Čak i najveći cinici priznali su poraz. Sumnji više nema. Tulum može početi. Ne još onaj na kojem će se slaviti titula, ali onaj na kojem svi Topnici konačno mogu početi vjerovati. Zasigurno, ovaj Arsenal je drugačiji. Zasigurno, kako god sezona završila, ovaj Arsenal nije onaj Arsenal, sklon briljantnosti, ali i gafu. Zasigurno, ovaj Arsenal je u lovu za svojim prvim naslovom nakon 2004. i bit će do samoga kraja.
Osvojiti Premier ligu, u ovom trenutku vjerojatno najkompetitivnije nogometno natjecanje na svijetu, zajebana je stvar. Za Kup prvaka ili Svjetsko prvenstvo potrebno je više sreće – ili snalaženja u vrtlogu nepoznatih i nasumičnih varijabli — ali za naslov u Engleskoj potrebno je nakon cijele sezone biti bolji od Manchester Cityja, najskuplje i najminucioznije konstruirane klupske momčadi svih vremena. Postići tako nešto zahtijeva nadljudski napor, pitajte samo Jürgena Kloppa.
Utakmica protiv Tottenhama nije nam rekla što već dugo nismo znali o Arsenalu pod Mikelom Artetom. Ali utakmica s Tottenhamom za Topnike nikad nije samo utakmica. Nogometna rivalstva čudni su fenomeni i ne funkcioniraju sasvim racionalno, ali ne treba sumnjati da svaki Arsenalov navijač osjeća dvostruku dozu ponosa nakon pobjede u domu najomraženijeg kluba. Arsenal je pobijedio 2-0; Hugo Lloris poklonio mu je prvi gol, a Martin Ødegaard, lice novog Arsenala, zabio je drugi.
Ali igrač utakmice bio je momak u kojega su mnogi sumnjali otkako je preselio na Emirates: Aaron Ramsdale.
Ležeran kakav obično jest, oličenje je argumenta protiv teze da je za pobjednički mentalitet potreban ultrakompetitivni ili nemilosrdni karakter
Skupio je sedam obrana, nekoliko spektakularnih, Iz blizine, iz daljine, glavom nakon prekida ili plasirano u kut, imao je odgovor na sve. Ono što je u stvarnosti bio napet susret u kojem su obje momčadi stvorile dovoljno prilika za pobjedu ostat će zapamćeno kao suvereni trijumf Topnika u dvorištu njihovih najvećih rivala. Ramsdaleov utjecaj na utakmicu nastavio se i nakon posljednjeg zvižduka, kad je bez melodrame, s držanjem starog rutinera, gledao kako ga Richarlison verbalno i fizički napada, kada je bez riječi odšetao do vlastitog tabora nakon što ga je jedan domaći navijač šutnuo nogom. Ramsdale je protiv Tottenhama bio Arsenal: nepokolebljiv, samouvjeren do granice oholosti. Sumnji više nema.
Kad su sportski direktor Edu i Arteta odlučili potrošiti više od 27 milijuna eura na 23-godišnjeg nedokazanog golmana Sheffield Uniteda, mnogi su u sumnji podigli obrve i, glasno ili tiho, konstatirali da transfer nema pretjerano puno smisla. Uostalom, Arsenalu su bila potrebna pojačanja na nekim drugim pozicijama. Uostalom, Ramsdale se nije prije toga u karijeri predstavio kao golmanski wunderkind, a Topnici su već imali solidnog, iako ne spektakularnog Bernda Lena na golu. Ramsdale je na ljeto 2021. bio marginalno lošiji shot-stopper od Lena i nepoznanica što se tiče distribucije i igre s nogama. Prije toga je u dvama uzastopnim sezonama ispadao iz Premier lige, pa sam i ja imao sumnje oko njegovih mentalnih osobina. Artetin sud je, naravno, bio daleko bolji od moga.
