Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Melo ostaje Melo

Carmelo Anthony i Portland su, čini se, dobar spoj. Zasad

Zadnja izmjena: 9. prosinca 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Getty Images

Činilo se kako je NBA karijera za Carmela Anthonyja gotova.

Neuspješne epizode u Oklahoma City Thunderu i Houston Rocketsima u zadnje dvije sezone su samo potvrdile da je Melo to što jest — neprilagođeni tip koji odbija prihvatiti igračko starenje i smrtnost. U Oklahomi su mu šuterske brojke nemilo tresnule o zemlju, a situacija je dodatno zakomplicirana ispadanjem u prvoj rundi od Utah Jazza, koji je cijelu napadačku strategiju izgradio na Carmelu i njegovim olovnim nogama. Houston je jednostavno bio loš fit i eksperiment. Ne dovodiš igrača u jedan od najrigidnijih sistema ako ima potpuno drugačije shvaćanje košarke od tebe i nužno zahtjeva fleksibilnost i suživot prepun kompromisa.

Anthony je 377 dana proveo bez momčadi, kao slobodan igrač. Njegovi fanovi, sljedbenici i kolege igrači su se više od godinu dana pitali kako jedan od najtalentiranijih strijelaca u povijesti košarke i jedan od najboljih igrača generacije, usprkos poznim igračkim godinama, ne može dobiti novu priliku. Kako?

Free Melo!”, urlalo se po društvenim mrežama dok su po njima pičila videa Melovih ljetnih treninga na kojima stavlja 20 trica u nizu, ubija čuvare u postu, zabija iz driblinga, skače, blokira i fizički izgleda spremam za NBA. Ali problem s ovih 377 dana i nije bio Melova košarka nego Melova osobnost. Dakako da je Melo i dalje talentirani strijelac koji je na neki način sposoban pomoći ekipi. Međutim, je li spreman to napraviti igrajući 18 minuta po utakmici? Ulazeći s klupe? Igrajući samo u spot-upu? Čuvajući centre? Naravno da ne. I tu je problem.

Carmelo je sa sobom, osim dobrih stvari, u Portland donio i stare navike koje su ga ovako dugo i držale bez posla

U svojoj glavi Carmelo je i dalje srednjoškolska zvijezda, osvajač NCAA naslova, deseterostruki All-Star, osvajač olimpijskih medalja, nekoliko puta najbolji strijelac NBA lige, košarkaška ikona. I ima nešto u tome istovremeno tako suludo i tako uzvišeno. Suludo odbijanje prihvaćanja vlastitih limita, a uzvišena dosljednost da ostane Melo do kraja pa makar to značilo 377 dana bez momčadi.

I sad, kojoj momčadi treba takav neprilagođeni tip, veteran s 35 na leđima upitnog stila igre, koji ozbiljnu košarku nije okusio godinu dana? Očajnoj.

Očajnički potez

Otvaranje sezone omjerom 5-9 možda i nije toliko tragično, ali Portland Trail Blazers su bili na rubu očaja.

Finalist na Zapadu se do sredine studenog nalazio u situaciji koja nimalo nije obećavala. Napad je bio prosječan, obrana ispodprosječna, koš razlika negativna. Izostanak Jusufa Nurkića itekako se osjetio, a iz Miami Heata dovedeni Hassan Whiteside nije ulijevao povjerenje da ga može zamijeniti. Portlandov GM Neil Olshey brzo je shvatio da ovog ljeta nije napravio domaću zadaću. Već do polovice studenog je izgledalo da je promašio sa svim prinovama na rosteru. Whiteside nije Nurkić, a Mario Hezonja, Kent Bazemore i Anthony Tolliver su brzo pokazali da će navijači iz Rip Cityja žaliti za odlascima Al-Farouqa Aminua i Moea Harklessa.

Upravo ta krilna pozicija je Portlandova rak-rana koja je od početka sezone dodatno naglašena ozljedom Zacha Collinsa, igrača predodređenog da bude starter, a koji je odigrao svega tri utakmice ove sezone. Trener Terry Stotts je na ‘četvorci’ izrotirao sve moguće igrače kako bi dobio nekakvu produkciju, ali uzalud. Hezonja je i dalje čista nekonstanta, Bazemore je bek kojeg se uporno gura na krilo, Tolliver je jednodimenzionalan i star, a rookie Nassir Little jednodimenzionalan i premlad.

