Messi je u pravu

Najbolji igrač na svijetu napušta Barcelonu, svoj klub koji to odavno više nije

Zadnja izmjena: 27. kolovoza 2020.

Nakon više od 20 godina u klubu Lionel Messi je odlučio napusti Barcelonu.

Ruku na srce, to je već više puta bila tema o kojoj se razgovaralo, ali malo tko je takav rastanak smatrao izglednom opcijom sve dok jučer u klub nije došao faks u kojem je Messi preko svog odvjetničkog tima i službeno zatražio raskid ugovora.

Stvari nisu jednostavne. Neosporna je činjenica da je Messi u ugovoru imao klauzulu koja mu je omogućavala besplatni izlaz do 30. svibnja, prema njoj je mogao slobodno raskinuti svoj ugovor i otići kamo god želi prije isteka samog ugovora koji vrijedi do ljeta 2021. Messijevi agenti i odvjetnici tvrde kako je datum u klauzuli vezan uz službeni kraj sezone, a s obzirom na to da je UEFA produžila sezonu zbog situacije s koronavirusom, klauzula bi po njihovom tumačenju i bona fide pristupanju ugovornim odredbama trebala vrijediti sve do 31. kolovoza.

Barcelona se s tim viđenjem ne slaže i smatra da je rok nepovratno prošao, a samim time ima stav po kojem Messi može otići ako netko donese 700 milijuna eura, koliko iznosi njegova standardna otkupna klauzula koja se smatra aktiviranom kada zainteresirani klub na La Ligin račun uplati traženi iznos u cijelosti, a onda se, nakon što registracija završi, prebacuje na klupski račun.

Promjena je trebala svima i premda je šokantna, Messijeva odluka da napusti Barcelonu nije najgore što se moglo dogoditi. Dapače

Sasvim je izgledno da će spor završiti na sudu. Onda je izgledno da će taj spor potrajati, a onda je još izglednije da će se strana koja izgubi žaliti višim instancama. Međutim, nije poanta u šahovskoj partiji odvjetničkih timova koja će uslijediti niti u samom raspletu stvari. Poanta je da je Messi ozbiljno odlučio otići iz Barcelone, da je prelomio odluku i da tu — po svemu sudeći — nema povratka.

Messijeva odluka da napusti klub u kojem je postao Messi donekle je razumljiva jer to odavno nije taj klub. Najbolji primjer za to je način na koji se Barcelona ponašala nakon poniženja u četvrtfinalu, gdje ju je Bayern razbio na proste faktore. Quique Setién je dobio otkaz, a kao novi trener je imenovan Ronald Koeman. Jedan od prvih poteza koje je Koeman povukao je bilo otpisivanje Luisa Suáreza, kojeg je nazvao i preko telefonskog razgovora mu je objasnio kako više ne računa na njega i kako za njega više nema mjesta u Barceloni jer se stvari nakon onoga što je Barcelona doživjela protiv Bayerna hitno trebaju mijenjati.

Problem sa Suárezom

Bio je to mes que un poraz, bila je to demonstracija onoga koliko je Barcelona upala u dekadenciju i do koje mjere je izgubljena filozofija koja ju je činila drugačijim klubom.

Setién i Suárez jedini su proglašeni krivci za stanje u kojem se klub našao — barem onako kako to vidi klupska uprava na čelu s predsjednikom Josepom Mariom Bartomeuom. Kad njih potjeraju, sve drugo će valjda doći na svoje mjesto i sve će biti dobro, Barcelona će ponovo biti Barcelona i imat će jasnu viziju kako dalje naprijed.

Jasno, Suárez više nije igrač kakav je bio u Liverpoolu, niti je isti igrač koji je dominirao tijekom prvih nekoliko sezona u Barceloni. Njegov doprinos u obrani više gotovo da ne postoji, a tako nijedan trener ne može igrati presing. Messija se još nekako može i maskirati dobrim mehanizmima, ali ako imaš takvu dvojicu, onda sve pada u vodu jer suparnik ima previše opcija u zadnjoj liniji i trener ne može provesti svoju ideju, ma kakva ona bila.

Međutim, iako nije rješenje, Suárez nije ni takav problem da će se njegovom likvidacijom sve posložiti onako kako treba biti. Još uvijek je riječ o sjajnom napadaču koji je ove sezone imao 21 gol i 12 asistencija u 36 utakmica u svim natjecanjima. Kad uzmemo u obzir odigrane minute, dolazimo do zaključka da Suárez ima 1,12 golova i asistencija po odigranih 90 minuta. Za usporedbu, Robert Lewandowski, bez ikakve sumnje prvi kandidat za igrača sezone, ima 1,41 gol i asistenciju po 90 odigranih minuta.

Ako pogledamo odigranu minutažu, dolazimo do zaključka kako je Suárez još uvijek dominantan u trpanju golova jer nitko u La Ligi ne zabija više u manje vremena provedenog na terenu. Isto tako, natprosječan je postotku osvojenih duela, broju driblinga i pogotovo u kreiranih šansi za suigrače, iako je relativno malo u posjedu lopte, puno manje nego Messi, Antoine Griezmann ili Karim Benzema.

