Ako ste košarkaški trener i smatrate da je potrebno stanovito vrijeme da izgradite šampionsku momčad, Barcelona nije dobra sredina za vas. U Blaugrani vam neće nedostajati baš ništa, osim strpljenja. Navijači i vodstvo kluba žele osvojiti sve, i to odmah. Treba vam Nikola Mirotić? Nema problema! Treba vam vremena? Doviđenja i prijatno!
Šarūnas Jasikevičius bio je posve svjestan onoga što ga čeka kad je prije dvije i pol godine odlučio napustiti domaći Žalgiris i prihvatiti Barcelonin poziv. Bila je to velika kocka — ili će promptno potvrditi status najperspektivnijeg europskog stručnjaka i trofejima se afirmirati u neosporni autoritet, ili će izgorjeti u jurnjavi za megalomanskim ciljevima.
Prošle su pune dvije sezone, a Šaras se još uvijek ne može pohvaliti da je zadovoljio klupske ambicije.
Osvojena dva nacionalna kupa i jedna titula prvaka u većini bi sredina bili prilično dobar razlog za zadovoljstvo, ali u Blaugrani ti uspjesi ne izazivaju oduševljenje, nego jedno obično “Meh, može to i bolje”. Što se tiče Eurolige, osvojeno drugo i treće mjesto predstavljaju značajni napredak u odnosu na Barçine plasmane u prethodnim sezonama, ali Jasikevičius dobro zna da time nikoga nije usrećio. Kad je sa Žalgirisom bio treći na Final Fouru u Beogradu, u Kaunasu je dočekan kao heroj, dok se proljetos nakon istog ostvarenja s Barçom vratio sa stigmom gubitnika najvažnijih utakmica.
Tomáš je pozvao Jana u pick igru stotinjak tisuća puta, počevši od čeških najmlađih uzrasta pa do nedavno završenog Eurobasketa
Povjerenje u njegovu viziju osjetno je opalo. Šaras je osjetio da klupsko vodstvo žudi za promjenama, stoga je u prijelaznom roku promijenio osovinu svoje udarne petorke. Klub su napustili njegove uzdanice Nick Calathes i Brandon Davies, dok je njihove uloge zauzeo češki tandem Tomáš Satoranský & Jan Veselý.
Premda su tek u svojim ranim 30-ima, dojam je da češki majstori već čitavu vječnost igraju košarku na velikoj sceni. I premda su obojica odradila po tri sezone u Washington Wizardsima, niti jedna se nije preklopila (Veselý je ondjke bio od 2011. do 2014., a Satoranský od 2016. do 2019.), stoga je aktualna epizoda u Barceloni prvi slučaj da su im se klupske karijere ukrstile. No, svejedno je riječ o jednom od najuigranijih tandema današnjice; u protekla dva desetljeća Tomáš je pozvao Jana u pick igru stotinjak tisuća puta, počevši od čeških najmlađih uzrasta pa do nedavno završenog Eurobasketa.
Majstor pozicioniranja
Zaista je velika sreća za jednu manju košarkašku naciju da se u razmaku od godinu i pol dana rode takva dva izvanredna talenta na razigravačkoj i centarskoj poziciji. Češka košarka, doduše, gaji bogatu i slavnu tradiciju — reprezentacija Čehoslovačke je u razdoblju od 1935. do 1985., većinom s Česima u glavnim ulogama, osvojila čak 12 medalja na europskim prvenstvima, od čega jedno zlato (1946.), šest srebrnih i pet brončanih medalja. No, svi najveći češki igrači iz tog vremena poput Ivana Mrázeka (MVP Eurobasketa 1951.), Jiříja Baumruka (MVP Eurobasketa 1957.) i Jiříja Zedníčeka ( (MVP Eurobasketa 1967.) čitav su igrački vijek proveli u domovini. Kasnije se, pak, istaknuo NBA-ovac Jiří Welsch, ali vrijeme njegovog vrhunca poklopilo se s ponorom reprezentacije, koja se triput zaredom nije uspjela plasirati na europsko prvenstvo.
S druge strane, Veselý i Satoranský otvorili su češku košarku prema svijetu igrajući u elitnim momčadima, a ujedno su bili temelj za renesansu češke reprezentacije koja je u proteklom razdoblju izrasla u ozbiljnu silu na globalnoj sceni. Nije, doduše, osvojila nijednu medalju, ali četvrtfinala Eurobasketa 2015. i Svjetskog prvenstva 2019., uz plasman na Olimpijske igre u Tokiju, respektabilna su ostvarenja. Za nešto više naprosto je nedostajalo klase u ostatku kadra, dok u Barceloni nema takvih problema.