Očajna vremena zahtijevaju očajničke poteze. I tu u priču ulazi Carmelo Anthony.

Da bi popunio krater na poziciji visokog krila Olshey se sjetio Mela, potpisao ga, zatvorio oči  i stisnuo palčeve, s nadom da u njemu nakon godinu dana pauze ima još vatre. To što mu je dao samo djelomično garantirani ugovor ukazuje na to da se u Portlandu nisu samozavaravali i u njemu vidjeli spasitelja. Carmelo je do Collinsova povratka trebao biti samo flaster zalijepljen na duboku ranu koja obilno krvari. Na kraju, s obzirom da je u četvrtak dobio ugovor do kraja sezone, Melo je donio stabilnost momčadi i čini se da su Blazersi zadovoljni pronađenim.

U Portlandu je Carmelo prvenstveno naišao na pravi kontekst. Nešto što se ne može reći da je bio slučaj u prijašnjim Melovim ekipama. Za razliku od New York Knicksa, Trail Blazersi su ozbiljna i stabilna franšiza. Za razliku od Oklahome, Portland u Damianu Lillardu ima istinskog lidera. U odnosu na Houston, Blazersi su na čelu sa Stottsom izrazito fleksibilna košarkaška družina koja je tijekom zadnjih godina revitalizirala ogroman broj karijera. Blazersi znaju kako izvući ono najbolje od igrača. U takvom kontekstu Carmelo je nakon osam odigranih utakmica na 16,9 poena prosječno, 5,9 skokova, 1,8 asistencija, efektivni šut iz igre od 50 posto i šut za tricu od 39 posto. Nije loše za veterana s podužom apstinencijom od ozbiljne košarke.

Tri stvari kojima je impresionirao

Prva stvar koja se na njemu da primijetiti je fizička sprema. Ne izgleda, kao nekih prijašnjih sezona, da se muči s težinom i da na nogama umjesto tenisica ima vreće cementa. Uredno odrađuje 31 minutu prosječno po utakmici popunjavajući poziciju visokog krila, a u njegovim prvim utakmicama, dok su Blazersi igrali bez Whitesidea, uskakao je i na centarsku poziciju čuvajući, primjerice, Brooka Lopeza.

Istina, neko vrijeme mu je trebalo za prilagodbu. U prve tri utakmice iz igre je šutirao 15/44 te imao više izgubljenih lopti nego asistencija, ali nakon toga je Blazersima ipak donio stabilnost i učinak koji se najbolje očituje u tricaškoj realizaciji i povremenim specifičnim izolacijskim bljeskovima. Njegovih 39 posto za tricu najbolji je postotak s perimetra još od sezone 2013./2014., kada je bio na 40 posto. Trenutno s perimetra uzima 3,9 pokušaja, a od ukupnog broja šutova koje uzima na tricu mu otpada samo 25 posto njih. I to se čini premalo s obzirom na visoku realizaciju i podatak da catch and shoot tricu Melo realizira s visokih 44 posto.

Definitivno bismo češće trebali gledati njegov predivni izbačaj s perimetra jer situacije na parketu to dopuštaju. Obrane su često fokusirane na Lillarda i C.J. McColluma, što Melu ostavlja dosta prostora na perimetru u spot-upu. I tu je dosad oduševio. Fantastičan je kada treba pogađati takozvane ritam trice, odnosno trice koje dođu kao plod prethodne akcije u kojoj je čisti egzekutor.

Druga specijalnost u Blazersima su trice iz dotrčavanja ili takozvane trailing trice. Obrambeni igrači, posebno visoki, najčešće spontano reagiraju u povratnoj trci i vraćaju se u reket. Carmelo to fino koristi da u sekundarnoj tranziciji dotrči dok ga obrambeni igrač nije preuzeo i uzme šut.

Treća stvar s kojom je Melo impresionirao u Blazersima je način na koji lako rješava mismatcheve. Tu se na momente može vidjeti kreativni gen i genijalnost nekoć velikog strijelca kojeg je, zbog kombinacije visine, mase i vještine, bilo pakleno teško čuvati. Stotts mu je priredio akcije koje provociraju switch i Melo ima dozvolu napadati kroz izolacije niže čuvare. Jako pozitivna je stvar što to uglavnom radi napadanjem obruča. To su situacije u kojima niži čuvari ne mogu mečirati njegovu fizičku snagu. Zach LaVine, Cedi Osman, Tomáš Satoranský i ostali nisu imali šanse protiv Melovih izolacija u kojima ih se s lakoćom otresao.