Nada nakon godina suše
Ramsdalea vole ne samo zbog onoga što donosi momčadi, već i zbog toga što se svojom nonšalancijom, smirenošću pred navijačkim uvredama i zajebantskom naravi prometnuo u jednog od lidera ovog mladog, naizgled nezrelog Arsenala. Već je prošle zime pokazao figu svima onima koji su sumnjali u njega, a ove sezone se gotovo po svakom kriteriju nalazi među najboljim golmanima lige.
Po postotku obrana (77,8), samo su Nick Pope, Neto i preporođeni Kepa Arrizabalaga bolji od njega. Po količini primljenih golova po utakmici (0,78) bolji je samo Pope. Po razlici između očekivanih i primljenih golova (PSxG-GA), što je i dalje najbolji pokazatelj toga koliko je golman dobar shot-stopper, ove su sezone bolji samo Allison, Arrizabalaga, Leno i Pope. Ohrabrujuća je i činjenica da je upravo u tom aspektu sve bolji i bolji s iskustvom — kroz karijeru mu je postotak obrana ostao više-manje konstantan (između 69 i 73 posto, s očitim napretkom ove sezone do 77), ali je, nakon što je u prve tri sezone u Bournemouthu i Sheffieldu bio u minusu, u posljednje dvije godine spriječio 0,2 i 3,6 gola više u odnosu na ono što se od prosječnog vratara na taj broj udaraca očekuje.
Drugim riječima, po svakom analitičkom kriteriju kojim trenutno valoriziramo golmane, Ramsdale se nalazi među četvoricom ili petoricom najboljih golmana Premier lige, što je slika koja je apsolutno opravdana dojmom koji je ostavio u derbiju protiv Tottenhama.
Naravno, golmane ocijenjujemo i s loptom u nogama, u čemu mladi Rambo također prednjači. S 1,73 defenzivne akcije izvan kaznenog prostora po utakmici nalazi se u 10 posto najboljih golmana u ligama Petice u posljednjih godinu dana. Prosječna udaljenost od gola na kojoj radi svoje defenzivne akcije je 15 metara, što znači da nema problema ni s ulogom libera. A onda je tu njegov karakter, zafrkantski smiješak nakon svake obrane, način na koji se istovremeno između vratnica ponaša kao klinac u pješčaniku i ulijeva Arsenalovoj obrani čelično samopouzdanje. Ležeran kakav obično jest, oličenje je argumenta protiv najgluplje teze u suvremenom sportu: da je za pobjednički mentalitet potreban ultrakompetitivni ili nemilosrdni karakter.
Ali nada je zajebana stvar, pogotovo ako ste Arsenalov navijač.
Posljednja sezona u kojoj su Topnici konkurirali za naslov bila je 2015./16., kad su, kao i ostatak teškaša u Premier ligi, kapitulirali pred Leicesterom. Posljednji put su ovako dobro igrali u prvom dijelu sezonu 2013./14., kada se u heroja Emiratesa naizgled niotkud prometnuo još jedan Aaron, ljubimac Arsènea Wengera prije nego su mu ozljede uništile karijeru. Nada je ono što te ubije, da, ali nada je i razlog zašto milijuni vole nogomet. Nada, poput kaktusa u pustinji, tvrdoglava i gorkog okusa. Ružna biljka koja posjeduje moć izlječenja.
Nada, s Ødegaardovom lijevom nogom, entuzijazmom Bukaya Sake i Ramsdaleovom stisnutom šakom. Nogomet je okrutan sport i svakom Arsenalovu navijaču i dalje je negdje u primisli strah da ni ova godina neće biti njihova.
Ali prvi put nakon godina i godina suše daju si za pravo sanjati. Prvi put nakon dugo vremena imaju golmana u kojeg vjeruju i momčad u koju su se zaljubili. Čak i ako sve zajedno završi u tuzi i porazu, bit će to ludo putovanje.
