravanje.
Baš kao i u Sušićevoj eri, dvomeč sa Grcima daleko je najvažniji u ciklusu. Eventualni poraz, i pored činjenice da je šest utakmica do kraja, značio bi veliki korak natrag za BiH u borbi za plasman u Rusiju. U isto vrijeme značio bi i veliki korak natrag za Baždarevićevu karijeru i njegove velike ambicije.
Važno je, ali nije stvar samo u rezultatu i činjenici da bi bio dalje od drugog velikog natjecanja zaredom i svjetlosti reflektora. Stvar je u tome da Baždarević u dvije godine s reprezentacijom Bosne i Hercegovine nije pokazao da bi i zašto bi njegova karijera od dolaska za kormilo nacionalnog tima trebala krenuti uzlaznom putanjom. Barem ne u velikoj i važnoj utakmici.
Zanemarimo li tek kozmetičke promjene, činjenica je da nije napravio iskorak u odnosu na prethodnika; nije uspostavio sustav; nije donio prijeko potrebnu disciplinu; nije se prilagodio potrebama momčad i izvukao najbolje iz nje – a solidna je to i potentna momčad sa Edinom Džekom, Miralemom Pjanićem i Vedadom Ibiševićem. Na kraju nije napravio ni rezultat.
Grčka u gostima večeras bi mu mogla biti posljednja prilika da popravi dojam i pokaže kakav je zaista trener. I je li njegov limit Ligue 2 ili ipak nešto više od toga.