Šutovi koje je bolno gledati

Anthonyjev povratak košarci začinjen s nekoliko dobrih šuterskih predstava u Portlandovu dresu natjerao je NBA javnost da ustane i zaplješće mu.

Povratak karizmatičnog strijelca dočekan je s odobravanjem i salvama pohvala na Portlandov račun, dok se istovremeno počelo dovoditi u pitanje ostalih 29 ekipa koje su ga propustile potpisati svo ovo vrijeme. Međutim, Carmelo je sa sobom, osim dobrih stvari, u Portland donio i stare navike koje su ga ovako dugo i držale bez posla.

Brzo se prometnuo u treću napadačku opciju. Dok je na parketu, njegova potrošnja od 23 posto svih posjeda Blazersa je u granicama normale, ali je problem njegova želja da živi od stare slave. Umjesto da se po stare dane specijalizira za šutersku rolu, živi od povratnih lopti te tako sebi produži karijeru, Melo ipak i dalje bira biti Melo. Od svih poena koje zabija, njih 50 posto  nije asistirano, što znači da 50 posto poena Melo sam sebi kreira kroz izolacije ili na neki drugi način. Igranje kroz izolacije ruši Melove postotke i usporava napad, ali očito su Stotts i ekipa spremni i na takve kompromise.

Većina tih pokušaja u izolacijama dolazi kroz šutove s poludistance koji dominiraju Melovim shot chartom. Čak 45 posto svih šutova koje uzima su s poludistance. Problem je ispodprosječna realizacija s tog područja od 36 posto, posebno s takozvanih long mid pozicija s kojih je na 21 posto uspješnosti.

Problem uzimanja šutova sa duge poludistance nije problem sam po sebi i pitanje ideološkog aspekta, kao što je to bio slučaj u Houstonu. Uostalom, lani su Blazersi bili deveti po broju pokušaja s te udaljenosti. Problem je u ignoriranju činjenice da taj šut ne donosi ništa dobro ni ekipi ni igraču. I pogodit će Melo nekoliko takvih šutova po utakmici. Izolacija, jab step, jedan pa drugi, finta i skok šut koji ulazi bez kosti. Povremeno će nam Melo zamazati oči ljepotom izvedbe. Ipak, brojke su neumoljive i ukazuju na problematičnu selekciju šuta koja je nedavno posebno bila izražena u utakmici protiv LA Clippersa. Tada je Melo ostao bez pokušaja za tricu, a od devet šutova, šest ih je bilo s kraće ili duže distance i bilo ih je bolno za gledati.

Pozitivna priča

S Melom na rosteru Blazersi su na omjeru 4-5, i to u relativno laganom rasporedu jer su samo triput igrali s ekipama koje imaju pozitivan omjer pobjeda i poraza. Pritom ekipa ima osmi napadački učinak lige, ali i tek 21. obrambeni. Na toj strani parketa je Carmelo zasad neutralan. Trud je primjetan, dobro komunicira i čak raspoređuje suigrače, ali jednom kada dođu prave stvari i utakmice, bit će ga, pogotovo u kombinaciji s Lillardom i McCollumom, teško defenzivno sakriti.

Nema sumnje, Anthony je dobro zatvorio rupu na poziciji četvorke u Blazersima. Donio je stabilnost i nekakvu produkciju, što i nije bilo tako teško s obzirom da prije njega ekipa na toj poziciji nije imala ništa. Nešto bolje Portlandove igre u zadnje vrijeme su se poklopile s uključivanjem Mela u ekipu, ali on sam nije bio jedini razlog. Spomenuti raspored je učinio svoje, bolje igre su počeli pružati McCollum i Whiteside, a i zdravstveni bilten je izgledao nešto bolje do teške ozljede Rodneyja Hooda protiv LA Lakersa.

Uzorak od devet utakmica je relativno mali, ali da se zaključiti kako je Carmelov utjecaj na Portlandove igre zasad pozitivan. Pozitivna i simpatična je i njegova priča. Ali hoće li itko ostati iznenađen ako se kod tipa kojem je autodestrukcija jača strana priča nakon idućih devet utakmica okrene u potpuno drugom smjeru?

Jer Melo ostaje Melo.

Ne propusti top članke