Jasikevičius je zadržao kapitalce poput Mirotića, Nicolása Laprovittole, Coryja Higginsa i Álexa Abrinesa, dok su momčad pojačali i Nikola Kalinić i Mikey Tobey. Češki tandem svojom teško branjivom pick igrom otvara hrpu prostora za sve njih te Barcelonin napad djeluje podosta fluidnije nego lani.
Ipak, treba istaknuti da su Česi kod Šarasa došli u različitim stadijima svojih karijera. Veselý je ljetos napustio Fenerbahçe nakon punih osam sezona u kojima se prometnuo u najboljeg euroligaškog centra. Triput je izabran u najbolju momčad Eurolige (2016., 2018. i 2019.) te je proglašen najkorisnijim igračem natjecanja za sezonu 2018./19. No, 32-godišnji Veselý danas ipak nije onaj nebeski letač kakav je bio na svom vrhuncu. Godine i ozljede ostavile su traga na njegovu tijelu, stoga više ne prednjači eksplozivnošću kao nekoć.
Međutim, danas je u prvi plan izbila njegova kvaliteta koja je ranije bila u sjeni atleticizma. Veselý je, naime, pravi majstor pozicioniranja. Možda mu brzina više nije na maksimumu, ali i dalje je dovoljno hitar da nakon postavljanja bloka zauzme idealnu poziciju pod obručem, samo što je divljačka zakucavanja kao primarnu metodu egzekucije zamijenio polaganjima i karakterističnim šutom samo par metara od obruča. Jasno, i dalje je riječ o vrhunskoj obrambenoj opciji sposobnoj braniti pick igru na više načina. Prosječni učinak (9,1 poen i 3,4 skoka) mu je nešto niži nego dok je bio u Feneru, ali Veselý je nedvojbeno jedan od Šarasovih najjačih aduta u Barçinoj šampionskoj misiji.
Najbolji play u Euroligi?
Satoranský se, pak, u Barcelonu vratio na svome vrhuncu.
U svojoj prvoj katalonskoj epizodi brzo se istaknuo kao vrlo zanimljiv materijal za NBA, u koji se kao 25-godišnjak otisnuo prilično kasno, odnosno četiri godine nakon što su ga Wizardsi izabrali na NBA draftu. Tada je potpisao trogodišnji ugovor za tri milijuna eura po sezoni, što se pokazalo kao prava bagatela, budući da se vrlo brzo prometnuo u bitnog igrača franšize (najbolja mu je bila treća sezona u kojoj je bilježio 9,9 poena, 5,4 asistencije i 3,9 skokova za 28,9 minuta prosječno). Ipak, u naredne tri sezone uspio se pošteno naplatiti, zaradivši 30 milijuna dolara igrajući za Chicago, New Orleans, San Antonio i ponovo Washington.
No, nije se baš dobro snašao u brojnim promjenama momčadi te su mu stalna seljakanja očito dozlogrdila, stoga se kao 31-godišnjak odlučio vratiti u staro jato, bolji nego ikad. Njegove fizičke predispozicije oduvijek su bile impozantne za razigravačku poziciju (201 cm visine i eksplozivnost), a u paketu su bile i vrlo dobre šuterske mogućnosti. Međutim, Satoranský nije krilo kojem nedostaje agresivnosti pa su ga priučili da bude play; on je rođeni razigravač, maestralan u orkestriranju svojim suigračima. Do koje je mjere sazrio nakon šestoljetne pečalbe u SAD-u najbolje se vidjelo u rujanskom okršaju s Grcima u kojem je, načet ozljedom, sa 17 asistencija oborio rekord europskih prvenstava.
Jasikevičius je lani na jedinici imao Calathesa s čijim se šutom svatko volio kockati, a sada mu momčad predvodi čovjek bez mane koja odskače. Već nekoliko godina Vasilije Micić bio je bez dvojbe najbolji play u Euroligi, a sad mu Satoranský ozbiljno osporava tu titulu. On je zapravo Micićev antipod — za razliku od Srbina koji suparnike lomi neobuzdanom nepredvidivošću i u igri se mnogo služi instinktom, Čeh je poput šahovskog programa koji sve odluke na terenu donosi na temelju izračuna. Njegovih 8,8 poena, 4,4 asistencije i 4,4 skoka prosječno (uz šut za dva 63,2 posto i tricu 52,4 posto) možda ne zvuče spektakularno, ali Barceloninim skupom zvijezda upravlja gotovo besprijekorno. A to što ne uzima nepotrebne rizike ne znači da ga je strah preuzeti odgovornost kada situacija na terenu to zatraži.
Jasikevičius se nalazi na svojoj trećoj uzastopnoj misiji da Barceloni donese titulu europskog prvaka, a četvrtu šansu možda neće ni imati. Srećom po njega, angažman čuvenog češkog tandema znatno mu uvećava šanse za konačni trijumf.