I to je nešto s čim svaki trener može raditi. Suárez je u fazi obrane problem koji možda više i nije moguće riješiti, ali u napadu je odlična opcija jer ne traži loptu da bi ostavio trag na utakmici, prilagodio se na taj način da vrlo efikasno koristi relativno mal broj lopti koje dobije na raspolaganje. Na kraju krajeva, to je pokazala i utakmica protiv Bayerna u kojoj je Suárez bio daleko od najgoreg igrača u Barceloni. Imao je 37 dodira s loptom, dao je gol i bio je glavna opasnost kod autogola Davida Alabe, imao je jedno ključno dodavanja i pet puta je fauliran.

Bartomeu, grobar kluba

Samo što Koeman neće ni pokušati raditi sa Suárezom i napraviti nešto, jer potjerati Setiéna nakon onakve blamaže nije bilo dovoljno. On je ionako bio tek prolaznik koji je tu došao pokušati prenijeti dio svoje čarolije koju je radio u manjim klubovima, a za Barcelonu nije imao niti autoritet niti karakter da ga pokuša nametnuti. Bartomeu je trebao nešto što će u javnosti odzvoniti jače od ionako prežaljenog Setiéna; trebao je nešto što će biti veći simbol okretanja novog lista. Žrtveno janje je pronašao u Suárezu.

Jasan je to pokazatelj da je Messi u pravu kada želi otići i da zapravo donosi logičnu odluku.

Barcelona je u situaciji u kojoj treba pravi zaokret u funkcioniraju, kada joj trebaju reforme koje su puno dublje od rezanja starijih igrača iz svlačionice i razbijanja klanova koji su se formirali. Naravno, treba napraviti i taj dio priče, treba provjetriti svlačionicu i izgraditi novu momčad sa svježom krvi, ali to mora doći tek kao posljedica šire ideje, ne kao svrha samo sebi. U ovom trenutku prioritet je izgradnja identiteta, ali izgradnja identiteta prvenstveno u organizacijskom funkcioniranju kluba. Barcelona mora shvatiti što želi biti, kakve vrijednosti želi baštiniti i s kakvim ljudima želi popuniti ključne pozicije u strateškom planiranju; a kad to shvati i kad ponovo izgradi identitet, onda će se on preliti na igru prve momčadi.

Jasno je da Bartomeu to ne može napraviti. Zapravo, možda je puno izglednije da to ne želi, jer bi na taj način priznao da je sve što je dosad radio bilo pogrešno, da je ubio Barceloninu filozofiju i ugušio njen identitet, a s obzirom na to da su ubrzo izbori za predsjednika na kojima se misli kandidirati, nešto takvo ne može napraviti. Sve do čega je uspio doći je tjeranje Suáreza i prebacivanje krivice na pojedince; osim toga ne postoji nikakav širi plan kako od Barcelone ponovo izgraditi klub koji je Messija napravio Messijem.

Uostalom, najbolji indikator za to koliki je Bartomeuov nagon za samoodržavanjem je činjenica da je 11 od 21 članova Uprave u Bartomeuovu mandatu dalo ostavke, a uz njega je stao samo jedan dopredsjednik od svih koje je imenovao kad je 2014. preuzeo klub, dok su sedmorica dali ostavke ili ih se Bartomeu riješio. Iza njega je afera u kojoj je optužen da je u ime kluba platio milijun eura agenciji koja je stvorila lažne profile na društvenim mrežama preko kojih su napadali igrače, bivše klupske dužnosnike i sve one koji su opozicija sadašnjem predsjedniku, a koji ima cijelu povijest sukoba s bivšim i sadašnjim igračima.

Najbolje rješenje za sve

S obzirom na to da je FC Barcelona simbol grada i Katalonije, priča je oduvijek imala i jaku političku, pa i nacionalnu notu, pogotovo u kontekstu slučaja katalonskog političara Carlesa Puigdemonta i njegova egzila. U svemu tome se polako zanemarila nogometna dimenzija priče, kritike koje su bile usmjerene prema Bartomeuu dok je bilo vrijeme i dok se moglo nešto popraviti nisu bile dovoljno glasne jer se Katalonija bavila drugim stvarima i klub je došao u situaciju u kojoj je sada — Barcelona je samo običan klub. Uspješan i bogat, ali ipak sasvim običan, daleko od identiteta koji je od nje činio nešto više.

Messi je genij koji je ostao na vjetrometini, klub je potrošio njegove najbolje godine trošeći ga kao fasadu koja prekriva sve promašaje u upravljanju i generalnu disfunkcionalnost u strateškim odlukama. I bila je Barcelona uspješna u tome jer je četiri puta u zadnjih šest sezona osvojila naslov španjolskog prvaka, ali Messiju je očito postalo previše svega. Odlučio je otići.

To je možda i najbolje rješenje za sve strane.

Za Messija je to dobar izbor jer Barcelona više nije onaj klub koji ga je stvorio, a on ima previše godina da ponovo dočeka kad će klub doći onamo gdje želi biti. To će biti ozbiljan posao, za ozbiljne ljude s ozbiljnim idejama koji će morati pomiriti imperativ pobjeđivanja odmah s građenjem dubljeg identiteta. Za Barcelonu je dobar izbor jer svi su bili svjesni da će se morati pripremiti za život bez Messija, a ovakva nagla odluka znači da će morati početi raditi odmah, bez daljnih odgađanja i populističkih poteza.

Promjena je trebala svima i premda je šokantna, Messijeva odluka da napusti Barcelonu nije najgore što se moglo dogoditi. Dapače, puno je bolja opcija nego nastaviti aktualni status quo.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.